ponedjeljak, 27.02.2006.
Planina Brokeback
Ne znam jel mi se to samo čini, al koga god upitam (čast časnim izuzecima koji su se motali na Filozofskom ili oko njega, slušali kulturalne studije i čitali Foucaulta) jesu gledali Brokeback Mountain, čujem: Jel to o ona dva kauboja pedera? Ljudiiiii! Malo političke korektnostiiiiiiiiiii!
Strepila sam malo oko prijevoda naslova, ali na kraju je ispalo okej - mogla sam opušteno odgledati sjajan film i gotovo ne obraćati pažnju na titlove (lažem, pratila sam - ni to nije loše ispalo!). Moj apsolutni favorit za Oscara u svim kategorijama - vidjet ćemo samo što će reći (ipak konzervativno) glasačko tijelo Akademije.
Budući da ovo nije film.blog (barem ne za sada), razmišljala sam kako malo uže povezati spomenuto s mojom preokupacijom. I sjetih se kako sam, u jednoj TV seriji (nisam sto posto sigurna kojoj, pa da ne griješim dušu), na HRT-u, zgroženo pratila sustavnu uporabu imenice 'peder', kojom se vrlo suvereno baratalo u svim kontekstima osim u onom derogativnom, koji je u stvari jedini u kojem je uporaba te imenice opravdana. Da pojasnim: Ako policajac daje svom kolegi profil osumnjičenoga, i kaže, recimo: 34-year-old white man, artist, gay, onda je on rekao: bijelac, 34 g., umjetnik i homoseksualac (ili gej. ili gay. o tom bi se dalo raspravljati), a nije rekao: bijelac, 34 g., umjetnik i peder, kako se iz titla moglo razabrati. I tako kroz cijelu seriju, u sličnom kontekstu i sa sličnim paralelama! Ne mislim pri tom da je 'peder' riječ koju treba eliminirati iz jezika, odnosno titla: Ako se bijesan čovjek dere: Fuck you, you fucking faggot, nećete to prevesti s Jebi se, homoseksualac jedan! (u haerteovskom, od psovki očišćenom titlovskom jeziku, fuck se obično prevodi s 'kvragu', 'dovraga' i tako to).
Prosječnom TV gledatelju vjerojatno ne pada na pamet da ga tu terorizira nitko drugi doli prevoditelj/ica, svojom interpretacijom i svojim osobnim stavom, što ja shvaćam kao jednim od težih prevoditeljskih grijeha, čak i težim od toga da 'work out' prevedete kao 'raditi vani', što se dogodilo mojoj malenkosti (da, znam, 5. razred osnovne, prvi frazni glagol koji se uči u osnovnoj, sve sam to već čula, okajala i oplakala, ali - dogodi se!)
Pitanje prijevoda i interpretacije zanimljiva je tema, a i ideologija i njezina sprega vrlo bi se lijepo u to uklopila, no o tom drugi put. Najprije treba poraditi na svijesti i potaknuti diskusiju o stvarima koje se uzimaju zdravo za gotovo: Ne piše uvijek u titlu baš sve što ovaj kaže, a bogami ni ono što misli.
I još jedna sitna napomena: sintagma homoseksualci i lezbijke je pleonazam, jer 'homoseksualci' uključuje i muškarce i žene. Dobro. A sada pitanje: žene homoseksualne orijentacije su lezbijke, a muškarci? Mogao bi ovo biti primjer starog-novog seksizma u jeziku!
- 22:06 - Dodaj komentar
(2) - Print
- #
srijeda, 22.02.2006.
LEXPIONAGE
Danas se povlačim od kauča do kreveta pa preko svakoraznih stolaca cijeli dan (ako niste znali, ono na čemu sjedite je stolac, a ne stolica, stolica je nešto drugo! Bez obzira na to što su se meni jučer na jednoj konsekutivi svi smijuckali i osmjehivali svaki put kad bih spomenula 'kuhinjske stolce'!). Izašla sam tek na par sati, vozila se po najvećoj gužvi, znate ono kad se svi vraćaju s posla - a šta ćete kad je mom knjigovođi samo tada pasalo, prepao se ovog najavljenog štrajka u poreznoj. Ne daj Bože da državi zakasni prijava za harač (u engleskom tax return - pazite, nije vam to povrat poreza, prije je wishful thinking, a možda i jezikova juha, stup srama ili nešto što se u našim prevoditeljskim kuloarima zove 'materijalna pogreška', a izvan kuloara 'bubnuli ste glupost'.
