četvrtak, 30.03.2006.
Boje koje prijevod znače
Vidovita sam! Jučer sam skinula jaknu, kuhajući se na popodnevnoj južini i trčeći s posla na bankomat, pa na dvije do tri usputne stanice i prognozirala si u najblažem slučaju grlobolju. I imah pravo-jutros pijem čaj umjesto nesice, s puno limuna i meda, i još doza vitamina sa strane - jel se to meni čini ili svi postanu svjesni postojanja agruma i zdravih namirnica kad ih nešto štrecne, kao mene sada? Ne gine mi hipervitaminoza.
A i jest mi jučer bio neki bezvezan dan - ustala se prije 6 jer sam trebala zaranijega imati jednu kratku simultanku. Dodjoh na vrijeme (čitaj: 10 min ranije, al to kod mene znači to) - gost se nije pojavio. Okidoki, ali ja jesam. Zaračunala sam im satnicu bez po muke. Onda titlovi - mrzim kvazipseudopopularnoznanstveni registar - je l' ja sad to trebam prevoditi glupo ko što oni govore il da malo pojednostavnim (rado, samo kad bih znala što ustvari misle). Mislim da sam unutrašnje organe i njihove međuodnose dobro pohvatala, al sam vjerojatno opet krivo prepisala ili u brzini preračunala neki broj, pa će me razapeti služba gledatelja. Još čekam reakcije na to što sam napisala da je ekipa 'demonstrirala' s transparentima. A jebemu, skoncentrirala sam se na pjesmicu, nemoš sve!
Nešto razmišljam zadnjih par dana o naslovu jednog filma, a i sanjala sam nešto vezano uz to, mada sam film gledala prije sto godina, ni ne sjećam se točno tko tu koga što. Film je The Colour Purple, preveden kao Boja purpura. Zgodno zvuči, iako bih ja u podne i u ponoć, da me pitate, rekla da je purple ljubičasta Ili ljubičasta. Al ovako zgodno zvuči, fonetski slično, zabune neće biti. Moš mislit da neće. Sve dok se film ne pojavi kao aluzija vezana uz stvarnu boju. Zamislite: lik drži purple kišobran i viče, sav sretan: The color purple! The color purple!I love the film! A prijevod veli: Boja purpura! Boja purpura! Sjajan film! Tako je prijevod glasio u prvoj verziji, a nakon lektorske intervencije je postao: Boja grimiza! Boja grimiza! Sjajan film! I sad gledatelji vide taj ljubičasti kišobran, a lik viče da mu je grimizni. A iz popratnog se materijala ne da naslutiti da je daltonist! Ukratko, lektori kažu: pravilno nije purpur, već grimiz, a ljubičastu više nitko ne spominje. Pa tko mi je kriv što sam se poskliznula na prvu koru od banane i nasjela na pogrešan, a već toliko ukorijenjeni prijevod. Ili nisam? Možda je purpurna nešto između ljubičaste i crvene, pa je to ustvari najbolji prijevod. Ali grimiz?! Al možda grimiz nije ustvari grimiz kao tamnocrveno, već crveno-ljubičasto? (klizanje označitelja, hmmm) Sjetih se i one ružičaste reklame za t-com, kad su boju nazvali ružičasta, a u biti je bila... koja ono? Jel to bila purpurna? Zna li tko zašto je naslov 'The Color Purple'? Ovaj put me neće spasiti, al za neke buduće dane.
- 07:45 - Dodaj komentar
(8) - Print
- #
nedjelja, 26.03.2006.
Fešn sensiz
Igrom slučaja, frendica dobila karte, i završila i ja sinoć na cro-a-porter fashion showu Fashion senses u wonderful Regent Esplanade in Zagreb! Nice. Bilo je splendid - osjećala sam se kao u Regentu usred Londona iliti ko Kinez u Kini, okružen poznatim hijeroglifima. Al krenimo mi redom...
