Snaga Tvokuna https://blog.dnevnik.hr/torakvokun

srijeda, 15.01.2020.

Filmovi u glavi ...

Danas sam gledala jedan film .. neki bi rekli dosadan jer realno nema tu neke pretjerane radnje.
Stavit ću vam link da ne objašnjavam cijelu radnju i da ne kopiram cijeli sadržaj pa tko želi nek klikće, tko ne želi čitaj moju mudrost !

Prije sumraka - film -sažetak

Cijela ta priča me podsjetila na neka moja iskustva ... i na nešto što toliko silno želim objasniti ljudima (zapravo ne želim nego volim što je možda čudno) a ljudi ne mogu to shvatiti najbolje. Zapravo shvate oni to ali na neka svoje isključive načine. Ne onako "umjetnički" kako bi ja to htjela, ili zagonetno ili intrigantno! Oni to zaključe kao da mi nešto fali u životu. Kao da nisam zadovoljna i da želim više. Kao da ne cijenim ono što imam i kao da samo tražim situaciju da sve dobro u životu sjebem !
A meni je to čisto onako umjetnički, inspirativno, da mi zabavi misli i da da mom alter egu bit!

Bilo je tih nekih noći u onom mom prošlom ludom životu. Bilo je tih nekih ljudi koje sam ja vidjela u nekom predivnom svjetlu i koje su me očaravale, fascinirale i intrigirale. Zašto ? Zato što su to bile noći u kojima možeš izgovarati besmislice koje će zvučati kao da si najveći psiholog/filozof svijeta. Možeš toliko duboko ili čak ekstra plitko pričati o nekim životnim stvarima i zvučati kao da nisi u svome tijelu kao da nisi u svome životu. Kao da si iznad svega! Uvijek me je zabavljalo pričati jezikom koji ne razumiju svi nego eto samo ti neki odabrani, čudni, moji ljudi ... da me sad netko pita da prepričam neki razgovor nikada ga se nebih mogla sjetiti. To su doslovno pretakanja iz šupljeg u prazno i otkrivanje cijelog dubokog smisla tih nebitnih rečenica. Zabava, sreća ako mene pitate. Iako danas kada čujem nekoga da krene u tom smjeru samo se namješim ! Podsjeti me na ta neka lijepa vremena (ili sjebana kako se uzme) i znam da netko nekoga mota !

Znali smo razgovarati o tim našim bitnostima noćima. Onda bismo se ljubili, grlili, mazili ... bilo je divno ... seks je na kraju priče izostao.
Nakon nekoliko mjeseci divnih i samozatajnih razgovora samo je nestao. Izgubio se u svom životu. A ja sam ostala stajati i čekati. Osobu za koju sam vjerovala da je baš ona moja. Baš onako filmski stvorena za mene koja me baš kuži i vidi i s kojom ne moraam ni izreći sve jer se zna. Istina dovršavali smo si rečenice (ali ne onako glupavo i sladunjavo .. nikad nisam imala takve veze, nego onako ozbiljno), u to vrijeme imali sličan pogled na stvari jer smo bili slično sjebani (recimo). Bio je onako zagonetan a s druge strane sve sam znala što sam trebala znati. Jedino nisam znala hoće li mi se ikada vratiti. Iako sam ga ja čekala godinama! Znam da su mi onda prijatelji govorili da sam idiot, da ja vidim stvari koje ne postoje, da sam se sama sjebala jer tog seksa nije biloa on je samo to i htio ... ali ja sam čvrsto stajala kod svoga da nije bilo tu riječi samo o seksu, da je to bilo nešto više .... i onda sam jednog dana sam digla ruke od svega. Ili sam ja to mislila ...

