I nemoj se nikad zaboraviti smijesiti...
Ovu sam pjesmu prvi put cuo kad sam bio na fax u Bugarsku, ostao sam bez rijeci...
tekst i glazba su predivni... 
a danas sam bio na shoping u grcku opet sam ju cuo u jednom ducanu... kad sam se vratio kuci pustio sam ... i evo vec.... 20 put kako je na repeat... malo sam se sjetio mladosti .. malo... nostalgije.. U ovoj pjesmi prica se o jednoj curi.. Eleni koja boleduje od raka...tacnije leukemije... ona obozava Anna Vissi... ( kao i ja 
) i zadnja joj je zelja bila da ju vidi uzivo prije smrti... naravno kad je Anna cula. ispunila ju zelju i provela zadnje dane sa njoj u bolnici... nakon smrti... napisala ovu pjesmu... Kasnije imala je nekoliko koncerata i sav novac je dala za istrazivanje leukemije..
Evo prevod.. hvala Nani za pomoc oko prevoda..
Eleni
Gledam tvoje malo blijedo lice
na nasim slikama.
Kako umorna si postala...
Bila si u zurbi da odes.
Tvoje male tuzne oci,
poput dva oblaka na nebu,
gdje li oni idu?
Kuda putuju?
zbor: Eleni, gdje ides?
Budi sretna!
U ovom zivotu tvoja sudbina je bila pisana
zutom olovkom na bijelom papiru,
poput limunovih suza.
Sjecam se svih popodneva
u kojima si sjedila bez ijedne rijeci...
Samo bi me gledala,
i smijesila mi se.
Saljem ti ovu moju pjesmicu,
da ti pravi drustvo.
I nemoj se nikad zaboraviti
smijesiti...
