U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u bestežinskom stanju. Lebdim nad krevetom. Levitacija. Nisam jedina. Gledam po marketu između polica, ista slika. Hrvatice & Hrvati u letu. Lete i sokolovi iznad kukavičijeg gnijezda. Jedino rode, Klepetan i njegova vjerna Marijana sjede na jajima. Uskrs će. Treba ih sačuvati od najezde novokomponiranih vjernika. Njima ništa nije sveto. Ni krađa, ni tuđe, ni svoje, otkako je netko vođen domoljubljem i mržnjom prema svojoj povijesti razbio viški kamen i ispisane riječi Maršala:
-Tuđe nećemo, svoje ne damo!
Ne damo generale! Nećemo u Europu!
-„Gotovinu za počasnog građanina Splita!“, -Mucala za intendanta HNK!-ori se iz zgrade Banovine i Vijeća grada Splita, nebom iznad Hrvatske, s ramena očeva i usta njihove djece,“ultimatum“ iskače sa naslovnica tiskanih medija & portala, maše se majicama na zelenim travnjacima između dvije branke, šapuče unutar klupa Sabora...
Gledam djecu na ramenima očeva obučenih u maje s otisnutim likom Generala & Hrvata te se prisjećam daleke 54., 55. i prosvjeda na Trgu Republike, danas Trgu bana Jelačića u Zagrebu, kada me je nosio Otac, a masa uzvikivala:
-Pelu na banderu! Trst je naš!
Masa ostaje masa. Čopor. Rulja. Ovce...Sjećanja ne blijede...
Uvijek isto. Samo drugi ljudi.
Građevinska vertikala u Hrvata, Jure Radić izlazeći iz kesona i dubine Pelješkog kanala u strahu od Haaga poručuje naciji kako nam ne treba Europa.
Gigantu nema tko poručiti da nama ne trebaju dva Maslenička mosta, da nam ne treba ni Pelješki, pored trajekata i brodova ( ne/izgrađenih (?)- zna li tko što je s brodogralištima?) za vezu sa polu/otocima, kopnom, svijetom...
Ako baš ne trebamo Europu & Europa nas, budimo nesvrstani.
Ne idimo u Afganistan, zaboravimo na Irak, Libiju, Hrvate u BiH...
Hrvatska se ne zna nositi s „Gotovinom“. Ne zna ni sa „generalima“, posebno s Maršalom...
Vremena su kartična. Najjači je onaj koji ima najjaču kartu u ruci.
S kim bankarite??? S kim igrate rulet?
Vrijeme, vreme, vrime je od gotovine praviti veresiju. Od teatra, cirkus.