Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tomofexpirience

Marketing

I nemoj se nikad zaboraviti smijesiti...



  • Ovu sam pjesmu prvi put cuo kad sam bio na fax u Bugarsku, ostao sam bez rijeci...eek tekst i glazba su predivni... thumbup a danas sam bio na shoping u grcku opet sam ju cuo u jednom ducanu... kad sam se vratio kuci pustio sam ... i evo vec.... 20 put kako je na repeat... malo sam se sjetio mladosti .. malo... nostalgije.. U ovoj pjesmi prica se o jednoj curi.. Eleni koja boleduje od raka...tacnije leukemije... ona obozava Anna Vissi... ( kao i ja rolleyes ) i zadnja joj je zelja bila da ju vidi uzivo prije smrti... naravno kad je Anna cula. ispunila ju zelju i provela zadnje dane sa njoj u bolnici... nakon smrti... napisala ovu pjesmu...
    Kasnije imala je nekoliko koncerata i sav novac je dala za istrazivanje leukemije..

    Evo prevod.. hvala Nani za pomoc oko prevoda..


    Eleni
    Gledam tvoje malo blijedo lice
    na nasim slikama.
    Kako umorna si postala...
    Bila si u zurbi da odes.
    Tvoje male tuzne oci,
    poput dva oblaka na nebu,
    gdje li oni idu?
    Kuda putuju?
    zbor: Eleni, gdje ides?
    Budi sretna!
    U ovom zivotu tvoja sudbina je bila pisana
    zutom olovkom na bijelom papiru,
    poput limunovih suza.
    Sjecam se svih popodneva
    u kojima si sjedila bez ijedne rijeci...
    Samo bi me gledala,
    i smijesila mi se.
    Saljem ti ovu moju pjesmicu,
    da ti pravi drustvo.
    I nemoj se nikad zaboraviti
    smijesiti...



    Post je objavljen 06.04.2007. u 20:04 sati.