Posledni zagrljaj kada si otisla..
"Poljubi me i nemoj nista reci samo poljubi me odavno vise rjeci nisu potrebne, ti ides znam poljubi me ko prvi put da ljubis i jos njeznije da zapamtim sto gubim da mi ostane taj osjecaj kad odes znam zaboravices da smo nekad ti i ja zaustavljali vrjeme medju zvjezdama ko da me nije bilo ides sad, kad odes znam zaboravices okus mojim usana i neces mi se sjecati ni imena ko da me nije bilo ides sad....
Poljubi me odagnaj bar veceras tamne oblake i zagrli me jako da ne zaplacem ti ides sad, poljubi me ko prvi put da ljubis i jos njeznije da zapamtim sto gubim da mi ostane taj osjecaj, kad odes znam zaboravices bol u mojim ocima i da je zivot moj u tvojim rukama ko da me nije bilo ides sad ..."
Volio sam jednom... istinski al bolno, letio i padao, volio sam platonski al i patio, do tada nisam znao sta je ljubav, sta je bol...desilo se odjednom, bez ikakvog predupredjenja, tad kad sam htio da se odmorim malo od cura... cak i nisam znao da ju volim dok se nismo posvadjali jedno vece, a mozda i nismo se voljeli nego je bilo sve iluzija, navika il.... mozda sto smo pricali jedan jezik tako daleko, volio sam ju kao prijatelja.. jer kad tad bilo je zabavno sa nju, kao curu... jer leptirici su uvjek ljeteli u meni kad je bila pored mene i kao seku...jer sa svoju nisam bio puno u mom zivotu, pa sam htio da dam tu ljubav nekome i da me osjeca kao starijeg brata...
Bilo je kisni dan, vracao sam se iz veleposlanstva, taksi me cekao van, prosao je pored jedne cure koja je bila sva mokra, a on nije stao jer je bio porucen, zurio sam previse al kad sam cuo ono u stilu " Jebo ti pas mater majmune jedan " nasmijao sam se i stao, nisam ocekivao da to cujem negde daleko od kuce, zamalo da sam zaboravio i kako se psuje :) i reko sebi hajde budem ju otpeljao da ne stoji na kisi, kad sam ju rekao hajde brzo udji unutra pada kisa vani, i ona je ostala bez rjeci od kud ja tamo, usla je i citav put smo se zezali, bilo mi je drago cut svoj jezik negdje daleko, kao i njoj, nisam ni ocekivao da cu je opet vidjeti, al dala mi njen broj i rekla javi se mozda ti kazem jos koju psovku... Proslo je neko vrjeme dok se nisam javio... jedno vece bio sam gladan i reko hajde pozovem nju da dodje sam mnom da ne jedem sam... Zezali smo se citavo vece, sledeci dan dosla kod meni, gledali neke nase filmove, donjela mi neke cd sa nasu glazbu... i tako mozda mjesec dva... nisam nista osjecao ka njoj, nije bila tako ljepa kao ostale koje sam imao, nije bila dobra nego pravi djavo ... al jedno vece smo se posvadjali... nismo pricali nekoliko dana, sve dok nije se javila... htjela je da se vidimo... pricali smo, vidia sam suze u njenim ocima kad je rekla izvini. nakon tog dana nista nije bilo isto... sav svjet se promenio, ja sam se promjenio... za sve
godine sa nju dao sam ju sve sto sam imao, dao sam ju srce i dusu, sve sam oprastao i progutao... do tada nikad nisam tako voljeo i davao i oprastao, bio sam kako sto cure kazu "muskarac" nikad nisam oprastao i zalio kad sam raskidao sa neku, bili su mi kao neka brojka samo a sad... kad sam bio pored nje bilo mi isto kao da me poljubila, kad sam vidia njen osmjeh bilo mi isto kao da sam spavao sa nju... bia sam sretan kad znam da je ona sretna i osjeca se dobro... allll eh al kad neko vidi to da ga volis i dajes sve i da si njen onda ona sve to iskoristi ...znao sam uvjek kad me ona povrjedi al progutao sam sve, mislio sam da moram to u ime ljubavi da ju ne izgubim, kad sam placao njen fakultet njeme