Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

ponedjeljak, 14.03.2022.

14.03.2022.

Hello ...

Upravo pogledala dokumentarac o Andy Warholu na Netflixu ... damn !
Ne znam .. vijek me nekako previše uvuku takve stvari u povijest ... u moju glavu. Počnem razmišljati kako ti neki ljudi nikada zapravo nisu bili svjesni kako će se o njima pričati, rapravljati još godinama poslije. Kako će ljudi iz nekih njihovih bezazlenih poteza izvlačiti toliko toga, promišljati o njima, raspravljati. Svako će imati neki svoj sud o tome što su doručkovali, s kime se družili, kakvo su mišljenje imali o nečemu. Što su točno mislili dok su slikali nešto ili samo radili ono što vole i što znaju.

To je bio samo jedan običan čovjek koji je voli i preispitivao se svakodnevno o stvarima koje su bile njegov život. Ili je barem on mislio tako za sebe. Ili je mislio da je poseban, a onda opet ja ne poznajem osobu koja to ne misli za sebe. Možda ne na taj način kao on, ali opet .. stvar je percepcije i interpretacije.

Toliko puta poželim živjeti u toj nekoj prošlosti, u vrijeme kada su ti ljudi koračali Zemljom. I onda krenem razmišljati .. oke što je to drugačije? Zašto mislim da je bilo lakše ili da bi meni bilo lakše jednostavno biti ja ?
Bilo je toliko teže zapravo. iti otvoren, biti svoj u bilo kojem pogledu. Bilo je toliko otvorenih gay osoba, ali i homofobija je bila snažnije ... ili nije ?
Biti crnacje bilo toliko teže nego danas. Biti samo drugačiji je bilo teže a opet toliko ljudi je bilo otvoreno za sve te teške stvari. Bili su ekspresivniji nego danas. Zašto mislim da bi meni bilo lakše biti ja u toj nkoj prošlosti?

Nebi ... jednaki strahovi ako ne i veći bi postojali u mojoj glavi. Jednake kočnice bi postojale u meni .. iste ove koje imam i danas. Možda još neke gore i snažnje.

U svakom slučaju nekako me opije gledati takve dokmentarce. Nemam neke druge za usporedbu i smatram zato da je ovaj odličan. Interpretacija njegovih dnevnika od strane njegovih najbližih ili skoro najbližih ljudi. A onda opet ...

Kada bi netko pitao moje "najbliže ljude" da interpretiraju mene znam da me nebi interpretirali najbolje. Jer na kraju .. svi oni koji su mi zapravo jako daleki, kao vi .... ili još neki za koje nitko zapravo ne zna me vjerojatno znaju možda bolje nego oni s kojima sam svaki dan. Vide me bolje, razumiju snažnije. Tako da bi intrepretacija mojih najbližih bila totalno kriva i netočna ... to bi bila neka druga osoba. Sve je stvar kako se nekome predstaviš, kakvu ulogu igraš za koju osobu. Koliko si spreman nekoga pustiti unutra u svoj svijet jer realno znaš da neke stvari ne možeš reći, ne možeš napraviti jer te jednostavno nebi shvatili. Ali voliš ih, to su tvoji prijatlji to je tvoja obitlj iako te ne razumiju najbolje. Iako ne vide svijet istim očima ili makar sličnim. Tvoji su. Ali te ne razumiju. Imaju svoj pogled na svijet ni ne trude se uopće staviti se na tvoje mjesto ili pokušati vidjeti svijet tvojim očima. Daleko im je to i zahtjeva previše enrgije.

Toliko puta su u dokumentarcu spomenuli "Što bi Andy htio?" . Hm ... tko to zapravo može znati osim Andya ? Tko zapravo može znati osim mene što želim i kako bih željela? Nekada ne znam ni ja sama. Improviziram. Mislim da svi improviziramo uglavnom. Sa svime i svagdje.

Kažem vam da me uvuče previše u neka razmišljanja. I onda shvatim da je lijepo što sam tu .. baš sada. U svom vremenu u svom svijetu. Jer možeš biti hrabar i sada. Možeš i sada izaći i prijeći sve granice koje ti je OVO društvo postavilo. Oni su prelazili granice onoga društva. Oni su bili hrabri u svome vrmenu. Tko kaže da bih bila hrabra onda ako nisam sada?

Zaključak: budi hrabra u svome vremenu. radi stvari za sebe zbog sebe. Misli, voli, sanjaj, živi sada. U svom vremenu kako želiš. Nemoj previše razmišljati o tome što će tko reći. Kako će te drušvo gledati jer te stvari se mijenjeju kroz godine. A ti imaš samo one godine koje imaš. Imaš samo ovo vrijeme koje imaš.
Odlična rečenica/slika koju sam danas prvi puta vidjela na tom dokumentarcu : "Heaven or hell are just one breath away." .
True that.
Živi sada baš onako kako želiš. Budi hrabar u svom vremenu.

I dalje ćete me vi bolje intrepretirati ... jer i da vam ovo sve na glas ispričam bilo bi puno teže za shvatiti nego da vam to napišem. A vi znate čitetai, vi znate shvatiti.

Pišem vam brzo ... tko zna kakvih još dokumentaraca o osebujnim ljudima imaju na Netflixu !

14.03.2022. u 11:39 • 4 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.