Posledni zagrljaj kada si otisla..
"Poljubi me i nemoj nista reci samo poljubi me odavno vise rjeci nisu potrebne, ti ides znam poljubi me ko prvi put da ljubis i jos njeznije da zapamtim sto gubim da mi ostane taj osjecaj kad odes znam zaboravices da smo nekad ti i ja zaustavljali vrjeme medju zvjezdama ko da me nije bilo ides sad, kad odes znam zaboravices okus mojim usana i neces mi se sjecati ni imena ko da me nije bilo ides sad....
Poljubi me odagnaj bar veceras tamne oblake i zagrli me jako da ne zaplacem ti ides sad, poljubi me ko prvi put da ljubis i jos njeznije da zapamtim sto gubim da mi ostane taj osjecaj, kad odes znam zaboravices bol u mojim ocima i da je zivot moj u tvojim rukama ko da me nije bilo ides sad ..."
Volio sam jednom... istinski al bolno, letio i padao, volio sam platonski al i patio, do tada nisam znao sta je ljubav, sta je bol...desilo se odjednom, bez ikakvog predupredjenja, tad kad sam htio da se odmorim malo od cura... cak i nisam znao da ju volim dok se nismo posvadjali jedno vece, a mozda i nismo se voljeli nego je bilo sve iluzija, navika il.... mozda sto smo pricali jedan jezik tako daleko, volio sam ju kao prijatelja.. jer kad tad bilo je zabavno sa nju, kao curu... jer leptirici su uvjek ljeteli u meni kad je bila pored mene i kao seku...jer sa svoju nisam bio puno u mom zivotu, pa sam htio da dam tu ljubav nekome i da me osjeca kao starijeg brata...
Bilo je kisni dan, vracao sam se iz veleposlanstva, taksi me cekao van, prosao je pored jedne cure koja je bila sva mokra, a on nije stao jer je bio porucen, zurio sam previse al kad sam cuo ono u stilu " Jebo ti pas mater majmune jedan " nasmijao sam se i stao, nisam ocekivao da to cujem negde daleko od kuce, zamalo da sam zaboravio i kako se psuje :) i reko sebi hajde budem ju otpeljao da ne stoji na kisi, kad sam ju rekao hajde brzo udji unutra pada kisa vani, i ona je ostala bez rjeci od kud ja tamo, usla je i citav put smo se zezali, bilo mi je drago cut svoj jezik negdje daleko, kao i njoj, nisam ni ocekivao da cu je opet vidjeti, al dala mi njen broj i rekla javi se mozda ti kazem jos koju psovku... Proslo je neko vrjeme dok se nisam javio... jedno vece bio sam gladan i reko hajde pozovem nju da dodje sam mnom da ne jedem sam... Zezali smo se citavo vece, sledeci dan dosla kod meni, gledali neke nase filmove, donjela mi neke cd sa nasu glazbu... i tako mozda mjesec dva... nisam nista osjecao ka njoj, nije bila tako ljepa kao ostale koje sam imao, nije bila dobra nego pravi djavo ... al jedno vece smo se posvadjali... nismo pricali nekoliko dana, sve dok nije se javila... htjela je da se vidimo... pricali smo, vidia sam suze u njenim ocima kad je rekla izvini. nakon tog dana nista nije bilo isto... sav svjet se promenio, ja sam se promjenio... za sve
godine sa nju dao sam ju sve sto sam imao, dao sam ju srce i dusu, sve sam oprastao i progutao... do tada nikad nisam tako voljeo i davao i oprastao, bio sam kako sto cure kazu "muskarac" nikad nisam oprastao i zalio kad sam raskidao sa neku, bili su mi kao neka brojka samo a sad... kad sam bio pored nje bilo mi isto kao da me poljubila, kad sam vidia njen osmjeh bilo mi isto kao da sam spavao sa nju... bia sam sretan kad znam da je ona sretna i osjeca se dobro... allll eh al kad neko vidi to da ga volis i dajes sve i da si njen onda ona sve to iskoristi ...znao sam uvjek kad me ona povrjedi al progutao sam sve, mislio sam da moram to u ime ljubavi da ju ne izgubim, kad sam placao njen fakultet njeme smetke, mobilne, parfemi, ogrlice ... i sve sto je bila na moj trosak, al to mi nije bilo vazno,novac ko novac dodje i ode, vise mi je bilo sto me smatrala za ... :( sto nije bila vise sa mnom zbog ljubavi a zbog nekih stvari ... i kad je vidjela da sutim, postala je sve gora i gora rastali smo se, jer ja sam to htio, mada nisam prestao da ju volim nego ta ljubav je postala sve veca i veca, kad sam zavrsio sa magistraturu doslo je