Što obući? Nakon kraćeg promišljanja, jer za duže ne imadoh vremena, a u obzir uzevši i ćudljivo vrijeme, odlučih se za traperice, čizme i sako. To se pokazalo kao sjajna opcija, jer i ostalih je 200 cura (koje nisu Sunčica Lalić, Iva Majoli i Tihana Harapin-Zalepugin) imalo upravo tu kombinaciju. Pun pogodak, ajmo dalje. Očekivana gužva na ulazu, security i staff all around, pokoji guest and some designers, te hostess and organizers, svi sa svojim odštampanim ceduljicama i nokijicama, da ne bi bilo zabune. Pa skoro dođemo na red da uđemo, jer nemoš ti tek tako unutra. Pa se neka klinka, wannabe manekenka, drsko ubaci ispred nas i još drskije uvuče par svojih kuž'š-nisam-znaala-koja-će-gužva-tu-biti-jebote frendica. I tako, mic po mic, upadnemo mi unutra, očitaju nam bar kodove s ulaznica, uvale promotivni materijal i pošalju da se dalje same snalazimo. A šta nas neće Viktor (op. a. Drago) odvesti na mjesto, pita moja frendica. Ma tko će dočekati njega ili Lanu (op. a. Klingor op.op.a. previše je Lana, znam!), idemo si mi same naći mjesto! I tako bi - sjele smo taman na vrijeme da vidimo predstavu Sunčice Lalalalalić, koja je fotografima nesebično priuštila nekoliko cool fotki. Dragi, slikajuuuuu nas. Pa sad malo samo meneee. Pa s mantiloooom. Pa bez. Pa nova torba u desnoj ruuuuci. Pa u lijeeeevoj. Uf, dosta, malo odmora!
A nas dvije čeznutljivo gledamo s tapeciranih tribina i želimo biti poduzetnice kad odrastemo.
Čekale smo da dođe Severina, al nije se pojavila. Bilo je dosta zvijezda iz sapunica, al da me ubijete, ne znam kako se ti ljudi zovu, i jesu li Zabranjena ljubav, Ljubav u zaleđu ili tek Ljubav na Cro-a-Porteru.
Pa je krenulo: najprije samozatajna Amarie, pa fan Indeksa Boris Pavlin, kojega pohvaljujem za dašak hrvatskoga, odnosno, više regionalnog, na tom globalnom eventu.
Koliko sam god poželjela biti poduzetnica, toliko nisam poželjela biti manekenka. Pa tim curama stvarno nije lako! Štikla od 20 cm, uski uski modeli, stvoreni za sve osim za koračanje, ili široki široki modeli, krojeni za sve osim da doista ostanu na mjestu. Nisam ekspertica, ali pista mi se učini dugačka i skliska, pa sam im ono od srca držala fige da ostanu na nogama, pardon, na petama. Jen, dva, tri, triesttri, pedeset, sad me fotkajte, lijeva, desna, nazad, pedeset, dvajstdva, jedan, hvala Bogu da je gotovo. Pa brzo presvlačenje, pa drugi krug. Ne znam, meni to izgleda stvarno naporno. Nadam se da curama dobro plaćaju.
Sve u svemu, brzo je bilo gotovo - svjetla su se pogasila nakon 45 minuta, blicevi sa svojim vlasnicima otrčali na nastavak priče na Velesajmu, a curke koje su nosile modele, u tenisicama i s velikim torbama, nimalo glamurozno, preko piste, potrčale prema izlazu. To ja zovem otkrivenje postupka.
Nas dvije smo malo ostale da škicnemo Lagerfelda, de la Rentu, Stellu McCartney ili barem Donatellu Versace, jer morao je postojati neki globalni razlog za toliko engleskog oko nas, od naslova priredbe, preko naslova kolekcija do akreditacija. Nema stranih glamuroznih imena? Neće se emitirati na Fashion TV-u? Hrvatski dizajneri, hrvatska moda, u Hrvatskoj, pred hrvatskom publikom? Jel to zbog Nokie, dragi organizatori? Ako jest, imam iznenađenje za vas: Oni su vam Finci!
