Kazu kad nesto krene uz brdo onda treba vremena da stane, i ponese sa sobom sve kao lavinu. U zadnje vreme doslo mi previse od svega. Moji su bili u bolnici, bilo je previse trcanja i razocarenja, sistem se raspao, humanost vise ne postoji medju ljudima, svako ti trazi novac, svako gleda svog interesa, nikome nije bitno sto se radi o ljudskom zivotu. I ja radim sa ljudima, i ja sam u medicinu, al dosada nikoga nisam ni vratio ni potrazio novaca ( kao sto znaju neki trazit korumpirani jer ni bi vam pomogli ) cak od mog novca sam placao injekcije, preglede, trazio ljekove vani, sve to na moj trosak, jer ta satisfakcija kad znas da si nekome pomogao, da si spasio neki zivot il nekome si omogucio da da zivot je najveca i neopisiva. Sva sreca sto je sve proslo dobro i brzo, nije prvi put sto mi se desi nesto kao ovo i da se razocaram, al sta ces ne moze se nista promjeniti. Socijalizam nas je ovako naucio i treba vrjemena da se promeni mentalitet kod nas. Paralelno sa ovog jedan tender je propao zbog promjena partija i ljudi, sve je palo u vodu, za nakon toga dobijem tuzbu jer nisam poslao robu. Isuse kazu ti nisi vise dostavljac , da nakon toga tuze te jer nisi dostavio, koji haos. Ono sto sam imao vec kod mene nisam mogao prodati, jer ti nedaju, a isto vrjeme nisam mogao i vratiti jer trebali bi nakon toga meni vratit novac i zato nece ga natrag haaah svaka cast. Isti ti ljudi do pre neki dan nisu imali sta jest, a sada barataju tudjem novcem kaooo hah 300 000 eura ovamo 2 miliuna eura ovamo 600 000 za ovog isuse...
Zatim ona histeroktomija me nekako kao ubila, trebas biti bez srca da to uradis :( uzet pravo nekome da moze dati zivot, morala se uraditi, al ipak ja sam bio taj koji je to uradio, ona je htjela da ja to uradim... to je druga prica malo dugacka al :( nije htjela da niko drug to uradi, bili smo zajedno ranije, ona ide sa curama, ne voli puno decke, i htjela je jedino djete od mene, a sad kad se trebalo to uraditi htjela je da ja to uradim, kad ne mogu joj dat djeteta bar da ju oduzmem to pravo da ima od nekog drugog :( uffff :'( nisam ju ubedio ranije na terapiju, a ako se nije uradilo doslo bi do komplikacije i uskoro do smrti :(
U istom vrjemenu sam opet ostao bez srca, kad sam najzad pomislia da mogu opet voljeti, vjerovati curama, kad sam nekome dopustio da dodje do mog srca, kad sam nakon toliko vrjemena otvorio dusu i rekao isrkeno ko i ranije od srca volim te... ona se poigrala sa mog srca kao neka barbika, u pocetku mazila ga dok joj bilo interesantno pa nakon sto joj postane muka i dosadno potrga sve i baci i krene ka drugoj lutkici. Kao iskoristeni prezervativ. Kad sam imao sve te probleme i imao potrebu ot nekog pored mene :( ona me dotukla i dokazala da ljubav je samo bol, ljepa u pocetku al tuzna nakon toga, sve ljepo kratko traje, al lazi ostaju i bol se ne zaboravlja, koja maska sa lica padne al ostaju jos puno njih. Kako je lako nekome igrat se sa tudjeg srca, pricat volim te i sve to kad ga ne misli i ne osjeca, ja kazem nekome da mi je drag, svidja mi se i sve to al kazem volim te od srca i iskreno jedino kad to zaista osjetim, rjedko to kazem nakon sto samog sebe uvjerim da me neko voli i da moje srce zaista nekoga voli i nakon sto ga ne mogu
vise lagati i pustim sve osjecaje van. Tad me toliko zaboljelo.... jer srce kad place i kad ga boli...kad ga neko izlaze i poigra se sa njega onda nista ga ne moze utjesiti.... opio sam se nekoliko puta tih dana :( bar da za tren zaboravim na sve to... al bol ostaje ...
Kad su moji izasli otisao sam u Grcku kod jedne bivse, krenuo u noci jer mi bilo previse tuzno, otisao sam tamo samo zbog jednog zagrlaja, jer bilo mi je tuzno i osjecao sam se prazno, htio sam da je neko pored mene i zagrli, da mi da bar toplinu... jer bilo mi je previse od svega u zadnje vrjeme. Nju imam kao seku, kao prijatelj, bili smo toliko vrjemena skupa, za vrjeme faxa, i nakon toga... bila je sa mnom i u dobrom i u zlu, nikad nije me ostavila ni razocarala, ni lagala. i svako zna sve za drugog, nikada nismo nista krili, svadjali smo se i smijali, voljeli i mrzili al to nas je zadrzalo toliko vrjemena skupa, i nakon sto smo se rastali ostali smo skupa... Bio sam kod nje oko 2 ujutro, bili smo van, setali pokraj mora, pricali... osjecao sam se lakse, bolje... kad znam da imam nekog pored mene kad placem i kad me boli, kad smo se zagrlili kao da mi je kamen pao sa srca, sjedeli smo i pricali do izlaska sunca... jeli smo u restorantu i vratio sam se kuci... opet sam sebi dokazao da ne vrjedi voljeti, da ljubav je samo laz, nesto s koje prikrivas neku staru ranu a stavaras novu... jos vecu ... nakon ovoga sam ostao bez srca i sigurno necu vise vjerovat nikoj curi, necu dozvoliti nikoj da dodje opet do mog srca, trebalo je 3 godine da ga otvorim al sad mislim da ga zatvorim za jos duze vrjeme... bojao sam se cura, sad se jos vise bojim, ovih dana dodje neka pacientica... gledam cure van dok se setamo i smo na kavu... al nekako kao da ih ne vidim kao ..cure nego nesto koje me moze povrjediti i kao neki duh koji me proganja... prije kad prodje neka cura pored mene ostajao sam bez daha od uzbudjenja i chari al sad ostajem bez daha od straha ... maknem se ... neki su pomislili cak i da sam postao i peder... pa morao sam ovih dana da im dokazem suprotno... necu biti dugo sa nju... bice kratko.... dok bol postane manja i dok se mogu vratiti na normali... zatim nista nece biti isto... jer srce kad ga boli, suti i traje, al pamti i nikad ne zaboravlja... previse je patilo do sada...
"Bolje da nikada i nista nije bilo, da sam precutao sve sto je srce krilo, zato se ne vracaj, tisinu mi ne kvari, pusti da budem kralj...
kralj izgubljenih stvari .... "
"Goodbye my lover goodbye my friend you have been the one for me ....
touched my heart you touched my soul.
changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you."
Post je objavljen 23.11.2006. u 22:55 sati.