ODE JA :D
Evo me... sutra krecem za Zagreb :D kazu bice kisa.. al ko ju j... :D samo da ne pada kad stignem do free shopa da uzmem koju flasu viski-a :D ionako 1 maj cu provjest u autobusu :D 17 sati weeee :D ehhehe danas sam se spremio ( kupio 4 milke, 3 mars, 2 velika snikersa, chupa chups 30 :D nestle kinder 3 :D sokove necu spominjat :D ehheh zatim kroasane i ..hmm ima puno toga jos heheheh )
a kako je poceo fuj dan.. huh dosla jedna da prezentira neke ljekove... dosadna... ima razmak od pola santima nedju prva dva zuba... stavlja sminku ko da ide na cirkusa da zameni klovna... ima sise koooo huh... i kad ih stavi na masi.. bojim se da ju ne slomi :S jadna ona :( i haj otisla ona.. ja spremio place za koleginice... sredio osiguranja i sve to i kad sam htio krenut da se sisam... dosao drug da mi kaze da mu majka umrla :( a jadan on :( puno se mucail i on i ona ...al to je.. mislio sam da ce i ovaj mjesec proc.. samo sa 1 zakop al :s.. nevazno.. uff jedno sam zaboravio :S kupit kartu za autobus hahahaha koji sam ja :D a i moram jos napisat zivotopis i sve to... :D ma briga me vazno da sam se rijesio i to je to.. sad ce pocet druga prica u mom zivotu.. mozda sretna... mozda tuzna bog zna.. samo zdravlje i nek me moj andjeo ne napusta... inace najebace :D
a juce sam se dobro proveo hehehe i sa slovenkom :D i kasnije na nogometu :) i nakon toga..
aj idem se odmoriti.. i kasnije da vidim kaj mi treba za put :D
p.s. konzul je reko da mi treba neko jebeno garantno pismo a je lud.. kaze nece te pusti.. peder.. grrrr ak mi to urade vratim se i najebace... jer nervira me ...nisam ga mogao nac mjesec dana... i u njegovu sobu ima sliku od grada splita od 1907 godinu.. i velika zastava hajduka... grr jebo ja njegove "bile "... pickasti peder..
a da i moram spremi aparat i mp3 player i napunit mobilni isse... al sam smotan :S sad mi bas nedostaje neka cura da mi to uradi :D hehehe al sam bezobrazan :D e ok hajde da mi pomogne oko toga :D
evo snimku od juce :D
a evo i beogradjanke :D od proslog tjedna :)
Changes... III
Sto se tice porodice... Ona je i najveci razlog zbog koga hocu da idem odavde, tacnije... moj otac. Sto se tice moje mame ona je previse patila zbog njega, izgubla zdravlje i zivce, njena je porodica sasvim razlicita od one od mog oca, pomazu si, nisu egoisti il punih kompleksa i ljubomore. Dva njena bratica su jako bogati i imaju fabrike i kapital veci od 30 miliuna eura, i ko sto kazu krv nije voda, tako su i ona zaposlili svoju siru porodicu i obezbedili im dobar zivot, jako su ugledni i pomaze svakome kad mogu, tako su i meni puno puta pomogli. Dok kod oca .. je sasvim druga prica, niko nisakim ne prica, zavidi si, hvali se samo sa ono koje je postigo u zivotu, ljubomori na drugog ako ima vise, cak kad pricaju niko nikog ne pita kako su djeca, kako je porodica, kako je , nego ja sam ovo postigo, ovo sam sagradio ono sam uradio huh fuj.. materijalisti. Ne znaju za hvala i za neko postovanje. Tata me oduvjek maltretirao, vikao, vredjao... nikad ga nije zanimalo dal sam bolestan, kako mi je sta mislim i sta osjecam, nego koje potrebe on ima i sta je on umislio. Jedino sam mu bio predmet s kog se hvalio okolo, zbog sve ono koje sam dosada postigao – obrazovanje ( jer on ima neko srednje 3 godine ) , igre i sve to. Uvjek bi neko drugi sa ulice vise volio nego ja, cak i da bi se osjecao ljubomoran i nekako unizen uvjek nekom drugom bi nesto dao, sredio i slicno. Prije dve godine kad mi je cura bila u drugom stanju, imala je spontani i javio sam se