- 11:10 - Dodaj komentar
(8) - Print
- #
srijeda, 22.03.2006.
Bit će rima kad dođe plima
Kad skužim da sam počela pisati svoj tekst umjesto prevoditi, najprije si čestitam na kreativnosti što sam od postojeće, nerijetko stupidne podloge, uspjela nešto napraviti, a onda se vratim i izbrišem svoje nedjelo, te se malo čvršće pridržim teksta.
E, al zato kad se radi o pjesmicama, to je već druga priča. S njima imam love-hate relationship. U dubini duše sam valjda stihoklepka pa mi odmah počnu frcati rime kojih se ni Severina ne bi postidila. I nekako sam sva sretna kad složim neku tekstom sličnu hrvatsku inačicu, u stiluTko se crnca laća, na bijelca se ne vraća (Once you try black, you never go back). Kad nisam baš raspoložena ili sam vrlo bizi, malo pretumbam red riječi, i eto ti pjesmice: Tko plakati će za mnom kada ne bude me više na svijetu ovom? Tu je ono mjesto kad padnem u iskušenje napisati kiše čim napišem više, ali ako u originalnoj pjesmi ne pada kiša, onda ne bi trebala ni kod mene. Pjesnička je sloboda veoma skučen koncept.
I tako ja rimujem pjesmuljak za pjesmuljkom i čekam da netko primijeti moj trud, ali u ovoj našoj zemlji svi govore i slušaju engleski, a titl i sinkronizacija, ili nedajbože simultani prijevod samo im smetaju, to se još nije dogodilo. Pa sad ispada usta-moja-hvalite-me. Pa neka ispada.
P.S. Moja sućut kolegicama koje su ovih dana prevodile Štiklu na nekoliko atraktivnih svjetskih jezika!
- 01:20 - Dodaj komentar
(4) - Print
- #
subota, 18.03.2006.
Bloody vikend
Opet radni vikend – red seminara (koji pišem iz jednog mazohističkog hobija, malo me sram o tome javno govoriti), red titlova, red papirologije i računa koje nisam stigla riješiti preko tjedna, red privatnog života – koliko je to već redova? I nisam se ni okrenula, eto ti već subote, pa srijeda, pa petak – tako mi otprilike izgleda tjedan. A stalno mi se nešto spava, nikako da se ustanem ujutro, ako baš ne moram ili ako ne vidim sunce na prozorčiću, što se u zadnje vrijeme i ne događa prečesto.
Imala sam jednu simultanku prošli tjedan – strpali mene i kolegicu u onaj akvarij od boksa koji su gurnuli IZA platna s power pointom, kud ćeš bolje pozicije – ne vidi se ama baš ništa, naravno da nitko nije poslao svoju prezentaciju unaprijed, a to što sjajno čujem u slušalicama ne znači mi ama baš ništa. Al dobro. Bitno je zadržati koncentraciju i živce. I jesam. Nitko ama baš ništa nije primijetio. Jadne crvene uši sam skrila iza kose (jesu one extra light, al nakon 6 sati to baš ništa ne pomaže), progutala aspirin u pauzi, a između suhog grla i trčkaranja na WC na drugi kraj dvorane svakih 20 min izabrala sam ovo prvo. Stranci su uvijek sooo nice – dođu vas pozdraviti, daju vam svoje papiriće (iako obično već unaprijed pošalju), nasmiješe vam se u pauzi, zahvale i kad imaju i kad nemaju razloga i obavezno na kraju zahvale organizatorima, nazočnima i prevoditeljima. A naši baš i ne, jer njima kao baš i ne trebamo. Naši se zahvaljuju ovome, pa se zahvaljuju onome, a zahvaliti se je nešto skroz drugo od samo zahvaliti, al neću sad ja tu zašivati Stitch's stiches :).