smetke, mobilne, parfemi, ogrlice ... i sve sto je bila na moj trosak, al to mi nije bilo vazno,novac ko novac dodje i ode, vise mi je bilo sto me smatrala za ... :( sto nije bila vise sa mnom zbog ljubavi a zbog nekih stvari ... i kad je vidjela da sutim, postala je sve gora i gora rastali smo se, jer ja sam to htio, mada nisam prestao da ju volim nego ta ljubav je postala sve veca i veca, kad sam zavrsio sa magistraturu doslo je vrjeme da odem, pitao sam ju dal ju trebam da ostanem tamo, dal hoce da bude opet sa mnom, jer ostavio bi sve za nju... rekla mi da ju trebam, da ne moze bez moju pomoc i bez mene i ako mogu ostat bar dok si nadje decka.. :( koja je bol bila ta... da cekas voljenu da nadje nekog da mozes da odes, mada kako je rekla da mozemo bit skupa svi... to nikad nisam ni pretstavljao, da budemo troje negde van, da se oni ljube i grle a ja da stojim do njih... ipak nisam kamikaze :( u to vrjeme bila je jedna pjesma hit... odem li ovenucu ostanem li poludjecu, al sve mi je jedno zbog tebe sve jedno umrjecu... osjecao sam se bas tako, ako sam otisao bio bi... bez vodu koja mi je davala ovenuo bi, al ako bi ostao onda ona bi me poludjela :( morao sam izabrat ono koje me manje boli... zbog seku sam rjesio da se vratim, jer trebala me ... rekao sam toj curi da idem, al ne ono direkno nego, hajde da se vidimo jer mozda odem za blagdane kuci pa vratim se bog zna kad, rekla mi je ok budemo se vidjeli al obecaj mi da to nece biti zadnji put sto se vidimo... :( bili smo citav dan zajedno, bio je hladni decembarski dan... bili smo u parku... kad smo se trebali rastati... pre nego sto sam otisao slikao sam taj park, to mjesto, mjesto di smo se upoznali, di smo izlazili i... jebiga sjecam se svakog trena sa nju, tacni datum, sat, sve... haaah mrzim sebe...al necu vise o tome kako se igrala sa mnom i povredjivala, jer previse je toga sta mi je radila masina da sam bio raspao bi se a ovako kad imam srce i dusu..... danas ne osjecam isto ka nju kao ranije, kao da je vrjeme sve to izljecilo, mozda jos u meni gori mali plamak..al kad sam cuo onu pjesmu, sjetio sam se na taj dan u parku... napisao sam ju jedan put nakon toga.. za taj dan u parku..
hiljadu i hiljadu godina ne bi bilo dovoljno da se opise kratki trenutak vecnosti u kome si me ti zagrlila u kome sam te ja zagrlio jednog zimskog dana u parku..u parku di smo se rastali kad moje srce je prestalo da kuca, i kad sam ostavio svoju dusu, za prvi put sam vidia kako place, na mom ramenu, al ono od srca, ne kao ranije... taj put sam znao da me ne laze i da su suze prave, i ona je znala i osjecala da je to posljednji zagrljaj. Ona je otisla kuci a ja sam produzio pjesice... hodao sam i plakao... 10km sam prosao do moje kuce i nisam prestao da placem, suze su padale... Sljedeci dan sam se javio njoj jer ranije sam ju obecao da to nece biti zadnji put sto se vidjamo u parku pa morao sam odrzat nekako svoje obecanje, bili smo u jedan restorant jeli smo, i namjerno samo ju zadrzao da zakasni za na fax-u i izasli van vidia sam kako jedan tramvaj dolazi i reko hajde brzo kasnis moras ic rekla je cekaj budem sacekala sljedeci, al nisam htio da ju opet zagrlim, nisam htio da vidim suze u njenim ocima, usli smo u tramvaj, al izasao sam pre nego sto su se vrata zatvorila... ona je ostala na prozoru, taj pogled je bio zadnji koji se sjecam od nje... A jedno vece kad sam skontao da je u Beogradu, uzeo sam samo neke najvaznije stvari i sam otisao, tacnije pobjegao dok ona nije bila tamo, u noci ... sam...