nekoliko puta jer nisam znao za to i nisam mogao da odem kod nje jer zivi u drugoj drzavi, i htio sam da znam kako je kako je doslo do tog, kako je proslo, dal ima kojih komplikacija, a on od tog malog racuna na telefonu uradio skandal i mjesecima vikao vredjao nas i sve to, cak kad sam mu rekao ( jer vise nisam djete da sutim) da nisam samo ja izgubio svoje djete i da je on izgubio unuka, on mi hladnokrvno odgovorio, ma svaki dan umire neko, jedan manje vise ne oznacava nista na ovom svjetu.. eh to mu nikada necu zaboraviti, nece on mog sina nikada vidjet i radovati se na njega. Istu godinu sagradili kucu, mada on uopce nije nista radio, isao na poslu vratio se spavao i sve to, dok sam ja na svoj grb sve to, nervoze, majstori i sve to, dobio migrenu, bol u ledjima, nesanicu, ja sam moj dio zidao, ja sam za cjelu kucu uradio vrate, prozore, i jos puno toga, nije vazno sad to nego ono koje mi je rekao kasnije, kad je bilo sve gotovo kod njega, da ako hocu zivjet tamo, da mu trebam placati svaki mjesec, suprotno nemam pravo da jedem, da se kupam, cak i rekao da ce mi struju iskljuciti, al reko sam mu ok nema problema uzecu od susjeda ionako nisam puno kod kuce pa ne trosim, budem njemu placao. Dva mjeseca sam jeo van, kod meni nesto spremao... i najzad opet me trebao zbog nekog posla da mu pomognem i zvao me, kao hajde ako ocu da zivimo skupa da trebamo skupa i jest i pricati sve to bla bla huh.. zbog mame sam mu pomogo, i nakon toga nije mogao svadjati se sa mnom jer sam mu trebao , pa zato se svadjao sa seku i mamu, ko malo djete, ljuti se , ne prica danima, pitas ga suti, kao uvredjen, ne jede, vredja sve koje mu padne na pamet, psuje, cak sam mu jedan put, nakon sto je rekao jebem ti seku, reko sam mu jos jedan put da to cujem streljacu te ( jer imam svoj pistolj ) pa nek te lezim u zatvoru ....bar ce porodica zivjet lakse. Za njega kupuje si sve od odjece, hranu koju pozeli, a za mamu i seku ne pomisli za to cak, a ako uzmu nesto onda ljuti se, vice zasto je to kupila, nije morala, ne prica nekoliko dana. Njegovu placu ne sme niko da dira, a od mame i dio moje placaju se rezije, hranu i ostalo, i na kraju kaze ja sam zastedio to je moj novac, naravno i ja mogu tako, kad bi on sve placao a ja da cuvam moju placu i ja bi imao novca... Zbog ovo i jos puno toga, ocu da odem, ne treba mi ta kuca, taj ducan, ne osjecam se kao kod kuce, necu da se ozenim i da mi vice na zenu i djeteta, ko sto nama vice, nije meni sve do novca, neku kucu, neki auto koji mi uopce ne treba tu, jer sve mi je na 5 minuta i vise bi izgubio trazeci parking, i ako ga uzmem onda to je jer trebam nesto njemu odnjet il uzet, il ako mi treba nakon toga danima ce pricat kako mi ga dao, i nabijat to na glavi kao da sam mu cjeli zivot duzan, zato i ne trazim mu. Za svakog ima neki komentar, svakome hoce diktirati a onaj koji ne prihvati njegove sugestije onda ga mrzi, prica o njemu svasta, cak i hoce diktirati moje i sekine prijatelje, zabranjuje s kim da izlazi, ko da dolazi. Zato i cijeli zivot sam se trudio da nisam kod kuce, kad sam bio na fax, bio sam kuci 10 dana najvise, i onih slobodnih dana za blagdane sam iskoristio da sam u zagrebu nego kod kuce. A sad njegova porodica, kad su culi da zelim se vratiti u Hrvatsku, da sam tamo gde se osjecam kao kod kuce, i gde je moje srce, digli su paniku, kao aha on se hoce vratiti, mi ne mozemo ga bas primiti kod nas da zivi, jedva mi prezivimo a sad i on ako dodje bilo bi nam teze i sve to isuse... zato i nisam im rekao da dolazim jer sam