Noćna mora su mi pitanja: Htio sam pitati u svezi s vašim projektom koji... Da, baš sam se sjetio jednog primjera, moram vam ispričati, prošle godine sam vidio... Ma ne, ipak je bilo pretprošle, ali posebno sam sretan, veseo i zadovoljan što mogu reći da više volim odnosno više preferiram odnosno da mi je draže... Tu sva pravila i metode padaju u vodu, jer, naime, treba misliti s govornikom i po mogućnosti anticipirati sljedeću misao. Teško, teško, neizvedivo. Svatko vam tu piše svoj roman toka svijesti. A jezik? Katkad mi je lakše snaći se s australskim i irskim engleskim negoli s nekim našim mumble-jumble hrvatskim varijantama. Tako sam sad imala jednoga koji je govorio o čistoći pojedinih bolesti. Nisam to odmah prevela kao purity jer mi baš purity of cancer i purity of tuberculosis nisu imale smisla. Al sam svaki put sve napregnutije slušala, i svaki put čujem čistoća, a katkad i samo čstoća. Pa sam to izbjegavala. Pa kad je sve bilo gotovo onda mi je sinulo: Pa on misli ČESTOĆA! Aj dobro, sad znam.
Jeste kad imali osjećaj da na kraju nekog filma trebate baciti kadrove i likove na papir da vidite kako se međusobno uklapaju? Ja jesam, sinoć, al nije mi se dalo, pa ako je netko skužio sve uzročno-posljedične veze i porijeklo podočnjaka Jeana Renoa u Grimiznim rijekama, neka mi se javi!
- 01:17 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
utorak, 14.03.2006.
WANTED:Who is this chicken?
Dragi blogeri i oni koji ćete to uskoro postati,
ovo je trenutak da pridonesete kvaliteti televizijskih prijevoda i poučite ignorantne prevoditelje na koje se stalno žalite. Od velike je osobne, nacionalne i jezične važnosti da mi odgovorite na sljedeće pitanje:
Koje je hrvatsko krsno ime pileta na slici?
- 18:00 - Dodaj komentar
(10) - Print
- #
ponedjeljak, 13.03.2006.
Palatalizacija i crveno vino
Čula sam dobar vic danas (ili sam možda samo bila sita i spokojna, između ručka i kave, pa mi je zato bilo smiješno). Otprilike ovako: Sastali se King Kong i Josip Broz. (stvaralačka stanka) Kaže King Kongu Josipu Brozu: Gdje si, Josipe Brože? (stvaralačka stanka) A Josip će njemu: Gdje si ti, Kinže Konže?
Eto. Sad mi više nije tako smiješan kad sam ga napisala. Ali čini mi se vrlo instruktivnim, pače sjajnim za ilustraciju palatalizacije. Šteta što nije pozitivan primjer - to je tek za ove koji su svladali lekciju pa sad shvaćaju šalu na račun odstupanja od pravila.
Vikend mi je počeo pritužbom revnih gledatelja jedne popularne serije koju prevodim, i to na moju matematiku! Nije baš ovako pisalo, ali otprilike sam ovako pročitala: oćete molim vas kupit tom vašem debilu prevoditelju digitron da izračuna kolko kila ima funta, mislim, to je strašno, jednostavne računske operacije! Malo sam razmislila i zaključila da sam, u stvari, dobila veliki kompliment - ako je u 500 titlova poteškog sadržaja to jedino što su našli - I'm good! Kad sam već spomenula digitron, sjetila sam se jednogn sastanka na kojem sam prevodila i uspješno se provlačila kroz šumu financijskog inženjeringa i planiranja, ali kad sam rekla 'uzmite digitrone', svi su nazočni Hrvati u glas viknuli: 'Kalkulatore!'. A što ćete - davno sam naučila: no news is good news!