A kad mi se ne da raditi, odnosno kad baš ne moram, onda širim horizonte multimedijskim sadržajima! Malo sam gledala Janicu i držala fige da se spusti živa. Poslije sam, silom rodbine i prilika, odgledala nekoliko meksičkih sapunica, nakon kojih mi se dnevni ekspoze produkcijske kuće Ava učinio kao potencijalni kandidat za Emmyja, ali bojim se da još uvijek nisam spremna isto izjaviti za Zabranjenu ljubav (usput, još uvijek vam je nepostojeća, pleonastična konstrukcija - ali ja si volim uzeti malo pjesničke slobode kad nisam pod lektorskom lupom).
Jedva dočekah novu sezonu CSI: New York, iz koje sam naučila da je slobodno penjanje opasan sport, da se isto može reći i za dijamantne grudnjake, te da i se i u Americi perpetuiraju stereotipi praznoglavih manekenki, ali i da nisam jedina ja našla website koji konvertira američke brojeve grudnjaka i košarica u europske!
Pa sam se onda bacila na tiskovine. U prvom broju Grazie piše o ženama koje najviše zarađuju u Hrvatskoj. Zgodno. Vidjeh kolegicu prevoditeljicu, kaže da fino živi. Mislim, nije ni da se i ja žalim, ali ima tu još puuuuuuuuno prostora za popravak! (btw. ovdje se ne kaže 'puno', nego 'mnogo', al nekako mi je bilo lakše multiplicirati slovo 'u' na 'puno' nego 'o' na 'mnogo') Najveći paradoks spomenute reportaže nisu razlike u primanjima i uzroci spomenutih, već seksizam u jeziku kojim je članak napisan: Marija Nemčić je, primjerice, ravnatelj HRT-a, Doris Košta je odvjetnik, Jasmina Markuš je recepcionar, a Nataša Rauch arhitekt?! Dobro, malo su se korigirali u samom tekstu, ali vjerujem da mnogi nisu čitali dalje od warholovskog kolaža s istaknutim cijenama. Eto, da su mene uslikali i prikeljili mi cijenu ispod fotke, ja bih se pobunila! I ne samo zbog imenice u muškom rodu koja se već dugo ne upotrebljava kao općenita i rodno neodređena!
I najlakše od lakih štiva za kraj: neovisni news magazin - Nacional! (a zašto ne 'neovisni news magazine'? Ili independent news magazine - pa svi u Hrvatskoj znaju taj engleski ko da im je materinji! (koristim priliku da predložim preimenovanje Nacionala u Ekskluzivno - to im ionako piše na svakoj naslovnici). Ovo je tema za sebe, ali ne mogu da ne spomenem situaciju s 'tim engleskim', koji 'svi znaju'. Bi li vam palo na pamet da dođete frizerki kažete: Znate, ja se inače sama šišam i bojim, al nema vremena, pa možete vi na brzinu? Ili: Znam i ja, ali vi ćete bolje. Ili: Meni ne treba prijevod, ali ima kolega kojima treba, mogao/la bi i ja, ali imam znate drugog, u zagradi, važnijeg posla... To vam ja zovem mobbing. Doduše, jest neki malo suptilnije vrste, što me opet podsjeti na Stasijevsku metodu mučenja negdje iz njemačkih 60-ih: Sagneš glavu, i na zatiljak ti kaplje voda, kap po kap po kap po kap, što je mnogo gore nego da na tebe odjednom puste slap!
Neovisni news magazin Nacional nudi vam politiku, business, kulturu i sport, nešto što zove portfolio i još mnogo mnogo toga (što sam ostavila za sutra - vjerojatno ću pročitati jedino intervju s Meryl Streep.) Ali danas ću reći još samo jednu stvar:nisam puristica u jeziku, volim vokabular osvježen utjecajima sa svih strana i ne želim niti mislim da je moguće pobjeći od anglicizama. Ali treba se odlučiti, miša mu maloga, barem kad postoji fina hrvatska alternativa! Recimo, za moj naslov alternative još nema, iako ću ja, kad se pojam uvriježi, predložiti inačicu do dvije. Za sad neka to bude
lekspionaža - pojava koja u Americi označava stvaranje termina koji će biti dio leksika budućnosti (izvor nije Klaić, već Grazia!) Sad još nisam baš skužila jel cilj te 'pojave' deskriptivne, preskriptivne ili restriktivne prirode, al nije ni važno. Barem ne za ovaj put.
- 22:07 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
ponedjeljak, 13.02.2006.
Valentinovo: 20 funta čokolade, ruža od 40 inča i večera od puno eura
Baš čitam na valentinovo.blog.hr da se dečko koji je sebe osudio na smrt na sutrašnji dan ljubavi ipak odlučio ne ubiti, zahvaljujući komentarima svojih čitatelja. Ako mene pitate, 70% voajera, a ostatak Opre i njezini self-help i bližnjemu-svomu-help mlatimudani. Svaka čast, takvi spašavaju svijet i mlade zabludjele ovnove.