znao da ce takvi film uraditi i pomisliti svasta, necu ja da odem kod njih i da mi cjeli zivot nabijaju na glavi kako - ako nisu bili oni da ja bi bio nista i sve to, ako odem tamo necu da sam kod njih, ima puno stanova, volim biti sam, dosta mi je diktiranja i neka pravila, necu da sam zatvoren i da zivim spored nekih zelja, bolje platim stan il uzmem kredit, il kao sto sad mi nude posao sa smestaja, nego da sam kod njih. Nisam ni pomislio na to, al fakat danas ljude misle samo o novac i nesto materijalno. Juce mi kaze idi to je tvoj izbor, al ne misli da se nakon toga mozes vratiti kod kuce i da ce ti ovo opet biti kuca... huh.. koja ucjena, ma jebe se meni za sve , idem odavde, idem u neko selo il ostrovo u Hrvatsku, da sredim sebe, godinu, dvije kolko je potrebno, mozda ostanem - mozda krenem dalje negdje. Jos sam djete u dusi, necu sa 26 godina da imam cir u zeludci, nervni slom, infarkt, mozdani i sta jos ne.
Changes... II
nije mi se dalo pre neki dan pisat pa sam prekinuo..
Sto se tice ljubavi.. a ne znam, kad sam bio mali sam bio uvjek zaljubljen dok sam bio u skoli, imao neke cure :) al to je bila samo predigra za ono koje je sljedelo dalje... imao sam te srece il nesrece da odem u bugarsku, zemlju lazne demokracije, zemlja koja je bila u tranziciju i nije imala norme i pravila, pa zivot je bio nekako nerealan za mene u pocetku, jer sam bio patrijahalno vaspitan i imao sam neke norme i principe, dok tamo je vladao totalni haos. Prije Bg sam imao jednu curu sa koju sam spavao, dok tamo vec 2 dan sam spavao sa jednu .. tc tc tc, dok prije toga trebao si ic sa neku curu mjesec dana da bi ju poljubio, nekoliko mjeseci da bi mogao da ju uvatis za sise il dupe.. tu iste vecere dobis oralni, nesto kao „hi, how are you, my name is... wana blow job“ a ako joj se da idete u krevet. Za nekog decaka ko ja na 17 godina to je bio raj, fakat nerealno :D i kazem za moju srecu --- jer sam imao previse cura tamo, i pomalo zbog toga sto sam hodao skoro 3 godine za bisexualnu grkinju koja je bila magnet za cure i puno smo se zabavljali, i pomalo za moju nesrecu --- jer i ja sam izgubio svoje norme i moral. I sta se desilo... rijesio sam postati normalan, ako se moze nekako definisati normalan, ono da volis, da budes voljen, da ne varas, da budes na jedno mjesto i sa jednu curu. Bilo mi je teze i u pocetku malo smjesno, nakon svake cure mislio sam da sam ju volio, da sam joj dao sva moja osecanja, mada nije me uopce boljelo nakon neke i nije me zanimala vise, i skoro sa svaku smo ostali prijatelji i znali se sexati nakon toga kad nam je bilo dosadno...al kao sto sam pisao ranije u jednom tekstu u mom blogu, desilo se sasvim slucajno, bez predupredjenja, zaljubio sam se fatalno. Al necu opet o tome nego sad postavljam sebi pitanje dal vrijedi da volis? Dal vrijedi da zivis u vazduhu 5 minuta i nakon toga tjedan dana da si u patnju i da zivis opet za tih 5 minuta slave, da das sve od sebe, svoje srce, svoju dusu da bi dobio samo bol i patnju, neprospavane noci punih suza? Dal je bilo bolje ranije kad sam bio „ Free „ i nije mi bilo vazno s koju cu se probuditi, il sad kad zelim ljubav , da budem voljen i da volim? Dal sad kad opet imam tako puno prilika na poslu, sa pacientice i koleginice, van sa frendice da opet radim ono koje sam radio ranije il da cekam i da se nadam da ce se prava ljubav najzad pojaviti? Da zivim u iscekivanju i da me iskoristavaju il da budem onaj narcisoidni egoist koji iskoristava i nanosi bol... dal da nanosim bol il da uzivam u bolu...
