U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Igra... Jutros sam se probudila zaigrana. Volim igru i znam se igrati. U društvu posebno, ali nije mi strano zaigrati se sama sa sobom. S godinama čovjek nauči što mu najviše odgovara. Igra bez kontakta. Bez mogućnosti povrede u duel igri kao što je rukomet, basket... Volim plivanje, tenis, picigin i test trku od Sjevernih vrata do Bena i Instituta te nazad. Važno mi je tijekom trke pobijediti osjećaj mogućeg odustajanja prije zadanog cilja. Vrijeme mi je manje važno. Više želja pobijediti krizu, umor u nogama, stisak u plućima, zaborav na znoj s čela, sustizanje onih ispred na trim stazi i bijeg od onih iza.
Netko će kazati koji ti je qua u tim šezdesetim godinama igrati se... Život je igra.
Možda bi koju pametnu dodali; blogerica Saraja Azra, možda bi Luki 2 udijelila pusice, Style 1, 2, 3...mi dala kritiku obleke, patika Univerzal, Annabelle postavila dijagnozu, Brod u boci mi odredio kurs i odabrao najbolju stazu uz Marjan, Mladen naučio me igri GO, Seoska idila uvela u seoske igre, Skaska u intelektualne, M.Split nasmijala, AlexxL uslikao, NF nahranio..., administrator Blog.hr, bi me naučio pravilima lijepog ponašanja u blogosferi...
Vjerojatno i uz najbolju volju u igri ne bih ostala sama. U mislima, moguće da...
Teško je igrati igru u društvu ali i bez društva.
Ma koliko govorili protiv BB-Velikog Brata i sudionika ovogodišnjeg TV show-a na ovim balkanskim prostorima, treba ga pogledati, ako ništa, ono bar s vremena na vrijeme kako bi vidjeli još jednu igru.
Negdje u dubini Košutnjaka u Beogradu okupljeno je i izolirano raznoliko muško- žensko društvo kako po godinama, tako po obrazovanju, socijalnom, društvenom kulturnom i vjerskom statusu, dovedeno s različitih prostora ex Juge, ali i nekih EU odredišta. Zlonamjerni bi rekli; društvo s koca i konopca. Jedni su ih popljuvali, drugi sa simpatijama dočekali na TV ekranima u svojim malim zajednicama. U društvu ili osami. I za gledatelje je to igra od sat vremena dnevno, a za BB-ovce prezentacija igre koja traje 24 sata i tako n - dana do ispadanja ili konačnog prolaza kroz cilj vrijednog više od 100 tisuća eura i isto toliko hiljada evroa.
Ništa nije prepušteno slučaju. Od 15.000 kandidata nađeno je 18. „igrača“, što „urbanih tipova“ što seljaka & papaka za igru (BB)- Velikog Brata.
Komentara gledateljstva ne nedostaje na forumima, na blogovima, na radnom mjestu, u redu za potvrdu o boravištu, u tramvaju, busu, autu dok se djeca razvoze do škola i vrtića. Kada se spomene BB, opet mnogi se izvlače kako ne gledaju to „sranje“. Na žalost ONO nije ni veće ni manje od onoga u kojemu kojem ONI žive. B.B. zajednica nije ni bolja ni gora od našeg svakodnevnog okruženja.
Optužbe za nevjeru u B.B.-u nemilice stižu, čuđenje zavođenju mlađe osobe, trač, „kupovanje“ glasova putem meni nepoznatog načina „šlahtanja“, kalkulacije, stvaranje klanova, koketiranje sa glasačima ispred TV ekrana, oglašavanje u medijima roditelja igrača, forumaško pljuckanje, daje realnu sliku naših života. Osvrnimo se oko sebe, stanimo pred ogledalo, može i zrcalo, bacimo pogled na kćer, sina, snahu, zeta, Mater i Oca, susjeda gore i komšiju dolje... Pogledajmo NAŠE i NJIHOVE živote.
Ne budimo strogi.
Sve je to igra. ŽIVOT!
Netko mora i može biti Messi. Netko „Murinjo“, jučer pobjednik, danas već poražen, prezren i odbačen.
Uživajmo u igri...