Prošle su godine i našli smo se. Na nekoj skrivenoj cugi ... oboje ponovo privučeni misterijom našeg odnosa. Ja sam imala poantu otići reći sve što mi je na srcu, sve što nisam imala priliku jer je samo nestao. Mislila sam da će biti lakše nakon toga. Milsila sam da će tako sve nestati iz moje glave da više neću razmišljati gdje je, s kime, misli li ikada na mene i je li onako barem malo ljubomoran na taj neki moj mirni sretni život. Zašto mi je to bitno ? Nisam li sretna, zaljubljena ? Jesam i jesam i jesam !
Toj cugi prethodilo je višednevno dotipkavanje ... golicanje mašte ... u onim nekim sitnim satima čisto atmosfere radi. Bilo je zanimljivo. Iz one neke uljuljanosti i kolotečine lijepog sretnog života u vezi navečer prelaziš na dotipkavanje sa nekime tko te zna još od prije ... nekime tko zna kakva si bila ... nekime tko ti je ostao u glavi samo zato jer je nestao i ti si oko njega sagradila savršenu viziju još savršenije osobe. Jel to nije zabavno ? Na rubu možda ... možda .. ali zabavno! Dakle otišli smo na cugu ...

Baš kao i u filmu. On ima ženu i dijete, književnik je i objavljuje knjige. Ona navodno ima dečka i sretna je. On je na dan svoga vjenčanja gleado oko sebe u nekoj čudnoj nadi da će se ona možda pojaviti iiii ne znam što bi i bilo da se pojavila ... ona razmišlja godinama o njemu jer eto ... to je bilo nešto što jednostavno ti ostaje u glavi i ne možeš to samo tako izbaciti zato što bi bilo ispravno da to izbaciš. Sada su tu jedno pred drugim, i nemaju previše vremena. Prvo se rješavaju problemi gdje si bio zašto nisi zvala zašto nemam tvoj broj telefona, pa onda ide sjećaš li se.. i je li i tebi značilo jednako kao i meni ? I onda ide naravno priča o seksu ... u mome slučaju nepostojećem i zašto je to tako bilo. Je li to sada jedini razlog što mi se i dalje mota taj odnos po glavi ili bi mi se morao i da je bilo seksa. Znaš ono stvarno nikada nećemo znati. Onda ona klasika od izjave "Pa možemo sada probati pa vidjeti što će biti?" HAHA da, kako da ne! I onda nakon nekog savršenog ili ekstra lošeg seksa mogu spakirat cijeli svoj život i otić se bacit s mosta! Ne hvala ... ostavimo to i dalje da nam golica maštu. I ostavimo to pitanje i dalje u zraku.

Gotovo ... mirni smo nekoliko godina ... bez komunikacije ali sa špijuniranjem po Instagramu jer nema ništa slađe od onog lajka na sliku kojim kažeš vidjela sam to ... ili pregledanom pričom čisto da znaš da je on još tu i da vidi! Isto tako znaš da ta priča nije gotova. Ne zato što živiš za taj seks nego jednostavno tu ima nešto što te i dalje kopka. Nešto što je i dalje tajnovito ... i nešto što će možda i nakon susreta za 9 godina i dalje ostat tajnovito. Susret je dogovoren ... nekda u budućnosti. Dugujem mu priču o sreći u svome životu. Je li moja vjernost ispala dobra odluka ili ne ... i jesam li zbilja zadovoljna sa samo jednim muškarcem u svome životu! A s druge strane je li njegova razvratnost bila dobra odluka u njegovom životu ili se ipak nakon nekog vremena skrasio sa ljubavi svoga života? Pričat ćemo.. naći ćemo se jednom opet, sakriveni u nekoj rupi ili jednostavno u nekom autu sa savršenom glazbom i raspredati cijelu noć. Uživati u tom susretu koji je možda na rubu ... možda . To opet ovisi o drugim stvarima ...

Dobar film ... dobar život ... onaj neki drugi. A ovaj sada još bolji! Uvijek sam željela miran i stabilan život i odnos. Imam ga! Nedostaje li mi stari život ? Ne. Samo me jako razveseli pomisao na njega u nekim trenutcima. Toliko pomaže mojoj mašti, toliko zapravo pomaže ovom mom mirnom životu jer ne moram razbiti ovu idilu nekim prelascima preko ruba. Samo se moram zamisliti i prisjetiti sebe u starom životu i moja doza adrenalina je tu !

Nadam se da shvaćate ovu moju prošlost, tj. kako ju ja doživljavam sada kada o njoj razmišljam!!

15.01.2020. u 20:16 • 10 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.