Na posletku trazim neku koja mi deluje avanturisticki, koja je neodoljiva, teze se dobi, namucis se malo za nju, a ne kao ove tu, koje su lake, vec mi je monotono i sa cure, dosadno do neki stupanj, trazio bi nesto novo, a ne ... bla bla idemo van sve to i ajmo u krevet... sledeci dan ako ti kaze "hi" ok ak ti ne kaze nista opet ok... cak i kad izadjes sa neku kaze ti u lice, hej ja ocu da se zabavljam necu neku vezu, samo ono kavu, izlazci, kino, park sex i to... hahahaha a sta bi jos htjela? hahahaha i evo mozda 2 mjeseca se nisam ono sexao i mislim nije bas neki losi osjecaj bez sexa... bojao sam se dal cu izdrzati i kolko cu moc, a vidim da mogu jos toliko :D nije bas tako tesko :) a i fakat bio sam jako zaljubljen i nisam imao srca da nekog varam i pomislim na sex sa drugu osobu, mada tu osobu nikada nisam vidia i bio sa nju i nista, osjecao sam ka njoj veliku ljubav, i sama pomisao da idem van sa curama bilo mi je glupo jer sam mislio da tako ju varam.. a i ko svaka druga .. na kraju ispalo :D da se samo igrala sa mnom i da je popunila svoje dosadno vrijeme :) bar nadam se da se dobro zabavljala :)
ljudi kazu da je ljepo voljet i i zaljubiti se.. letis u zrak ...
Ako te ljubav digne u zrak i letis a bol nakon nje padnes.. onda ja bi bio najbolji pilot i najveci rudar :D
Changes...
Vec mi je dosta svega.... hocu nekako da pauziram sve i da malo pomislim al ne znam kako... trenutno nemam cilj u mom zivotu... ne znam zbog cega zivim, zbog koga zivim.. ako produzim ovako postacu egoist huh... fakat treba mi nesto da me pokrene... i ovo koje imam sad ne zadovoljava me... mozda sto sam postigao sve one ciljeve koje sam sebi zadao ranije... pa sad trazim nesto vise.. nesto vece... il mozda trazim samo promenu... Htio sam doc opet u Hrvatsku i raditi, al unatoc svih tih ponuda za posao sad sve vise i vise se bojim, da sam to trebao uraditi prije 4 godina sigurno bi krenuo jos ovo vece, a sad... dal sam ostario il.. ranije mi nije bilo tesko odluciti se da idem na fax van, da putujem tako puno i sve to, sad se osjecam „closed“ bez snage i energije, dal sam postao odgovoran mozda...il me ovaj posao... zatupio i... pomalo unistava, ne mozes se izraziti, ne mozes dokazat svoje sposobnosti, ne mozes doc do izrazaja i...
