Na RTL-u daju, čini mi se, 5.000 kn gledateljima + ekskluzivnu mogućnost da odaberu koji film žele gledati: romantični kombo Theron-Reeves pod poetičnim naslovom Posljednja jesen ili nešto pod nazivom Razvali. I sad ja vas pitam za što biste se vi, ljubitelji ili mrzitelji romantičnih pokretnih slika sa samim lijepim ljudima i hepiendom, odlučili?
Pratila sam, ima tome možda i godina dana, raspravu na forumu HRT-a o 'glupim prevoditeljima koji glupo prevode pametne naslove' - zanimljivo vrlo. Jedan od glavnih argumenata u korist maštovitih inačica poput Vrtlog života, Ubojica mekog srca (koji je bio toliko dobar da se i ponovio, u Povratku ubojice mekog srca) i my personal favouritea Ja u ljubav vjerujem, bio je da tzv. doslovni prijevodi nisu, navodno, ekonomski isplativi, što god to značilo. Netko je, po tome sudeći pretpostavio da će više ljudi privući u kina s Ja u ljubav vjerujem nego s tamo nekim Notting šta je sad pa to Hillom. Meni to malo vrijeđa inteligenciju prosječnog gledatelja, al dobro, who am I to tell. Znaju oni što rade, bolje pogledat tri, četiri početna kadra filma pa odlučit jel Viva Las Vegas il Napuštajući isti.
Kreativnost krstitelja filmova na hrvatskom tržištu cvjetala je ko ikada od 1998. na ovamo (to mi je referentno razdoblje, jer tada sam ih se najviše nagledala, što za 10 kn na drvenim stolcima na Savi, što na piratskim VHSicama, opet na Savi). Sad mi se pak čini da si iste (a možda i neke druge) persone daju manje stvaralačkog maha: Proof je Dokaz, Fog je Magla, Brokeback Mountain je Planina Brokeback, a ni King Kong, na svu sreću, nije Kralj Konga, a bogme ni Gorila u New Yorku ni Istraživači na misterioznom otoku. Al zato ćemo, ako nećemo opisno, iz jedne krajnosti u drugu!
Da se sad vratim na primjer s početka, jer kud ćeš boljeg primjera za trendove koje naznačih: Posljednja jesen (u originalu Sweet November) iz 2001. bila je, uvjetno rečeno, kino hit, i naslov koji su distributeri nalijepili nema da se dira (razlog: neuka raja neće prepoznat film za koji je prije 3,4 godine dala 25 kn, a sad ga na RTLu može dobit besplatno - i ne samo to, već može dobit i 5000 kn!). Razvali (!), u originalu Light it up, film je iz 1999. g. koji nije igrao u kinima i koji nije dobio svoj naslov u startu, pa se netko malo poigrao, u maniri sadašnjeg, već spomenutog trenda doslovnosti, odnosno preciznosti! Gledah ga, (pod naslovom Light it up, ne Razvali :) ), i mogu vam reći da je vrlo solidan - priča from the hood, malo corny, ali sjajan soundtrack i dobar film atmosfere s nelošim dijalozima, al što ga razvališe s tim naslovom...
Žao mi je što ću sad mnogima skinuti filmske prevoditelje sa stupa srama, ali 'đenje, 'đenje, iz prve ruke, provjereno i sigurno: za većinu naslova filmova na TV-u (kina su posebna pjesma, nisam sigurna tko je ondje vrhovni čarobnjak iz Oza) nisu odgovorni prevoditelji! Državna televizija tu je najliberalnija (ako se tako može okarakterizirati dobra volja da daju ljudima da naslove svoje autorsko djelo) - svim filmovima koji nisu kino hitovi i koji nemaju već, ajmo reći, uvriježene naslove, na HRT-u prevoditelji daju imena. U komercijalnim TV kućama dobijete dvd, tekst (nekad vrlo dobar, nekad vrlo loš, najčešće prosječan) i već gotov naslov. Pa ko te pita što se tebi, kad pogledaš film najmanje triput, prevedeš ga, provjeriš i prostudiraš, čini da mu naslov baš možda i ne odgovara ili da već imaju najmanje tri filma s naslovom Savršeno ubojstvo, četiri s nazivom Bijeg i još četrnaest s nazivom Bijeg u nešto ili Bijeg iz nečeg... Dobro, sad i ja bježim...
Post je objavljen 09.02.2006. u 10:55 sati.