Nakon toga smo se cuvali svaki dan kao i uvjek... jer mi smo se cuvali nekoliko puta na dan, kad me trebala i kad me nije trebala cimala me i zvao bi onako samo ej kako si ovo ono i to... i nikad nije ispustala priliku da me povrjedi il jebe u pojam :( zadnji put je bio najgori kad me zvala samo da mi kaze da se ne brinem o nju, jer je dobro, nasla nekog decka te veceri i proveli su se super kod njega, jebali su se pod tusem, na kaucu, u kuhinju, sve to u detalje, sve poze ...ja nisam mogao zatvoriti telefon da to ne cujem jer nisam imao uopce srca nakon toga, jednostavno kad je zavrsila, pitala me jesi tu cujes li me gde si a ja nisam nista mogao rjec... zatvorila je telefon ... bacio sam telefon al bacio sam i sebe, htio sam da ne zivim vise, al nisam imao te srece :( ... radio sam dva posla, putovao previse samo da ne mislim o nju...sagradio kucu da se maltretiram i nerviram o drugim stvarima, putovao zbog posla a i onako da sam izgubljen da placem negde gde me ljudi ne poznaju i pokazivaju sa prstom vidi ovog... al suze kod kuce i suze vani su iste, bol je ista...
Zbog tog bola sam patio toliko godina, promjenio sam se... harakter, principe, nacin zivota, oslabio sam oko 20 Kg... nisam bio isti, zbog tu patnju bojao sam se cura i ljubavi, nisam vjerovao nikome, zadnje sto mi je bilo na pameti ... bila je ljubav... koja me ovih dana opet dotukla...Ovog jutra sam cuo ovu pjesmu, i sjetio se tog dana... tad u parku kad smo bili u zagrljaju... tih 20 minuta... kad nisam znao dal da proklinjem dan kad smo se upoznali, da proklinjem kisu i taj taksi il dan kad smo se rastali... da proklinjem taj zagrljaj... uskoro cu napuniti 26... niko mi neda vise od 20 kad me vidi al unutra se osjecam vec prestar... preumorio sam se od svega... valjda mi treba malo odmora, jer znam da ima jos gore od ovoga, da dolaze jos gorih stvari u zivotu... jer kazu da problemi rastu kao sto ti rastes... sto si veci i onu su veci.. ako me mogla unistiti ljubav, kako bi izdrzao porodicu i djete... :( a ja sam jedno veliko djete :( unutar a i vani... jos jedem cokolino ujutro, na danu pojedem nekoliko cokoladica, skupjam zivotinsko carstvo, svaki mjesec potrosim kutiju od 100 chupa chups... igram igrice na internetu... :( jedino na poslu i u ljubavi sam seriozan, al necu moc uvjek ovako, moracu da porasnem.. :
P.S.
Veceras jedna cura sa koju sam bio ovo ljeta na moru...mi je rekla da sam joj drag i njezan i.. :( i da je trebalo vrjemena da to razume iiiiii ....
zasto? cemu sve to ? :( kad sam ja to osjecao ka njoj... lagao sam srce da nije tako za da ju ne povredim jer sam znao da me ne voli i da u njenom srcu ima nekog drugo... krio sam to u meni da se nesto ruzno ne desi... boljelo me al sam uspio ... a sad ? :( kaze hocu pomisliti o ovome veceras opet... ufff no coment..ne znam.. vise nista.. kaze da sam trebao dat vremena da to osjeti.. i sta sad?? :( ode spavat.. jer ujutro sam na poslu i nakon toga idem sa curu po ducanima, a znate kakva je to avantura ic sa curu uuuuuuuuuuhhhuuuu ko neki pas na koga mozes stavit ama bas sve dok ti kupujes i seces, izabiras i... hajde vec spavam..