Subota i nedjelja bile su mi više radne nego neradne, ali svejedno ne volim kad prođu - od sutra ujutro mobiteli opet zvone ko ludi, počinju kombinacije koje obično padnu u vodu neočekivanim pozivom. I onda Jovo nanovo, što opreznije, jer svaki moj korak motre budni čuvari preciznosti i jezičnog digniteta, a prevoditeljskog samo kad se prevodi s engleskog, jer jedino njega svi znaju!
Odluka za sljedeći tjedan: otvoreno ću protestirati protiv svega s čim se ne slažem, i to na sljedeći način:
1. Kad na Otvorenom čujem da je netko potpisao 'pablišerski ugovor', prebacit ću na Plavi
2. Kad na meniju u Karijoli vidim da nude 'crveno vino', odbit ću jesti savršenu im pizzu
3. Kad u Graziji pročitam da dijetni pripravci sužavaju 'trbuh', prelazim na Doktor u kući
Ima toga još, ali nisam bilježila pa mi je malo pobjeglo. Sjetit ću se već...
- 02:05 - Dodaj komentar
(1) - Print
- #
petak, 10.03.2006.
Jedan u pauzi
Frendice su mi trenutačno razasute po svim dijelovima zemlje i svijeta i sve me revno čitaju - tenkz grlz! Pa evo, za jednu koja me čita uz kavu u Njemačkoj i još me nije udostojila komentara (sram te bilo!), jednu kojoj treba promjena svakodnevne rutine (al kupila je auto pa će to možda ubrzati proces), jednu koja se sigurno neće sjetiti da mi pošalje razglednicu iz Oxforda i jednu koku koja je tako blizu, a tako 50 km daleko i koju bih rado češće slušala kako kokodače - cure, jedan post toka svijesti ili kako vam drago za vas, na kraju radnog tjedna (odnosno, kako za koga!).
Zgodna tehnika razvijanja teme koja se uči na Writing skills na anglistici (ili ne? možda sam je razvila kroz neki od tri seminarska rada koja sam napisala u svom dodiplomskom školovanju?) jest 'raščlamba naslova koja vas uvodi u problematiku' - citat moj. Dakle, jedan u naslovu znači jedan post, a pauza, iliti stanka, jest nešto između posla i posla. Naštancala sam upravo stotinjak titlova pa ih stavila da se malo ohlade - za sat vremena ću sigurno vidjeti nešto što sad ne vidim. Najozbiljnije! Ah, ovo sad budi uspomene... Da vas malo udavim sa svojim prvim ozbiljnijim prevoditeljskim poslom koji je neslavno završio - prvi bodež za moj ego, mei, mihi i sve ostale dijelove mene.
Četvrta godina faksa. Ja se vratila iz inozemstva, sva procvjetala i jezično kompetentnija i fluentnija nego ikad. Vratila se ja, a ono svi moji s faksa nešto rade - prevode ovo, pišu ono, daju instrukcije, zarađuju. I meni vrag nije dao mira - umjesto da uživam u tim blaženim mjesecima nerada i kreativnog nereda - ja se bacila na traženje poslića. I jedna me gospođa spojila s jednom dragom starom gospođom koja me spojila sa svojom frendicom s jezičnom službom, a ova s tekstom od 30 kartica nekoga zakona i podzakonskih akata financijske prirode - noćna mora! Za prvu karticu trebalo mi je ravno tjedan dana - bez kompa, Interneta i s oskudnom zalihom rječnika, pisala sam prijevod rukom i onda ga tipkala gdje sam stigla - čovječe, pa kad ovo čitam, zvuči kao da je bilo u Burkini Faso '69, a ne u Zagrebu 2001?2002?... tako nekako. I tako ja, mic po mic, završila tekst, a onda dobila broj gospođe koja je radila drugi dio teksta i naredbu da se uskladimo. Aj dobro. Usklađivale smo se cijelo prije i poslijepodne u stanu ove potonje, do kojeg sam putovala sedam godina uzvodno, a ja sam taj dan iskusila cijeli spektar raznovrsnih osjećaja - najprije uzbuđenje (vau, gle kako sam cool i profesionalna), pa ljutnju (šta će ona meni tu solit pamet, moje rješenje je bolje), pa zahvalnost (vidiš, ja se toga ne bih sjetila, zgodan savjet!), pa glavobolju (ne mogu više), pa onda opet u krug.
