Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

petak, 30.04.2021.

30.04.2021. San

Hello ljudi!
Ovdje jedna totalno ne ispavana osoba!
Moja princeza je imala tešku noć. Mislim da je "mjesečarila" hahhaa ne znam kako bi to stanje nazvala kod bebe koja ne ustaje iz kreveta sama?
Plakala je i trebala je da ju nosim, cijelo vrijeme zatvorene oči a ona se smije i maše okolo baš kao da je netko u sobi. Smijala sam se! Bude mi teško iskreno petsto puta prekinuti san, ali onda osjetim da me treba, da treba zagrljaj i poljubac i onda više ništa nije teško!! Onda uživam! Volim taj osjećaj trebanja!

Dok još nisam imala svoje dijete nego sam kao srednjoškolka čuvala nećakinju imala sam silnu želju i potrebu da me voli jako jako jako. Da kad odlazim od njih napravi mini tantrum jer ne želi da odem. Jer me treba! Sad mi je jasno da te djeca vole i ako nemaju tantrume! Da te djeca trebaju jako jako dugo! I sad definitivno ne želim da K. Ima tantrume ako odlazim iz prostorije ili stana jer znam da me treba uvijek. I kad se vratim gdje god da sam bila će me trebati i voljeti.
Obožavam kad sam jedina koja ju može utjesit! Ne znam ali nekako mi ispunjava srce.

U početku je bilo jako teško dozvoliti D. Da sudjeluje ravnopravno u svakodnevici s K. Bila sam jako posesivna i mislila da ja ipak najbolje osjetim što i kako treba iako jednako kao i D. Nemam pojma što radim ali ja to bolje radim. Užasno! Ali u tim situacijama si ne možeš pomoći. Puno sam stvari pročitala, pogledala, poslusala kako bi i njega uključila. Njegova sreća je bila što se ja zbilja jako jako brzo umorim a K. Baš i ne ... i moram napuniti baterije, zaspati i onda je on imao svojih 5min. K. Je svaki puta bila živa, sretna, nasmijana, zadovoljna kad bih se probudila i to me nekako ohrabrivalo da ipak malo popustim. Plus sve što sam slušala, gledala .. sada smo ravnopravni! Svejedno po noći se D. Ne budi na traženje dude u kinderbetu ... ne probudi se na "mjesecarenja" i onda ju imam samo za sebe!!

Ne znam zašto mi je toliko potrebno da budem bitna, da baš ja budem ta koja tješi. Je li to nešto što majka mora? Je li žena nemajka ako otac utješi bolje ? Jesam li to samo ja?

Uvijek sam se bojala da neću moći biti mama. Ne znam zašto, ali oduvijek sam imala taj strah. Kad sam ostala trudna strah je evoluirao u strah od toga da neću biti dobra mama. Da neću znati što trebam! Da ću na porodu zbog svoje MS prijateljice jako izmucit svoju princezu. Da neću vidjeti i primijetiti važne stvari u njenom odrastanju. Da neću znati svoje znanje i vještine prenijeti na nju. Da ju neću znati naučiti osjećati, voljeti, vidjeti druge! Da ju neću znati naučiti biti svoja, samostalna i samopouzdana! Strah da za mene neće osjećati ljubav ni u pola toliku koliku ja osjećam za nju! Uvijek neki novi strah! A opet svakodnevno pobjedujem te strahove. Svakodnevno mi pokazuje koliko sam dobra mama. Koliko me voli. Koliko vrijedim. Koliko me treba!

Volim što sam dozvolila sebi da se D. Približi kao što i treba. Volim što nisam sama! Volim što sve možemo skupa i što sam si dozvolila da ga trebam! Volim što smo ravnopravni roditelji ali i što ponekad imam K. Samo za sebe! Volim našu malu obitelj! Volim što mi K. Pomaže pobijediti sve strahove! Što me osnažuje i hrabri a da to i ne zna!

Nadam se da imam smisla !! Umorna sam .. a sad se idem igrati sa slonicem, parkom, rakunom i Lily ! ;)

Budite mi dobro i tipkate! Vesele me vaše poruke!!

Pišem brzo! :)

30.04.2021. u 10:48 • 5 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.