Too lost
Kazu kad nesto krene uz brdo onda treba vremena da stane, i ponese sa sobom sve kao lavinu. U zadnje vreme doslo mi previse od svega. Moji su bili u bolnici, bilo je previse trcanja i razocarenja, sistem se raspao, humanost vise ne postoji medju ljudima, svako ti trazi novac, svako gleda svog interesa, nikome nije bitno sto se radi o ljudskom zivotu. I ja radim sa ljudima, i ja sam u medicinu, al dosada nikoga nisam ni vratio ni potrazio novaca ( kao sto znaju neki trazit korumpirani jer ni bi vam pomogli ) cak od mog novca sam placao injekcije, preglede, trazio ljekove vani, sve to na moj trosak, jer ta satisfakcija kad znas da si nekome pomogao, da si spasio neki zivot il nekome si omogucio da da zivot je najveca i neopisiva. Sva sreca sto je sve proslo dobro i brzo, nije prvi put sto mi se desi nesto kao ovo i da se razocaram, al sta ces ne moze se nista promjeniti. Socijalizam nas je ovako naucio i treba vrjemena da se promeni mentalitet kod nas. Paralelno sa ovog jedan tender je propao zbog promjena partija i ljudi, sve je palo u vodu, za nakon toga dobijem tuzbu jer nisam poslao robu. Isuse kazu ti nisi vise dostavljac , da nakon toga tuze te jer nisi dostavio, koji haos. Ono sto sam imao vec kod mene nisam mogao prodati, jer ti nedaju, a isto vrjeme nisam mogao i vratiti jer trebali bi nakon toga meni vratit novac i zato nece ga natrag haaah svaka cast. Isti ti ljudi do pre neki dan nisu imali sta jest, a sada barataju tudjem novcem kaooo hah 300 000 eura ovamo 2 miliuna eura ovamo 600 000 za ovog isuse...
Zatim ona histeroktomija me nekako kao ubila, trebas biti bez srca da to uradis :( uzet pravo nekome da moze dati zivot, morala se uraditi, al ipak ja sam bio taj koji je to uradio, ona je htjela da ja to uradim... to je druga prica malo dugacka al :( nije htjela da niko drug to uradi, bili smo zajedno ranije, ona ide sa curama, ne voli puno decke, i htjela je jedino djete od mene, a sad kad se trebalo to uraditi htjela je da ja to uradim, kad ne mogu joj dat djeteta bar da ju oduzmem to pravo da ima od nekog drugog :( uffff :'( nisam ju ubedio ranije na terapiju, a ako se nije uradilo doslo bi do komplikacije i uskoro do smrti :(
U istom vrjemenu sam opet ostao bez srca, kad sam najzad pomislia da mogu opet voljeti, vjerovati curama, kad sam nekome dopustio da dodje do mog srca, kad sam nakon toliko vrjemena otvorio dusu i rekao isrkeno ko i ranije od srca volim te... ona se poigrala sa mog srca kao neka barbika, u pocetku mazila ga dok joj bilo interesantno pa nakon sto joj postane muka i dosadno potrga sve i baci i krene ka drugoj lutkici. Kao iskoristeni prezervativ. Kad sam imao sve te probleme i imao potrebu ot nekog pored mene :( ona me dotukla i dokazala da ljubav je samo bol, ljepa u pocetku al tuzna nakon toga, sve ljepo kratko traje, al lazi ostaju i bol se ne zaboravlja, koja maska sa lica padne al ostaju jos puno njih. Kako je lako nekome igrat se sa tudjeg srca, pricat volim te i sve to kad ga ne misli i ne osjeca, ja kazem nekome da mi je drag, svidja mi se i sve to al kazem volim te od srca i iskreno jedino kad to zaista osjetim, rjedko to kazem nakon sto samog sebe uvjerim da me neko voli i da moje srce zaista nekoga voli i nakon sto ga ne mogu
vise lagati i pustim sve osjecaje van. Tad me toliko zaboljelo.... jer srce kad place i kad ga boli...kad ga neko izlaze i poigra se sa njega onda nista ga ne moze utjesiti.... opio sam se nekoliko puta tih dana :( bar da za tren zaboravim na sve to... al bol ostaje ...