Posao ko posao... postaje mi monoton, cak i mrzim ga, bojim se cura a radim sa njih.. koja komedija... ( btw nisam homosexualac
) hocu da pomazem ljudima, dam sve od sebe, mucim se al badava kad na kraju dana, kad pomognes 1000 od njih.. da dodje neka 
sa koji kompleks od kuce, u pms i slicno i da sve baci na tebe i vredja.. onda sve pade u vodu.. i jos mi je cudno, sad kad sam odrastao malo ... kako sam se rijesio za ovu specializaciju, bio sam mlad, a asistentica sa faxa me nasocila kod nje, inace puno sam ju postovao, izlazio sa nju, zezali se, puno puta sam isao na rucak kod nje, jako mi pomogla jer ja sam bio stranac tamo, a ipak sa nju sam se osjecao kao kod kuce. Nisam ni sluteo gde sam se nasocio... koji put sam izabrao... a i 
izgledalo mi lako sve to zena ima 3 organa, par hormona 
sta ima teze tu :D da al sam zaboravio najvaznije :D ima mozak hahaha i ima pms 
i tako ... nema vracanje natrag ... mislim stekao sam neko obrazovanje, ne pricam ono koje sam naucio na fax nego ono koje sam naucio izvan njega... badava mi ono zvanje " Mr.Sci.Dipl.Ing.Pharm. " ispred imena, mogu slobodno da si dupe obrisem sa njega, vise sam sretan sto sam naucio onaj fax sa ulice, sto sam stekao puno pravih prijatelja, sto sam vidia puno toga u zivotu, sto sam naucio sto je bol a sto je sreca, kako boli kad neko place a kako je ljepo kad se neko nasmije, koliko puno vrijedi ljudski zivot, kako je ljepo nekome pomoc da si nadje izgubljeni osmjeh il da mu poklonis osmjeh na njegovom licu...Naucio sam ono koje sam sebi zadao da moram nauciti, al ipak jos nista ne znam, ne znam sakrit svoje emocije, ne znam sakrit svoja osecanja i misli, ne znam lagat svoje srce, kad nekog ludo zavoli, ne znam odbiti nekog i uvjek vise brinem za druge nego za sebe. To je sto se tice mog posla, neko se zali sto ga nema i sve to a ja se zalim sto ga imam :D wierd boy :D al kad ja radim ja hocu da me taj rad ispuni.. a ne da radim da bi dobio novac ( sto danas je najvaznije )
Sto se tice ljubavi..
to be continued....
strange evolution
uff al sam se danas bas fino odmorio nakon posla :D mislio sam samo sat ono al evo 21 je :D uhu inace po principu ne volim spavat popodne. .tacnije mrzim... al sam bio mrtav :D a i posao ubija :S ne samo pacientice nego i ... noge... dole su plocice.. i uvjek je hladno pa to se prebaci ( ako nemas neke tenisice sa debelu gumu ) na noge i jako boli :S
a da... i mama me probudila :( dosla sa usisivacem u sobi i kao da nema nikog usisiva pola sata .. isuse.. nema intimnosti i privatnosti cak i kod kuce... ako je prljavo meni ce bit prljavo... mada nije al onako refleksno usisiva svaki 3 dan kod meni a kod njih svaki dan.. ko neki hobi huh... ja cistim u nedelju jer tad sam free.. a i nisam bas previse kod kuce..zbog posla.. pa ne isprlja se bas toliko da bi bilo tako tragicno al hajde da se vratim na temu za koju sam htio pisat...
prije neki dan.. ne znam zasto al valjda je postradala neka kci od nekog " velikog " il zaboljelo ga pa hajde evo pocelo se serioznije pisat, mada mi to trubimo vec godinama i pisemo al niko ne obraca paznju.. naime rec je o novoj hrani, nova neispitana mljeka, soje i sve to koje uzrokoju da cure ranije idu u puberter..cak i sa 2 il 5 god.. koje se simptomatizira sa rast grude kod tih cura... to nije samo tu , nego o tome se pricalo i u bugarsku i grcku dok sam bio na fax... pocelo se prvo... sa raniji ulazak u sexualni akt, pa zatim trazio se uzrok ranijeg puberteta i sve je to dovodilo do zakljucka da je prehrana kriva za sve to... samo sto tesko je otkriti ko je glavni krivica... i tu, svako od nas prijavi slucaj u ministarstvu.. al njih boli dupe za to... svaku godinu dobiju oko 70 prijava .. u ovoj maloj zemlji... a da ne pricam sta bi bilo i sta se dogadja u vecim...
