Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

utorak, 17.03.2020.

Vani smo !!

Ljudi moji pustiše me vanka iz bolnice !! Sreća je neopisiva. Jednako kao i strah koji se pojavio ili pojačao nakon tog boravka u bolnici.

Kažu da je sve oke i da su sve vrijednosti u normali i da mogu biti doma u samoizolaciji i eventualno dolaziti na preglede pošto lagano ulazimo u 9. mjesec trudnoće. Tih nekoliko dana tamo mi je malo popalilo lampice u glavi i tijelu. Do sada zbilja nisam bila svjesna svoje trudnoće. Zašto ? Valjda zato što je sve bilo lijepo. Sve je nekako išlo glatko ... i sada završim tamo u toj užasnoj ustanovi, bez mogućnosti normalnih posjeta, bez pratnje na porodu, s liječnicima koji su oke ali opet ima toliko prostora za informiranje pacijenata koji nije popunjen, sa ženama kojima je ili prva trudnoća pa su super prestrašene ili druga ili treća pa su ekstra opuštene ili imaju neku horor priču koju ponavljaju svakoj osobi koju vide nasuprot sebe. Takve stvari te uplaše ... sve skupa. Još pogotovo kad čekaš neke nalaze koji mogu značiti ili da sutra ideš na carski rez ili da ideš doma i čekaš soj termin ili a se nešto ne promijeni.

Ova Korona je sve poremetila ... sve je nekako čudno, ljudi su čudni, svi su napeti, a ja ne znam što misliti. Trebam biti optimistična, ne smijem paničariti jer nije zdravo ni za mene ni za Baby K. ni ne paničarim.... samo jednostavno ne znam što misliti. Uplašiti se malo ili ne? Ne znam što je istina a što je prikrivanje istine ... to me zapravo najviše muči. Kada čovjek zna istinu onda zna i kako se postaviti prema njoj ... ali kada su osobe koje su adekvatne za davanje informacija neusklađene oko informiranja onda se ni ti ne znaš postaviti prema cijeloj situaciji. To mene sad muči ... a i realno i D. i mama su izloženi ljudima i svemu što se vani događa jer i dalje rade pa me malo za njih strah jer jednostavno mi sad ne treba da netko od njih dvoje završi u karanteni i zaražen .... to bi mi zbilja bilo nešto strašno !

Žena u bolnici, moja cimerica ima 20 godina, nosi blizance i već je šest tjedana u bolnici jer joj je trudnoća okarakterizirana kao visokorizična. Otvorena je 3 prsta ako se ne varam i mora ležati kod njih i čekati ili svoje trudove ili 37. tjedan trudnoće i carski rez. Šest tjedana ljudi moji !! Bez posjeta ... samo telefonski pozivi i izmjena čistog i prljavog veša s mužem na 10min ! Toliko pozitive i osmjeha i zezancije nisam jako jako dugo vidjela. Djevojka je puna optimizma, osmjeha, dobre volje i pozitivne energije koju samo širi na ostale ljude oko sebe koji nikako nisu tako pozitivni. Bilo mi je lijepo s njom tamo, bila je draga i zanimljiva. Sve zna već, kao da radi u bolnici na tom odjelu ... odjel joj je postao drugi dom na tih šest tjedana. Domaćica ... uputi te što kako zašto kad i gdje što je bilo savršeno jer nitko od sestara ni doktora nema vremena ni snage ni volje svakome posebno sve objašnjavati. A treba ti to, trebaju ti smjernice, trebaju ti informacije jer onda si miran i onda lakše idu stvari u bolnici. Smirivala me i svakako pozitivno utjecala na mene. Kada me uhvati strah samo se sjetim nje i pomislim da ne smijem biti takva. Kada me uhvatila panika i želja za plakanjem jer sam još na tom užasnom mjestu samo sam pomislila na nju i koliko je njoj teško ali ne pokazuje to...

Čovjek se uvijek zamisli kada stvari krenu u nekom čudnom i neočekivanom smjeru. Trta me ljudi ... strah me da ću biti slaba i strah me da ne iznevjerim Baby K. ... jako me toga strah. Voljela bi da D. može biti s nama ... i da se sve ovo sranje stiša jako brzo !!

17.03.2020. u 17:59 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.