Kad su moji izasli otisao sam u Grcku kod jedne bivse, krenuo u noci jer mi bilo previse tuzno, otisao sam tamo samo zbog jednog zagrlaja, jer bilo mi je tuzno i osjecao sam se prazno, htio sam da je neko pored mene i zagrli, da mi da bar toplinu... jer bilo mi je previse od svega u zadnje vrjeme. Nju imam kao seku, kao prijatelj, bili smo toliko vrjemena skupa, za vrjeme faxa, i nakon toga... bila je sa mnom i u dobrom i u zlu, nikad nije me ostavila ni razocarala, ni lagala. i svako zna sve za drugog, nikada nismo nista krili, svadjali smo se i smijali, voljeli i mrzili al to nas je zadrzalo toliko vrjemena skupa, i nakon sto smo se rastali ostali smo skupa... Bio sam kod nje oko 2 ujutro, bili smo van, setali pokraj mora, pricali... osjecao sam se lakse, bolje... kad znam da imam nekog pored mene kad placem i kad me boli, kad smo se zagrlili kao da mi je kamen pao sa srca, sjedeli smo i pricali do izlaska sunca... jeli smo u restorantu i vratio sam se kuci... opet sam sebi dokazao da ne vrjedi voljeti, da ljubav je samo laz, nesto s koje prikrivas neku staru ranu a stavaras novu... jos vecu ... nakon ovoga sam ostao bez srca i sigurno necu vise vjerovat nikoj curi, necu dozvoliti nikoj da dodje opet do mog srca, trebalo je 3 godine da ga otvorim al sad mislim da ga zatvorim za jos duze vrjeme... bojao sam se cura, sad se jos vise bojim, ovih dana dodje neka pacientica... gledam cure van dok se setamo i smo na kavu... al nekako kao da ih ne vidim kao ..cure nego nesto koje me moze povrjediti i kao neki duh koji me proganja... prije kad prodje neka cura pored mene ostajao sam bez daha od uzbudjenja i chari al sad ostajem bez daha od straha ... maknem se ... neki su pomislili cak i da sam postao i peder... pa morao sam ovih dana da im dokazem suprotno... necu biti dugo sa nju... bice kratko.... dok bol postane manja i dok se mogu vratiti na normali... zatim nista nece biti isto... jer srce kad ga boli, suti i traje, al pamti i nikad ne zaboravlja... previse je patilo do sada...
"Bolje da nikada i nista nije bilo, da sam precutao sve sto je srce krilo, zato se ne vracaj, tisinu mi ne kvari, pusti da budem kralj...
kralj izgubljenih stvari .... "
"Goodbye my lover goodbye my friend you have been the one for me ....
touched my heart you touched my soul.
changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you."
Koliko vrjedi jedan zivot...
Zar ljudski zivot ima cjenu? Zar imamo pravo nekome uzet zivot? Dajemo zivot al to ne oznacava da imamo i to pravo da ga uduzmemo. Ljudi nisu od plastelina, pa sastavljas ih, dodajes stvari koje zelis i kad ti postane dosadno smazes ih, pa sve iz pocetka....
Zar kod zena nema taj instikt koji ga ima i kod zivotinja, da zastiti svoje djete, makar i dala svoj zivot, da mu da ljubav, toplinu, nauci ga ...
Udavala se 3 puta, u braku je bila ukupno 14 godina, pokusala je svasta al nije mogla imat djeteta, imala je zapusenih jajnika, a zadnje su joj pronasle i bakterije koje onemogucuju zabremenjavanje. Kad je dosla bila je sasvim razocarana od svega, od nje... jer osjecala se kao nepozeljna obstestvu, jer ne moze dat nasljedstvo, ne moze produzit svoju lozu, kao da je nesto strano u okolici, razocarana od doktora jer sve sto su joj obecali dosada nisu ispunili, pokusala previse puta da zabremeni al svaki put nista.... razocarana od sve muzeve ... smatrala se nesposobna... nakon nekoliko pregleda, postojala je nekakva mogucnost za koju zahtjevalo se strplenje od obe strane. Nakon 5 mjeseca ostala je trudna al 6 tjedan imala je pobacaj jer tlak joj se digao na 190... i fetus to nije izdrzao. Nastala je pauza od 3-4 mjeseca pa produzila je po terapiju, taj put bila je uspjesna, kad sam procitao pozitivne rezultate osjecao sam se kao da sam ja dobio to djete, nisam mogao spavat od srece i mislio sam na taj dan kad ce se poroditi i kad cu ga moc drzat u rukama i vidjet njen osmjeh, da joj dokazem da sve je moguce i da joj se omoguci da se osjeca kao prava zena... sve je proslo u najboljem redu, nemalo nikakvih komplikacija, pazilo se na sve, dok jedan dan na eho nije se vidjelo da na ljevoj ruci jedan prst nije se razvio u potpunosti... mislio sam kako da to kazem i kako ce ona reagirati, al situacije mislio sam da ne bi bilo to tako vazno ipak djete je bilo potpuno zdravo, mislio sam da nece biti nikakav problem, alllll....
