Danas se povlačim od kauča do kreveta pa preko svakoraznih stolaca cijeli dan (ako niste znali, ono na čemu sjedite je stolac, a ne stolica, stolica je nešto drugo! Bez obzira na to što su se meni jučer na jednoj konsekutivi svi smijuckali i osmjehivali svaki put kad bih spomenula 'kuhinjske stolce'!). Izašla sam tek na par sati, vozila se po najvećoj gužvi, znate ono kad se svi vraćaju s posla - a šta ćete kad je mom knjigovođi samo tada pasalo, prepao se ovog najavljenog štrajka u poreznoj. Ne daj Bože da državi zakasni prijava za harač (u engleskom tax return - pazite, nije vam to povrat poreza, prije je wishful thinking, a možda i jezikova juha, stup srama ili nešto što se u našim prevoditeljskim kuloarima zove 'materijalna pogreška', a izvan kuloara 'bubnuli ste glupost'.
A kad mi se ne da raditi, odnosno kad baš ne moram, onda širim horizonte multimedijskim sadržajima! Malo sam gledala Janicu i držala fige da se spusti živa. Poslije sam, silom rodbine i prilika, odgledala nekoliko meksičkih sapunica, nakon kojih mi se dnevni ekspoze produkcijske kuće Ava učinio kao potencijalni kandidat za Emmyja, ali bojim se da još uvijek nisam spremna isto izjaviti za Zabranjenu ljubav (usput, još uvijek vam je nepostojeća, pleonastična konstrukcija - ali ja si volim uzeti malo pjesničke slobode kad nisam pod lektorskom lupom).
Jedva dočekah novu sezonu CSI: New York, iz koje sam naučila da je slobodno penjanje opasan sport, da se isto može reći i za dijamantne grudnjake, te da i se i u Americi perpetuiraju stereotipi praznoglavih manekenki, ali i da nisam jedina ja našla website koji konvertira američke brojeve grudnjaka i košarica u europske!
Pa sam se onda bacila na tiskovine. U prvom broju Grazie piše o ženama koje najviše zarađuju u Hrvatskoj. Zgodno. Vidjeh kolegicu prevoditeljicu, kaže da fino živi. Mislim, nije ni da se i ja žalim, ali ima tu još puuuuuuuuno prostora za popravak! (btw. ovdje se ne kaže 'puno', nego 'mnogo', al nekako mi je bilo lakše multiplicirati slovo 'u' na 'puno' nego 'o' na 'mnogo') Najveći paradoks spomenute reportaže nisu razlike u primanjima i uzroci spomenutih, već seksizam u jeziku kojim je članak napisan: Marija Nemčić je, primjerice, ravnatelj HRT-a, Doris Košta je odvjetnik, Jasmina Markuš je recepcionar, a Nataša Rauch arhitekt?! Dobro, malo su se korigirali u samom tekstu, ali vjerujem da mnogi nisu čitali dalje od warholovskog kolaža s istaknutim cijenama. Eto, da su mene uslikali i prikeljili mi cijenu ispod fotke, ja bih se pobunila! I ne samo zbog imenice u muškom rodu koja se već dugo ne upotrebljava kao općenita i rodno neodređena!
I najlakše od lakih štiva za kraj: neovisni news magazin - Nacional! (a zašto ne 'neovisni news magazine'? Ili independent news magazine - pa svi u Hrvatskoj znaju taj engleski ko da im je materinji! (koristim priliku da predložim preimenovanje Nacionala u Ekskluzivno - to im ionako piše na svakoj naslovnici). Ovo je tema za sebe, ali ne mogu da ne spomenem situaciju s 'tim engleskim', koji 'svi znaju'. Bi li vam palo na pamet da dođete frizerki kažete: Znate, ja se inače sama šišam i bojim, al nema vremena, pa možete vi na brzinu? Ili: Znam i ja, ali vi ćete bolje. Ili: Meni ne treba prijevod, ali ima kolega kojima treba, mogao/la bi i ja, ali imam znate drugog, u zagradi, važnijeg posla... To vam ja zovem mobbing. Doduše, jest neki malo suptilnije vrste, što me opet podsjeti na Stasijevsku metodu mučenja negdje iz njemačkih 60-ih: Sagneš glavu, i na zatiljak ti kaplje voda, kap po kap po kap po kap, što je mnogo gore nego da na tebe odjednom puste slap!
Neovisni news magazin Nacional nudi vam politiku, business, kulturu i sport, nešto što zove portfolio i još mnogo mnogo toga (što sam ostavila za sutra - vjerojatno ću pročitati jedino intervju s Meryl Streep.) Ali danas ću reći još samo jednu stvar:nisam puristica u jeziku, volim vokabular osvježen utjecajima sa svih strana i ne želim niti mislim da je moguće pobjeći od anglicizama. Ali treba se odlučiti, miša mu maloga, barem kad postoji fina hrvatska alternativa! Recimo, za moj naslov alternative još nema, iako ću ja, kad se pojam uvriježi, predložiti inačicu do dvije. Za sad neka to bude
lekspionaža - pojava koja u Americi označava stvaranje termina koji će biti dio leksika budućnosti (izvor nije Klaić, već Grazia!) Sad još nisam baš skužila jel cilj te 'pojave' deskriptivne, preskriptivne ili restriktivne prirode, al nije ni važno. Barem ne za ovaj put.
Post je objavljen 22.02.2006. u 22:07 sati.