i sad hvala bogu.. (uff ne bi trebao rec hvala bogu nije humano i ljepo sa moje strane ) sto neka curica nekog "velikog" je dobila te simptome... pa evo digla se prasina ... al valjda ostace opet na pricu... jer sta ces.. veliki je novac u tom poslu da bi se sad krenulo proti tih industrija...
samo jedino mozemo pomoc savjetima.. da se sto vise djete doji mljekom majke.. da se ne uzmaju neke biljke koje sadrze fitoestrogene, soja i njene produkte.. pilece meso jer sad znamo kako ih hrane i sta im sve daju da bi one dobile na tezinu za tjedan dana...
ups dosla piza idem jest pa dopisem kad se vratim :D
evo mene :( juce sam se dobro najeo ... i legao da pogledam jedan film .. kad ono... probudim se ujutro :D hehe ni prvi ni zadnji put :D
Muski poslovi
:) juce nisam planirao slavit svog imendana, zbog smrti moje bake prije nekoliko dana al sve se desilo nekako spontano, dosli frendovi bili na kavu
, zatim gledali formulu ..pa dosle kolegnice bla bla ... zatim moja najbliza koleginica al samo smo ono pili sok i pricali oko posla, kad ono neocekivano zvali su da idemo na tekmu kosarke, jer ce bit " dobra tekma " 
ufff rekao sam sebi da cu se promjenit, da cu ostavit sve iza sebe i one tekme, gostovanja dinama i hrvatske na raznim medjunarodnim tekmama, turnirima, i sve te tuce i izbacivanja muskih kompleksa ... a evo opet onaj poziv :) nisam mogao odoljeti, mada sam odoljeo poziv za tekmu hrvatska - makedonija i nisam uzeo karte... a evo.. mozda jer je bio takav dan pa... rijesio sam se otic :) a tekma ko tekma :) finale ko finale pa doslo do sukoba zbog cega sam i otisao :) nisam vec 6 mjeseci to radio :) necu sad u detalje, sad ce neko rijec..ah vi muskarci.:) bla bla drn drn ovo ono ... sta vas to pali, sta vas ispunjava al kaj ja znam, instinkt, :) to je u genama :) kao sto cure obozavaju ic ka kozmeticaru il sredit frizuru, ic u shoping 
kaj ces mada bilo je i ljepih stvari na tekmi kao ove.. beogradjanke :)
ima i video pa ko oce mogu mu poslat :D
a nakon tekme, naravno ide po koje pivo :D
al smo mi uradili po nekoliko piva :D isli od jednog kafica u drugi, pa zatim u treci.. tako da .. mislim da smo bili u oko hmm 6-7 najmanje :D i svuda po 1-2 piva :) i na kraju kad je doslo 2 isli u disco :D pa sve do 6 mislim :D ako se dobro sjecam :D a tamo je bilo ono... hajde necu sad u detalje 
i ono lose.. danas na poslu ...aaaa fuj fuj
... jedva sam izdrzao...jeste :) spavao sam na poslu do 9 heheeh :D :) iiii sva sreca sto ovi danas nisu uzeli mirovinu inace bi me ubili od posla :D
PETAK 13
koji dan.. huh najzad opet.. petak 13, a ja za 2 sata imama predavanje za fitoestrogena.. isuse... osjecam se ko malo djete ... ko neki student na ispitu.. uvatila me opet trema auuu nije fer... kad se samo sjetim zadnjeg... za mirenu i yasmin-a ufff 100 zena i ja :( i sve neke nabrijane i punih pitanja.. kud se okrenes gledas zene... a sad... jos gore..100 zena u klimaksu aaaaaaaa ode ja ubit se... da bog d da dodje neki decko... budem ga odnjio na kavu i sladoleda nakon toga...