Neću sad o kulturološkim i psihološkim implikacijama sutrašnjeg izmišljenog blagdana. Odlučila sam ga najprije subverzivno provesti u kinu s dečkom, uz hommage svim vrstama ljubavi i Brokeback Mountain, ali ako je suditi po već od jučer popunjenim dvoranama, nisam se baš proslavila ingenioznošću svoje ideje. Zato ćemo ipak na Gejšu. Ako nađemo parking.
E, sad, ovo naizgled i nema odveć veze s Valentinovim, ali da ste u zemljama engleskog govornog područja, odakle nam se taj blagdan doklizao, bilo bi bitno, ono, kolko unci parfema, funta čokolade, kolko kvadratnih jardi imanja i kolko inča uzduž i poprijeko. I tako dragi ljudi, gledatelji, svjesni važnosti pretvaranja mjernih jedinica, svakodnevno u relevantne službe šalju mailove adresirane na prevoditelje koji su u školi markirali sate najjednostavnije matematike. 'Sve mi je jasno, sve mogu shvatiti, ali da ne znaju pomnožiti dva broja...' 'Prevoditi nije lako (kažu, puni razmijevanja), ali nije mi jasno kako ne mogu upamtiti koliko jedna milja ima kilometara?!' Ili: 'Sve mi je jasno (opet!), sve shvaćam, al ako čovjek kaže 1956., kako mogu pisati 1965?!?!'
Prva stvar na trećoj godini prvih prijevodnih vježbi, kaže moja omiljena profesorica: Pazite na brojke, pogotovu one koje samo treba prepisati, tu se najčešće dogode pogreške! I ja si mislim, piece of cake, kad ono ispade to malo veći komad kolača, i to često ne baš najukusnijega. Nikad vam se nije dogodilo, u vašoj struci, da se koncentrirate na velike i komplicirane stvari, a onda se opustite na najjednostavnijoj i paf?! Niste nikad nakon ispita, testa, prijamnog, završnog, rekli: Ne bi mi bilo žao da sam na nečem težem pogriješio/la...
To vam je identična situacija, i zato, kao gledatelji, have mercy! Nije stvar u matematici: imate sjajnih websiteova koji sami računaju i preračunavaju, od perverzija kao što su brojevi grudnjaka, japanki i cipela s vezicom vs poluduboke cipele, pa do najobičnijih milja (bajdvej, postirat ću linkove, ako koga zanima), al znate kako je, nešto mora zaštekati. Pa najčešće zašteka ono što se čini najlakše, a vama je, kao prevoditelju, to u potpuno istom rangu kao potraga za nekom rječcom koja je pod seldom u rječniku australskog slenga.
Sretan i veseo kapitalistički blagdan, uz artikle iz naslova, ili barem mjerne jedinice, pa si pridružite jedno drugima kako ko voli!
- 17:33 - Dodaj komentar
(1) - Print
- #
četvrtak, 09.02.2006.
RAZVALI
Na RTL-u daju, čini mi se, 5.000 kn gledateljima + ekskluzivnu mogućnost da odaberu koji film žele gledati: romantični kombo Theron-Reeves pod poetičnim naslovom Posljednja jesen ili nešto pod nazivom Razvali. I sad ja vas pitam za što biste se vi, ljubitelji ili mrzitelji romantičnih pokretnih slika sa samim lijepim ljudima i hepiendom, odlučili?
Pratila sam, ima tome možda i godina dana, raspravu na forumu HRT-a o 'glupim prevoditeljima koji glupo prevode pametne naslove' - zanimljivo vrlo. Jedan od glavnih argumenata u korist maštovitih inačica poput Vrtlog života, Ubojica mekog srca (koji je bio toliko dobar da se i ponovio, u Povratku ubojice mekog srca) i my personal favouritea Ja u ljubav vjerujem, bio je da tzv. doslovni prijevodi nisu, navodno, ekonomski isplativi, što god to značilo. Netko je, po tome sudeći pretpostavio da će više ljudi privući u kina s Ja u ljubav vjerujem nego s tamo nekim Notting šta je sad pa to Hillom. Meni to malo vrijeđa inteligenciju prosječnog gledatelja, al dobro, who am I to tell. Znaju oni što rade, bolje pogledat tri, četiri početna kadra filma pa odlučit jel Viva Las Vegas il Napuštajući isti.