Doma sam se vratila s migrenom i šarenim tekstom i imala još dan da unesem ispravke i sve još jedanput pročitam. Ispravke sam unijela, ali snage za još jedno čitanje nisam imala - neispavana i umorna, samo sam si to htjela što prije maknuti s očiju. I to je bila najveća pogreška, i najbolja lekcija koju sam naučila na teži način.
Najprije epilog, pa komentar: Tekst sam poslala nepročitan i nepročišćen, što je za posljedicu imalo hrpu pogrešaka, koje je uočila moja partnerica, koja je bijesno zvala šeficu, koja je mene blago upozorila i munjevito mi prepolovila honorar.
I što sam naučila? Idemo redom:
1. Spell checker nije bogomdan - on samo detektira spelling pogreške - opasnost je ono kad brišete jedno rješenje i stavljate drugo, pa vam ostane glava ili rep od prvog, pa ništa nema smisla
2. Ma koliko si htjeli maknuti s očiju nešto što vam već izlazi na uši, morate to još jedanput pročitati, po mogućnosti s odmakom (za koji često nema vremena) i po mogućnosti s papira, jer su na njemu pogreške puno vidljivije
3. Highlight u Wordu sjajan je tool - žuto označite nešto što treba provjeriti, zeleno nešto o čemu još treba razmisliti, roza nešto na što trebate upozoriti naručitelja, crveno nešto što vam nije jasno (i na kraju pojma nemate što je što, al barem lijepo izgleda, tko voli šareno)
4. Starije gospođe koje žive same tašte su na svoja rješenja i tašte na svoju taštinu.
5. Dokle god budem imala izbora i dovoljno love za pristojnu egzistenciju, izbjegavat ću zakone i podzakonske akte.
Hmmm, nije baš bio post toka svijesti - valjda niste žanrovski jako osjetljivi!
- 01:00 - Dodaj komentar
(1) - Print
- #
utorak, 07.03.2006.
Jedan pokušaj
Malo mi ide na živce ovo što se događa u cyberspaceu - te palo ovo te palo ono te hardver riknuo, te hard disk, te server... Mislim na ovo što se za vikend događalo s blogom, a i na priče koje slušam u svojoj bližoj okolini: frendici mi je riknuo laptop, a taman se spremala, nakon tri godine što ga ima, počet radit backup. I ja se isto spremam, pa kad čujem frišku priču, počnem se ozbiljno spremati pa nekako smetnem. Kao, ono, neće meni! Oblije me hladan znoj pri samoj pomisli, što ako, ajme, ima li što gore?! Od sutra radim backup!
Nije da imam što pametno za zapisati - pišem tek toliko da vidim hoću li uspjeti objaviti post, a i zato što želim smaknuti onaj zadnji zapis sa zaribanim linkom koji ne mogu ispraviti jer su mi upute administratora malo nejasne... Nije da sam informatički nepismena, nego samo trenutačno nemam vremena posvetiti se svojoj omiljenoj metodi pokušaja i pogrešaka.
Ah, toliko posla, a noć je još mlada! Noć, rano jutro i pola današnjeg dana provela sam u borbi s filmskom parodijom Smrtonosnog oružja i trashy kultova s kraja osamdesetih, te Kad jaganjci utihnu, Basic instincta etc. Pravi američki lonac - ne znaš jel gore kad kužiš il kad ne kužiš sve te insinuacije. Pomislim si kako sam baš pametna i načitana, odnosno nagledana, kad skužim, a onda downer: sad kad si skužila, kako to staviti u dva reda da i ostali skuže (fusnote su zakon, kažem vam). A bolje bi bilo da nisam skužila, ili još bolje da sam se pravila da nisam skužila. Poslovice su mi zadale muke! Mislim, stalno su nam tupili na prijevodnim vježbama (kao i dragi profesor Ivir, ali humoristično i sa stilom) - nikako doslovno, ali nekad jednostavno drukčije ne ide! Našla sam jednom dobar site s poslovicama, uglavnom bosanskim, ali nakon lektorskog pročišćavanja od turcizama narodne su umotvorine izgubile i dušu i srce, pa sam odustala. Jedan mi je primjer doslovnog prevođenja stalno na umu: Build castles in Spain ne znači Graditi dvorce u Španjolskoj, već Graditi kule u oblacima - my personal favourite!
