Vikend

Već je četvrtak i mnogi će reći da post nije nekako friški, ali kad pogledate ove slikice sigurna sam da ćete mi oprostiti. Samo ukratko, vikend sam provela sa voljenom sestričnom/prijateljicom i njezinim dragim te mojim roditeljima i svim našim psima (mojom Belom, njezinom Veni te Belinom obitelji koja i dalje živi u selu u kojem je Bela rođena). Bilo je malo gusto nekoliko puta jer je Bela sada prvi puta došla natrag u mjesto svog rođenja i boravka nakon što smo ju odveli sa sobom u Zagreb 15.8.2008. Belin čopor ju nije prepoznao (čini se da sterilizirane kuje drugačije mirušu od nesteriliziranih), ali kako je ona navikla da u hijerarhiji svoje obitelji nikada nije kotirala visoko, to im je, nakon što je skočila natrag u auto čim ih je vidjela, malo pomalo, po izlasku iz auta pokazala da priznaje svoj najniži status, pa su ju pustili na naš grunt i uglavnom tolerirali. Veni nisu mogli smisliti i jadna zlatna ritriverka je napadnuta od čopora nekoliko puta, pa su morale raditi i metle. Bela je iskoristila priliku pa se prisjetila kako je to u šumi se uvaljati u mlaku zmazane, smrdljive vode. Pustila sam ju neka se naužije jer je očito u tome uživala. Mogla sam biti tako velikodušna jer je njezina dlaka, bijela dlaka, samočisteća i ma koliko se zaprljala, za dva sata je potpuno bijela. Iako sam to vidjela već sto puta, i meni je teško to vjerovati.

Eto, za vaše oči malo prekrasnih slikica moje srećice iz moga zelenog raja.









Ovo nisam ja