Kreativnost krstitelja filmova na hrvatskom tržištu cvjetala je ko ikada od 1998. na ovamo (to mi je referentno razdoblje, jer tada sam ih se najviše nagledala, što za 10 kn na drvenim stolcima na Savi, što na piratskim VHSicama, opet na Savi). Sad mi se pak čini da si iste (a možda i neke druge) persone daju manje stvaralačkog maha: Proof je Dokaz, Fog je Magla, Brokeback Mountain je Planina Brokeback, a ni King Kong, na svu sreću, nije Kralj Konga, a bogme ni Gorila u New Yorku ni Istraživači na misterioznom otoku. Al zato ćemo, ako nećemo opisno, iz jedne krajnosti u drugu!
Da se sad vratim na primjer s početka, jer kud ćeš boljeg primjera za trendove koje naznačih: Posljednja jesen (u originalu Sweet November) iz 2001. bila je, uvjetno rečeno, kino hit, i naslov koji su distributeri nalijepili nema da se dira (razlog: neuka raja neće prepoznat film za koji je prije 3,4 godine dala 25 kn, a sad ga na RTLu može dobit besplatno - i ne samo to, već može dobit i 5000 kn!). Razvali (!), u originalu Light it up, film je iz 1999. g. koji nije igrao u kinima i koji nije dobio svoj naslov u startu, pa se netko malo poigrao, u maniri sadašnjeg, već spomenutog trenda doslovnosti, odnosno preciznosti! Gledah ga, (pod naslovom Light it up, ne Razvali :) ), i mogu vam reći da je vrlo solidan - priča from the hood, malo corny, ali sjajan soundtrack i dobar film atmosfere s nelošim dijalozima, al što ga razvališe s tim naslovom...
Žao mi je što ću sad mnogima skinuti filmske prevoditelje sa stupa srama, ali 'đenje, 'đenje, iz prve ruke, provjereno i sigurno: za većinu naslova filmova na TV-u (kina su posebna pjesma, nisam sigurna tko je ondje vrhovni čarobnjak iz Oza) nisu odgovorni prevoditelji! Državna televizija tu je najliberalnija (ako se tako može okarakterizirati dobra volja da daju ljudima da naslove svoje autorsko djelo) - svim filmovima koji nisu kino hitovi i koji nemaju već, ajmo reći, uvriježene naslove, na HRT-u prevoditelji daju imena. U komercijalnim TV kućama dobijete dvd, tekst (nekad vrlo dobar, nekad vrlo loš, najčešće prosječan) i već gotov naslov. Pa ko te pita što se tebi, kad pogledaš film najmanje triput, prevedeš ga, provjeriš i prostudiraš, čini da mu naslov baš možda i ne odgovara ili da već imaju najmanje tri filma s naslovom Savršeno ubojstvo, četiri s nazivom Bijeg i još četrnaest s nazivom Bijeg u nešto ili Bijeg iz nečeg... Dobro, sad i ja bježim...
- 10:55 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
četvrtak, 02.02.2006.
Pa da se predstavim...
Svekoliko čitateljstvo, dragi blogeri i čitači blogova, čast mi je pridružiti se vašoj šarenoj zajednici i dati svoj skroman doprinos!
Optimistica po naravi i entuzijastica po zvanju, u poreznoj registrirana kao PREVODITELJ (mrzim tu rodno neosvještenu birokraciju!), a u vlastitoj interpretaciji sve i svašta, odlučih proširiti već postojeći krug prijatelja, ušiju za slušanje i ramena za plakanje kojima zborim o svojim svakodnevnim frustracijama.
Zanima vas kako izgleda sam rad na prijevodu i adaptaciji filmova koje vi, baš vi, odgledate za sat i pol, max dva, i pitate se koja ih je nepismena neznalica prevela i kako je mogao/la TO napisati? Ili mislite da to radi softver? Ili, nedajbože, nikad niste o tome ni razmišljali?
Zanima li vas kako (ne) surađuju i koliko se (ne) vole prevoditelj i lektor, te tko ima zadnju riječ?
Zanimaju li vas anegdote iz mukotrpne prakse?
Zanima li vas možda kakav je osjećaj kad vas prvi put javno kritiziraju, te je li istina da je drugi, treći i četvrti put doista lakše?
Posezat ću od sada u svoj crni rokovnik prepun nesistematičnih bilješki te istresati bisere iz prakse. Pa da vidimo jel titlanje fizikala, kako i neke moje kolege misle, ili je od svih oblika prevođenja najbliže onom književnom, kako mislim ja. Pa me vi razuvjerite!
Yours truly, translatorWANNABE!
- 22:21 - Dodaj komentar
(0) - Print
- #
|