eh to al ... pila je sok u kancelariju, kad joj se reklo za te novine :( ocekivaolo se nekakav shok, da reagira nekako tuzno u suzama, al kad je to skuzila isti tren kao iz prve, kao sto grom udari bez da se zna... "necu ga, izvadite ga od meni" umjesto da ona ostane bez zraka, umjesto da ona pusti koju suzu... ja sam ostao bez zraka, suza mi je potekla bez predupredzenja, kao da mi srce prestalo da lupa, pitao sam se u sebi zasto? ... zasto.. zatim pitao i nju zasto... nije nista rekla samo podigla je ramena, rekao sam ju da je to komplicirano i mozda se desi da nikada vise da nema djeteta, mozda se desi nesto njoj, da nakon ovoga trebace neko vrjeme da se odmori od svega, al nisam uspio da ju odvratim od toga... u glava mi je prosla misao, da ja uzmem to djete, kad ga ona nece, nazvala ga kao neki izrod, mutant, kako mozes nazvat nekoga sa tim imena... ipak to je bio samo jedan prstic, djeca se radzaju bez ruke, za srceva mana, sa razlicitih poremecenja, al dosada nijedna majka nije se odrekla od svog djeteta, umjesto toga svaka od njih bori se sa problemima kojih izadzu u toku zivota, svaka od njih ima strplenja, i voli svoje djete, za nju djete je svetinja, najljepse i najsladze nesto na svjetu. Uzeo sam odmor od svega, poklopilo se to sa seminar u Ateni i nakon toga isao sam na more, da se odmorim od svega, kad sam se vratio kuci, rjesio sam da odustanem od tog posla, da nije to za mene. Pricao sam sa jednu frendicu... o ovome, mada nikad ne pricam nista o poslu, rekla mi je da sam ja kriv sto sam trebao znat za ovo ranije, trebao sam nauciti nikada da ne ulazem emocije u poslu..dosada sam sve to radio... posao je posao unotoc svemu, i sve sta se desi , sve je bilo cak i previse profesionalno, jer jedino o poslu i o ljubavi se ne zezam, a citavo vreme se smijem i se salim... nakon ovoga sad sam honorarno i po potrebi tamo, kad zatrebam i neko me pozeli, uvjek sam dostupan... jer nikada ne bi izdrzao jos jedan ovakav slucaj. Bilo bi previse za mene... Nju sam opet video pre neko vrjeme, pozdravila me po ulici, onako nasmijana ko da je dobila na loto, ja sam od kulture pozdravio a unutra sam htio da nikada nisam ni sreo nju, i da ju nisam ni odpozdravio...
Ipak kad pomislim, i ja nemam pravo da se ljutim njoj, to nije moje djete, nemam ja nista u tome, ja sam samo posmatrac... al od kud joj to pravo njoj da tako resava za nekoga....kome je to djete skrivilo, da se postupi tako sa njega.. Sta je tu je, nema vracanja natrag.
Ovih dana bila je i jedna histeroktkomija, moja prva histeroktomija, bila je neizbjezna, moralo se to uraditi, opet sam se osjecao nekako suxx, jer na nekakav nacin kao da sam nekome oduzeo pravo da ima potomke, kao da sam ga sprecio da produzi svoje gene, al ovo je bilo drugcije, radilo se o zivot jedne osobe, i moralo se reagirat brze...
