Budući da mi je slijedeći post 100-ti (što je za većinu vas starosjedilaca i ica mali broj),
odlučila sam ovim 99-im završiti osvrt na našu svakidašnjicu.
Sve ono što će iskrsnuti tijekom ljeta, ostavit ću za jesen.
Ako toga uopće bude.
Ako dočekamo jesen.
Ako još budem na blogu.
Ako još vi budete na blogu.
Ako me još budete trpili.
Ako ja još budem imala volje pisati.
Mnogo je ako.
Zato dok ako ne dođe, nastavimo:

1. Čitam i gledam oglas:
„Vera Čudina, prvi put otkriva. Što je Bog? I koje su poruke bitne za čovječanstvo.“
Nije mi sasvim jasno jel to ona otkriva prvi put sebi ili nama.
Jel sebi prvo otkrila to prvi put, pa sada nama prepričava. Drugi put.
Ili joj je ovo prvi put i sebi i nama. Istovremeno.
Veselim se da je to svoje otkrivanje odlučila s nama podijeliti.
Iako joj je prvi put.
Jer prvi put nije bogzna što. Kažu.
I što ako drugi put otkrije nešto drugo. I treći put nešto treće.
Hoće li nam ažurirati svoja otkrivanja? U nastavcima. I gdje?
Što ako to propustimo?
Jer nije mala stvar kad ti objašnjavaju što je Bog. Oni koji to znaju.
Ili koje su poruke bitne za čovječanstvo.
Ne možeš ignorirati takve poruke.
Ne možeš tada ne biti prisutan na satu.
Ne slušati. Ne zapisati. Ne zapamtiti.
I živjeti kao da te baš briga za njih.
Drugo je ako ih nitko ne zna, pa ne znaš ni ti.
Ali kada ti netko lijepo kaže da ih zna i da će ti ih otkriti,
ne možeš onda reći, imam važnijeg posla. Spavam. Boli me trbuh.
Prejeo sam se čokolade. Bljujem.
Moraš biti priseban, koncentriran i voljan da čuješ.
Jer tko je voljan slušati, kazat će mu se.
I nemoj da mi netko sada počne pitati, a otkud Veri te poruke?
Ima razloga zašto baš njoj, a ne vama.
Jer ona će to biti u stanju vama protumačiti. Tako da vi to shvatite.
Da ne mislite krivo.
Da ne umislite da možete misliti i svojom glavom.
Da ne umislite da ono što je Vera mogla dokučiti, možete i vi.
Da ne posumnjate da je jedina prava istina ono što Vera govori.
Pitam se samo tko šalje te poruke?
I što bi bilo da ih Vera nije dobila.
Da je recimo bila na putu.
Ronila, penjala se na maunteverest, probijala kroz prašumu amazone.
Ili čistila garažu.
Sva sreća da je bila doma kad su poruke stigle.


2. - „Otvaram raspravu o dnevnom redu, a gdje je dnevni red? Milane, nemoj se keserašit! - tim je riječima privremeni predsjednik Gradske skupštine Miroslav Ćiro Blažević otvorio zasjedanje novog saziva zagrebačke Skupštine.“
U gradsku skupštinu metropole stigao nam Čiro Blažević.
Izabralo ga glasačko tijelo. Da sredi stvari. Na svoj način.
Jer pokvariti više nema što.
Pa predsjedao konstituirajućom skupštinom.
Ostali izabrani uživali u cirkusu koje im je priredio.
Grohotom mu se smijali.
Jer oni vole kad netko mlati praznu slamu.
Kad se sa 74 ponaša kao da ima 14.
Kad je ponosan na svoje neznanje.
Ne osjećaju se inferiorno. Osjećaju se ravnopravno.
Zato i Čiro jest na pravome mjestu. Svoj među svojima.

3. - „Pjevač je već dvije godine u braku s Milicom za koju kaže kako ga je zadivila svojom inteligencijom, znatiželjom, fizičkom ljepotom i neupućenošću u negativne stvari koje ju okružuju. Opisao ju je kao netaknuti dio prirode i usporedio je s neotkrivenom plažom. Danas bez nje ne zna ni koji je dan.“
Ja jako volim kad se ljudi nađu. Kad si odgovaraju. Kad su stvoreni jedni za druge.
Kad si nadopunjavaju međusobne nedostatke.
Recimo kako bi on stigo na gaže bez da zna koji je dan.
Ne može u utorak otići na svirku najavljenu za subotu.
Dobro da se njoj uz njega dani ne brkaju.
Iako mi čudno otkuda netaknuta priroda poznaje dane.

4. - „Ronaldova plaća bit će 13 milijuna eura godišnje.“

Čovjek je plaćen cifrom koju očito zaslužuje.
Koju većina ne može ni zamisliti.
A i ne bi ni znala što bi s njom.
Tolika je.
Ronaldo će znat. Potrošit će sve na sebe.
Jer on zna da je važan za čovječanstvo.
Mora da je već razgovarao s Verom Čudinom.