Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 09.01.2024.

Knjiga 1. ! Stres i MS ...

Pozdrav ljudi ...

upravo sam uz kavicu u sokic, zamotana u dekicu pored radijatora u svom kutku za citanje procitala poglavlje knjige dr. Gabora Mate.

To je jedna od knjiga koju sam kupila sad u Hrvatskoj. Iskreno receno privuklo me ime jer sam primjetila da jako puno ljudi ga spominje u zadnje vrijeme ... a i naslov je bio nesto sto mi je jos vise privuklo paznju: "Kad tijelo kaze ne!"

Znate da je moje tijelo reklo NE ... i da imam svoju MS prijateljicu koja je nekad glasna a nekad je nema na mapi.
Znate i da sam imala panicne napade krajem prosle godine i da j ei to bio jedan veliki NE koje je moje tijelo vristalo. Al ja ne cujem nikad nikad .. tj. pravim se da ne cujem jer zelim vise i bolje i znam da mogu vise i bolje ali istina je d ane mora biti preko noci ... ali eto ako nesto zacrtam onda bi ja da se to jucer dogodilo a ne za par dana ili mjeseci.

U prvom poglavlju i predgovoru dr.Mate spominje samo kratko MS .... i nekako sam se ponadala da ce napraviti cijelo poglavlje o tome ... i je ... 2. poglavlje je bilo o MS.
I nije to sve bit ce jos kasnije ali sam samo htjela odmah zapisati misli, da ne pobjegnu ...

Napisat cu nekoliko recenica s kojima sam se ja mogla nekako poistovijetiti. Price su drugacije od moje onako kao u globalu ali tih par recenica je nesto sto je jednako mojoj prici iliti kako ju ja dozivljavam kod sebe!


"Pretjerana emocionalna angaziranost oko roditelja, manjak psiholoske neovisnosti, golema potreba za ljubavlju i njeznoscu, nesposobnost osjecanja ljutnje i njezina izrazavanja ..."

"... osjecaj nedostatnosti i neuspjeha ..."

"Svoje zelje i potrebe podredila sam potrebi za roditeljskim odobravanjem. Uvijek sam pokusavala biti sto su moji roditelji zeljeli da budem."

"- Majka i ja sjajno smo se slagale, uvijek smo bile bliske.-
- Postavljanje granica uci se u formativnim godinama - kaze doktor - Zasto si ti to morala uciti kasnije na tezi nacin? -
- Ja sam znala svoje granice, al moja majka nije. Razlog vecine nasih svada bila je njena nesposobnost da prepozna gdje ona zavrsava a ja pocinjem !- "

" ... maminim je zahtjevima uvijek, bas uvijek, lakse popustiti nego se prepirati oko njih..."

Jedan od navedenih primjera je bila i zena koja se povjerila svojoj sestri vezano za svoje bolove i nemoc ali je na kraju rekla "nemoj reci mami" gdje dr. Mate objasnjava to kao
" To je rezignacija nekoga tko je vec svjestan uzaludnosti pokusaja da priopci svoju bol, strah i tjeskobu - svoju mracnu stranu - roditelju nesposobnom primiti takvo priopcenje."


E sada ... ovdje se sve nekako bazira na majku i ovo su samo izdvojene recenice koje su mene trenutno najvise dotaknule jer...
cijela moja "borba" bila je nekako uvijek vise "protiv" mame koja je bila dosta jaka osoba i s kojom nisam imala osjecaj zajednickog jezika. Moja majka je super osoba .. nekako sam uvijek imala feeling da sve druge vise razumije nego mene ... i da koliko god su ljudi bili losi ili bezobrazni pijani drogirani ili jednostavno bahati i neodgojeni ona bi za njih pronalazila nekakva opravdanja .. dok za moju najmanju gresku nije bilo opravdanja i odreagirala bih totalno suprotno nego prema drugima. S jedne strane je to normalno, oni nisu njeni ja jesam i standardi sz drugaciji. Ali kada usporedim sebe i svoga brata opet dolazim do razlika z akoje ona tvrdi da ne postoje .. ali ja znam da su i dalje tu i svi ih vide osim nje.
Zbilja smo imale dobar odnos ali ... nekada sam sve svoje zbilja podredivala njoj, govorim o vremenu.

Samostalno sam prve patike kupila u 3. srednje ... jer do tad uvijek mi je trebalo da mi ona kaze da mozes to kupiti izgleda lijepo. Nisam mogla dozvoliti sebi da mi ona kaze fuj ne svida mi se ili da to nije moj dir. Onda sam prvi puta kupila patike kakve su se meni svidale na ekskurziji u Minhenu. I nije bila prezadovoljna ali je rekla ok.
Zbog nje sam ja konstantno trazila opravdanja za druge ljude i dozvoljavala da ne kazem sto mislim i kako se osjecam. S njom nisam mogla pricato o vjeri ili istospolnim vezama ili politici ili jos sto stvari jer ona se odmah naljuti i nema rasprave nema diskusije ja sam glupa i kako mogu pricat gluposti.
Danas se ona ne sjeca pola stvari ... kaze mi da nisam u oravu i da ina tako nesto nikad nije rekla ...oke, sada mi to zbilja ne znaci nista je li ona nekad nesto rekla... bitno mi je sto sad kaze.