hmm idem ja sad ohladiti se ispod tusa, i dovrsiti prezentaciju... dopisacu veceras .. btw izbrisao sam post di sam pisao oko sahrane moje bake koja je umrla na uskrs..jer ispalo bi da u ovom blogu pisem samo tuzne stvari...
wish me luckk
20:50
hmm evo me najzad kuci.. ufff koji dan... i'm aliveeeeeee :D
mislio sam da ce bit oko 100 zena.. al ispalo je da su dosli vise od 300
hmm a ono ljepo danas je bilo sto sam vidjeo oko 10-15 muskaraca 
weeee al ajmo opet na ruzne stvari :D hehehe zene ko zene... napunilo se mjesto jako brzo jer bio je svedski sto 
i poceli su tracat.. vidi ovu .. vidi onu 
uffff ovu sam vidjela sa onog na nocnu smjenu.. ona se razvela.. vidi frizuru koju ima.. auu kakav minic nosi ona 
i tako od 13:00 do 13:30 sam cekao da se malo smire.. da mogu pocet.. hmmm mislio sam da nece se to desit kad je moja koleginica na sav glas vikala molim za tisinu .. molm vas bla bla i uspjela je :D hehe veliko hvala njoj 
nakon 2 sata prezentacije... dosao je kraj
zahvalio sam se na pozornost, i pitao dal ima nekih pitanja kad ono 
svi su poceli aaaaaaa nije fer.. to su odrasli ljudi.. magistri.. doktori nauka... a ponasaju se ko mala djeca u vrticu... kaj im je... zasto ne mogu 2-3 sata sjest na jedno mjesto..slusati.. pitati ko normalni ljudi... 
uspio sam odgovorit na vecinu pitanja .. ostalima sam dao moj e-mail da pise tamo i da ima odgovorim kad cu imat vrijemena, nakon toga isli smo na setrnju ugrad i na kavu sa menadjere te tvrdke ... i kasnije na veceru.. malo sam se oslobodio inace bog zna kaj bi bilo sa mnom :D ako sam ostao sa te ljude .. trudeci se da im odgovorim na sva ta pitanja idem sad skinut koji film sa neta.. da gledam i da se malo opustim.. sutra je novi dan
posao nikad ne ceka 
I nemoj se nikad zaboraviti smijesiti...
Ovu sam pjesmu prvi put cuo kad sam bio na fax u Bugarsku, ostao sam bez rijeci...
tekst i glazba su predivni... a danas sam bio na shoping u grcku opet sam ju cuo u jednom ducanu... kad sam se vratio kuci pustio sam ... i evo vec.... 20 put kako je na repeat... malo sam se sjetio mladosti .. malo... nostalgije.. U ovoj pjesmi prica se o jednoj curi.. Eleni koja boleduje od raka...tacnije leukemije... ona obozava Anna Vissi... ( kao i ja ) i zadnja joj je zelja bila da ju vidi uzivo prije smrti... naravno kad je Anna cula. ispunila ju zelju i provela zadnje dane sa njoj u bolnici... nakon smrti... napisala ovu pjesmu... Kasnije imala je nekoliko koncerata i sav novac je dala za istrazivanje leukemije..
Evo prevod.. hvala Nani za pomoc oko prevoda..
Eleni
Gledam tvoje malo blijedo lice
na nasim slikama.
Kako umorna si postala...
Bila si u zurbi da odes.
Tvoje male tuzne oci,
poput dva oblaka na nebu,
gdje li oni idu?
Kuda putuju?
zbor: Eleni, gdje ides?
Budi sretna!
U ovom zivotu tvoja sudbina je bila pisana
zutom olovkom na bijelom papiru,
poput limunovih suza.
Sjecam se svih popodneva
u kojima si sjedila bez ijedne rijeci...
Samo bi me gledala,
i smijesila mi se.
Saljem ti ovu moju pjesmicu,
da ti pravi drustvo.
I nemoj se nikad zaboraviti
smijesiti...
