Kup jada

Odlučilo da će meni smanjit plaću. I takvima kao ja. Jer radimo za njih.
Pa onda oni najbolje znaju treba li nas platiti ili ne.
Pa oni rekli da ne treba. Papirusinama koje oni proizvode,
možemo se baviti i za manje para. St. John has spoken!
Jer zna on da državne službenike ionako nitko ne voli.
Da svi mrzite nekog od njih negdje zbog nečeg što su vam napravili.
Zbog gorkih iskustva bliskih susreta.
U kojima vam nisu dali što ste htjeli,
ili su vam dali, ali jako sporo, kad ste i zaboravili da ste ih tražili,
ili ste davno na posljednjem počivalištu, pa vam i ne treba,
ili su vas ignorirali,
ili su bili bezobrazni,
ili se niste razumjeli,
ili ste htjeli da naprave nešto što opće nije njihov posao, a vi tvrdili da je.
Zato znate da ti lezilebovići na državnim jaslama ionak niš ne rade
nego piju kavu i čitaju novine.
I vas zajebavaju ak im naletite.
Il spavaju. Il su na bolovanju. Ili na godišnjem. Il u kafiću. Il pišu blogove. U radno vrijeme.
Pisalo u novinama da je tako pa vi vjerujete. A i čitate blogove <
Očito nikada mene niste sreli. Koja radim za sve njih parazite.
I kaj da ja sad velim?
Moja, već ionako nikakva plaća, sad će biti još manja.
A ja ću i dalje raditi za troje. Najmanje.
Ali smanjenjem naše plaće uštediti će se 1,4 milijarde kuna.
Jupi, kažete vi. Jer kriza će u trenu nestati.

Sam kaj ste se zeznuli. Jer će oni samo preliti iz našeg šupljeg u vaše prazno.
I kupiti sebi koji autek. Jer dok vas vozaju moraju se u nečem voziti.
Solidnom. Neprobojnom na metke. Brzom.
A naći će se par stotina milijuna i za recimo crkvene djelatnike.
Jer netko mora narod obavijati maglom.
Pa se odabralo one za koje se zna da izgaraju na svom poslu.
I uvijek vam daju što tražite, i brzo.
Ne razumijete ih, ali uglavnom nisu bezobrazni.
I obećavaju vam raj. U koji ćete doći ako preživite ovaj život.
A i lijepo im haljine stoje. I krune na glavama. I žezla.
Pa vam ih lijepo vidjeti.
I možete im tvrditi što god hoćete, neće ni okom trepnuti.
Glavno da je škrabica puna.
Njihova.

No mnogima to neće biti važno jer je sveti john dozvolio da za svoje pare kupe
karte za ju-tu. Pa su dokazali da su spremni spavati na zmazanim pločnicima jer
„za to se živi samo jednom“, kako su izjavljivali mnogi krmeljavi obožavatelji.
Važno je znati smisao svog života. Koji se može doživjeti i proživjeti
na nekom koncertu. A bit će ih još:. „10 koncerata koje
morate vidjeti!“ Pa će mase svoj smisao života pomnožiti s 10.
I neće im onda biti važno što nemaju posla, niti šansu da ga nađu.
Tko je još u poslu našao smisao.
Za razliku od koncerta ju-tu. Ili depešmode. Ili beyonce.
Ili thompsona.
A tko pjeva, zlo ne misli!
Zato vam i daju da pjevate.
Dok ne izmognete.
I kriza je rješena