Evo par mojih današnjih rješenja, comments more than welcome! Znam da uvijek može bolje, a nisam baš sretna sa zadnja dva.
Act in haste, repent in leisure: Prvo skoči, onda reci hop.
He who hesitates is lost: Tko riskira, profitira.
Loose lips sink ships: Šutnja je zlato.
What you see is what you get. Što vidiš, dobiješ.
Never judge a book by its cover. Stupid, napisala sam 'Ne sudi po vanjštini', ali sad se sjetih nečeg puno boljeg: Izgled vara.
Tako mi i treba kad radim film zadnji dan, nikad pameti!
- 21:55 - Dodaj komentar
(7) - Print
- #
nedjelja, 05.03.2006.
Ojdadaojdadaojdaojdada
Znam da si ne možete pomoći, ali ne budi vam krivo: Za utjehu, cijela Hrvatska pjevuši omraženi refrenčić. Dora je, pa se mora! Komentirati, mislim, i to dan poslije, kad smo, kao, svi pametniji. Da ne uletim neinformirana i tek sa svojim dojmovima, prolistala sam elektronski i papirnati jutrošnji tisak, i s velikim žaljenjem moram konstatirati da naš narod ima nula smisla za humor i minus deset smisla za finese poput sprdnje, iliti nečeg što bi se u školovanijim krugovima nazvalo parodija, a narodski čista zajebancija. Bravo, Seve, samo ne znam koliki je gušt sprdati se s onima koji su uvjereni da misliš ozbiljno. Još veći, pretpostavljam! Svima koji i dalje misle da Severina mislii ozbiljno, predlažem nedjeljnu meditaciju nad izjavom na presici: Drago mi je što je žiri prepoznao moju urbanu pjesmu!
Najbolja stvar mi je prijedlog za prijevod pjesme na engleski, o kojoj sam i sama, u pol plača, u pol smijeha, razmišljala. Doduše, ja sam pokušala s nečim srimovati stilleto, al slabo mi ide, engleski je baš nezahvalan jezik. Možda Stilleto in da opatija ghetto? Ili How much netto for my stilleto? Ili da odustanemo od stileta i okrenemo na high heels, pa malo parafraziramo, u stilu: I'll make you all squeel with my high heel? A imam i par ideja kako u sve to uklopiti travu, al malo me muče sijeno, slama, sir i salama... Trebalo bi posegnuti za nekim jednosložnim prehrambenim artiklima, ali zato Afrika i paprika mogu ostat kako jesu! Svakako su i Severinini prijedlozi za prijevod hvalevrijedni, a njih možete vidjeti
ovdje
P.S. U istom članku eksplicitno je vidljiva i revnost lektora Jutarnjeg lista, koji su osjećali da Severininu pobjedničku izjavu treba prevesti, pa kad je već ona, seljanka, tako izvalila, oni su ipak urbane novine, jelte.
P.P.S. Još malo pokušaja hrvanja s prijevodom gore spomenuta uratka. Neinventivno, bez imalo pjesničke slobode, ono što se u teoriji prevođenja zove 'one to one correspondence', a u praksi je često potpuno nemoguće, a uvijek besmisleno. A još besmislenije: ljudi STVARNO o tom raspravljaju! Ono, for real!!!!!
- 21:57 - Dodaj komentar
(1) - Print
- #
|