Svaki posao ima zvoj rizik, al ja sam kriv sto nisam ranije preduzeo mjere da razgranicim posao sa emocija, mozda etika je u pitanju al... mozda budem se i promjenio nadalje, nikad se ne zna sta sljedi u zivotu, imam poddrsku od kolega i pravih prijatelja, a do tada ostajem se zanimavati jedino sa ljekova. a da ..i trazit ljubav... mozda se opet malo odmorim od cura.. koju godinu ... da sakupim dovoljno hrabrosti ..za da mogu nekome rjec ..volim te...
Biser nastaje u ranjenim skoljka. Bol, koji ih razdire, pretvaraju one u draguljama.
Agori mou, kardula mou …moro mou sorry ma eho vrei kallitero agori
Decko moj, srce moje … my baby oprosti al nasla sam boljeg decka od tebe…
Zar je toliko lako rjec nekome volim te, ne mogu bez tebe, pa nakon toga rjec ti si niko i nista, zar je toliko lako igrat se necijem srcem, ko da je neka lutka, pokidas glavu, nogu, obuces je kako hoces, pa sljedeci dan sastavis sve to i ona se smije istim osmjehom ko da se nista nije desilo. Cak i lutkama koje su unutra prazne, koji put razmazes osmjeh pa i one se ne smiju, a kako to ljudi dozive..hmm
Sto je to u ljudima koje ih tjera da traze nesto vise, nesto bolje, kad vec neko ima sve trazi jos, dal ta avantura i vozbuda je to sto nam dokazuje da smo zivi?
Volimo zasto hocemo da budemo voljeni i da nam se uzvrati sa istom mjerom al.....povredimo nekoga jer smo bili povredjeni ranije od nekoga...il onako od dosade da nam bude zabavnije kad je neko tuzan. Ne mogu uopce to razumjeti kako moze neko da bude sretan kad drugome ucini nesto ruzno i rastuzi ga, zar mozda osjeca se superiornim od njega, misli da je iznad njega kad je on tuzan i dotucen i boli ga? jedan pjesnik je rekao " ljudi su pokvarena rasa prljava i zla i ko' ljude sluša taj uvjek nastrada "
ja nikad nisam znao kad volim i koga cu voljeti, svoju prvu "pravu" ljubav sam sreo cak sa 20 godina, prije sam samo mislio da volim i da znam voljet, sve te cure su bile valjda priprema za ono sto je bilo kasnije...njima onako sam im pricao volim te bla bla drn drn al varao sam se, ljubav je nesto veliko, dogodi se bez da hoces i onda kad ne ocekujes, kratko traje, dok traje je ljepo i divno, osjecas se kao na sedmom nebu, sve ti je pink nista ti nije vaznije od nje, sve zaboravljas i ostavis zbog nje, das joj srce, dusu, odnese te u raju, al nakon toga spusti te u paklu, zivis u tugi, uopce ne spavas, ne jedes, sve ti je crno ispred ocima, najgore je ono sto ne ostavi te i zabavlja se sa tobom kad pozeli, ubije te u pojam , baca te gde pozeli, napravi od tebe niko i nista, ubije sve u tebi, nema je dugo vrjemena i pojavi se odjednom onako ko u snu, bez imalo stida za koji minut al dovoljno da te unisti, a nakon toga ode nasmijana i sretna i ostavi te da se savijas od bola. trebao bi imat srce od kamena da bi to prezivjeo, da bi mogao zivjet nakon toga. svi kazu vrjeme prodze vrjeme ljeci sve, al lazu da vrjeme lijeci rane sve, zaboravis malo, promjenis do odredzene mjere, postanes hladan, zatvoris se u sebi, bojis se od svakoga koji ti kaze da te voli, ne vjerujes nikome, postavis oko sebi neki stit koji odbaci svakoga ko zeli da bude pored tebe i uistinu voli, i naravno povrjedis ga misljeci da on laze. Trebalo mi je puno vrjemena, puno neprospavane noci, puno suza prosutih po mom licu , da zaboravim na ljubav, da zaboravim na bol koju ljubav donosi, nikad nisam vjerovao da cu ikada opet otvorit svoje srce nekome, da cu ga osjecat tako hmmm toplo... nasao sam puno cura, nakon nje, al sve su bile iste, cure ko cure, grudi, noge, dupe, bla bla, tjedan, dva, mjesec, pa postane ti dosadno, bez imalo zara i osjecanja, radis sve po refleksu, ono ko zivotinje sto rade, da uspokojis svoje zelje, smiris hormone, da prodze vrjeme, razbijes monotoniju nakon posla. Pravis se hrabar, pretvaras u nesto koje nisi, na licu osmjeh, al onaj lazan, unutra bomba koja ceka da se detonira, i izbuhne , unisti sve oko mene i u mene..