Ja isto sam morala uciti postavljati granice kasno u svom zivotu, ne u svojim formativnim godinama.
Ja sam isto bila dijagnosticirana sa MS kad smo ostale nas dvije same kad je tata umro .. i nisam nju prvu nazvala, zvala sam kumu i rekla joj "Ne znam kako da kazem mami!!" ... i opet i danas sam ja kriva jer ne znam se brinuti za sebe i ne znam se zauzet za sebe i moji izbori nisu dobri za mene (kaze moja mama jel, koja zna bolje od mene i danas koji su izbori bolji za mene ).

Prije dvije godine kada sam pocela postavljat granice nas se odnos u mojim ocima i moj dozivljaju i pogledu poboljsao. Zbilja mi je lakse reci ne, lakse mi je reci moje misljenje ili napraviti sto ja zelim bez da me neki njen komentar previse pogodi. Cujem ga i primjetim ali ne dumam o njemu danima poslije. Njeni komentari i misljenja nisu losi, nisu zlocesti i nisu upuceni kako bi meni naskodili. Ona ima svoje iskustvo dugogodisnje sa svima. Nedavno nam je bas bila pricala sapunicu od svoga zivota z akoju ja nisam i znala ..... i nije bilo zeni lako. I radila je sve za moju i bratovu dobrobit i voli nas ... samo jbg kroz godine se neke stvari mijenjaju , drugaciji je zivot drugaciji pogledi na svijet .. drugaciji je svijet. I neki njeni savijeti i pogledi ne drze vodu u danasnjem svijetu. Tata je bio taj koji ju je aktualizirao ali sada je sama .. i osudena na nekolicinu baba koje lupaju isto ko Martin po diviziji.

Ovaj godisnji mi je zbilja bio dobar ... zbilja smo normalno razgovarale ... imala je par puta svoje savijete koje sam poslusala i rekla hvala razmislit cu .. i nastavile smo dalje. Dva puta se naljutila ali smo razgovarale na kraju i rjesile problem odmah i nastavilo se sve normalno.

Odnos sa D. je nesto sto mene hrani. Kad vidim da se njih dvoje zezaju, smiju, pronalaze neki zajednicki jezik pa bilo to u smjehu ili raspravi ja sam sretna kao malo dijete. Kad vidim koliko moja K. obozava ju i uziva s njom, to je ono sto mene hrani. Automatski se i moj gard spusta i otvorenija sam za normalu.

Kaze dr. Mate da zajednicka poveznica ljudima sa MS je ta da ne znaju i ne mogu reci van kako se zapravo osjecaju. Imaju feeling da moraju biti jaki za sve druge i da si ne smiju dozvoliti slabost! Imaju feeling da ih se nece shvatiti i da ce se njihovo povjeravanje shvatiti kao slabost i kukanje!
Imam i ja taj problem. Koliko puta mi bude tesko koliko puta budem umora ali ne mogu svaki puta reci na glas. D. odmah napada kako trebam vjezbati kako trebam normalnije jesti. Nema onoga oke shvacam da ti je sada tesko odmori, spavaj a kad se probudis moramo mjenjati stvari ! Uvijek je nekakav napad .. iako on to ne dozivi na taj nacin ali je napad. I ta njegova reakcija je njegova naucena reakcija iz njegovih formativnih godina za koju on smatra da je dobra i korektna i in to njeguje. A ne mislim da je uvijek u svakoj situaciji ti prava reakcija.
Ako mami kazem ili kumi one odmah isto napad doktor lijekovi ... nitko nema da ti kaze oke shvacam te ... da netko shvati koliko si sebe dala za neke stvari i da je to nekom normalno i ne osjeca se ni malo umorno nakon toga ali meni iscrpi svaki atom snage.

Kaze dr. Mate da je tesko ljudima pricati i da ih drugi shvate .... pa zato ja vama pisem ... ima vas ovdje koji mozete shvatiti. Koji mozete podrzati cak i kad ne znate cijelu situaciju ali vase rijeci pomognu jer dodu kao zagrljaj!!

Svida mi se ova knjiga vec sada. Oslobada me .. svakako cu ju dati i D. da procita .. mozda ce drugacije pocet shvacat !!

Pisem ako opet me nesto ovako dotakne !

Budite mi dobro.
Pisem brzo ....

09.01.2024. u 11:10 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.