Al jednoga dana onako ko i prvi put sreto opet nekoga sasvim slucajno, dzes bono... " znam da nije pjesma ova za veselje i svatovac al ja moram cut tu romansu" sve je bilo na osnovi zezanja i sale, neslane i slane, minusima i plusovima, dok nekako nije postalo malo serioznije, nisam vjerovao mojim osjecanjima, mada su postojale lagao sam sebe da je opet ista prica... cura ljubav, njeznost, osjecanja..drn drn al prosli su dani... nisu prestali ta osjecanja koja su bila u meni, cak su postala veca i veca, probao sam nekoliko puta da ju natjeram da me mrzi, da ju dokazem da sam los i nisam za nju, da ce je boljet sve to, ..nisam uspio, a sudeci po svemu cak i povredio pomalo, pa rjesio sam unatoc svemu da slusam svoje srce. Bio je to pomjesan osjecaj, straha i srece, strah od bola sa proslosti, i srece od toga sto cu je cut taj dan, strah od toga sto je bilo nekako brzo i prerano, mozda nisam bio spreman prihvatiti tu priliku da opet budem sretan. Na pocetku onako rezervirano, htio polako da mi dokaze sve to koje mi je pricala, al ne rjecima nego postupcima, koji put nije joj islo sa ruke al koji put znala je da udze u moje srce i dodirne do samog dna, ko niko pre toga, koji put znala je bit originalna i preslatka, al znala je bit i gora nego pacientice na poslu...dani su prolazili , leptirici u zeludcu su poceli ljeteti sve vise i vise, sve dok nije dosao taj dan, od kog sam se i bojao, dok me ona voljela i trudila se da mi dokaze da me ... voli, ja sam bio nekako pomalo rezerviran u svemu tome, a kad sam ja najzad otvorio svoje srce i zavoljeo je, nakon tolko godina osjetio car ljubavi i dokazao sebi da nakon ljubavi dodze veca i jos ljepsa ljubav, .... ona je otisla kako je i dosla, nije rekla nista nego otisla... ostali su samo njene rjeci o ljubavi.... ispalo je da sam bio u pravu... da ljubav samo donosi bol... da je samo prica u bajkama ... u lektirima za 1 razred da je samo privremena, dok se pokrije neka bol, sakrije neka tuga.. pa kad sve prodze ode po potrazi na novoj ljubavi... da je to samo neka igra, al bar nadam se da je uzivala u igri sa mog srca, i da se dobro provela... da se zabavljala... nakon ovoga mislim da necu jos dugo dugo otvorit svoje srce, bolje da sam sam nego neko da igra sa mog srca :( ko da je lopta na nekoj tekmi pa udara ga kako stigne i gde stigne, razbaca ga svuda.. dok se ne pokida... moje srce je sad ostalo bez vazduha, trebace vrjemena dok se napuni opet vazduhaom pa da bude bacano opet na sve strane...
" Srce je moje violina sto je diras kad ne znas da sviras, nemoj da kvaris najlepse zvuke, mesto pjesme zasuces jauke "
" kad covjek voli zenu salje vojske da joj traze, kad covjek voli zenu sam sebe vara sam sebe laze
kad covjek voli zenu pise joj pjesme i cuva straze, kad covjek voli zenu na sve je spreman, OSIM DA JOJ KAZE "