vrjeme da odem, pitao sam ju dal ju trebam da ostanem tamo, dal hoce da bude opet sa mnom, jer ostavio bi sve za nju... rekla mi da ju trebam, da ne moze bez moju pomoc i bez mene i ako mogu ostat bar dok si nadje decka.. :( koja je bol bila ta... da cekas voljenu da nadje nekog da mozes da odes, mada kako je rekla da mozemo bit skupa svi... to nikad nisam ni pretstavljao, da budemo troje negde van, da se oni ljube i grle a ja da stojim do njih... ipak nisam kamikaze :( u to vrjeme bila je jedna pjesma hit... odem li ovenucu ostanem li poludjecu, al sve mi je jedno zbog tebe sve jedno umrjecu... osjecao sam se bas tako, ako sam otisao bio bi... bez vodu koja mi je davala ovenuo bi, al ako bi ostao onda ona bi me poludjela :( morao sam izabrat ono koje me manje boli... zbog seku sam rjesio da se vratim, jer trebala me ... rekao sam toj curi da idem, al ne ono direkno nego, hajde da se vidimo jer mozda odem za blagdane kuci pa vratim se bog zna kad, rekla mi je ok budemo se vidjeli al obecaj mi da to nece biti zadnji put sto se vidimo... :( bili smo citav dan zajedno, bio je hladni decembarski dan... bili smo u parku... kad smo se trebali rastati... pre nego sto sam otisao slikao sam taj park, to mjesto, mjesto di smo se upoznali, di smo izlazili i... jebiga sjecam se svakog trena sa nju, tacni datum, sat, sve... haaah mrzim sebe...al necu vise o tome kako se igrala sa mnom i povredjivala, jer previse je toga sta mi je radila masina da sam bio raspao bi se a ovako kad imam srce i dusu..... danas ne osjecam isto ka nju kao ranije, kao da je vrjeme sve to izljecilo, mozda jos u meni gori mali plamak..al kad sam cuo onu pjesmu, sjetio sam se na taj dan u parku... napisao sam ju jedan put nakon toga.. za taj dan u parku..
hiljadu i hiljadu godina ne bi bilo dovoljno da se opise kratki trenutak vecnosti u kome si me ti zagrlila u kome sam te ja zagrlio jednog zimskog dana u parku..u parku di smo se rastali kad moje srce je prestalo da kuca, i kad sam ostavio svoju dusu, za prvi put sam vidia kako place, na mom ramenu, al ono od srca, ne kao ranije... taj put sam znao da me ne laze i da su suze prave, i ona je znala i osjecala da je to posljednji zagrljaj. Ona je otisla kuci a ja sam produzio pjesice... hodao sam i plakao... 10km sam prosao do moje kuce i nisam prestao da placem, suze su padale... Sljedeci dan sam se javio njoj jer ranije sam ju obecao da to nece biti zadnji put sto se vidjamo u parku pa morao sam odrzat nekako svoje obecanje, bili smo u jedan restorant jeli smo, i namjerno samo ju zadrzao da zakasni za na fax-u i izasli van vidia sam kako jedan tramvaj dolazi i reko hajde brzo kasnis moras ic rekla je cekaj budem sacekala sljedeci, al nisam htio da ju opet zagrlim, nisam htio da vidim suze u njenim ocima, usli smo u tramvaj, al izasao sam pre nego sto su se vrata zatvorila... ona je ostala na prozoru, taj pogled je bio zadnji koji se sjecam od nje... A jedno vece kad sam skontao da je u Beogradu, uzeo sam samo neke najvaznije stvari i sam otisao, tacnije pobjegao dok ona nije bila tamo, u noci ... sam...
Nakon toga smo se cuvali svaki dan kao i uvjek... jer mi smo se cuvali nekoliko puta na dan, kad me trebala i kad me nije trebala cimala me i zvao bi onako samo ej kako si ovo ono i to... i nikad nije ispustala priliku da me povrjedi il jebe u pojam :( zadnji put je bio najgori kad me zvala samo da mi kaze da se ne brinem o nju, jer je dobro, nasla nekog decka te veceri i proveli su se super kod njega, jebali su se pod tusem, na kaucu, u kuhinju, sve to u detalje, sve poze ...ja nisam mogao zatvoriti telefon da to ne cujem jer nisam imao uopce srca nakon toga, jednostavno kad je zavrsila, pitala me jesi tu cujes li me gde si a ja nisam nista mogao rjec... zatvorila je telefon ... bacio sam telefon al bacio sam i sebe, htio sam da ne zivim vise, al nisam imao te srece :( ... radio sam dva posla, putovao previse samo da ne mislim o nju...sagradio kucu da se maltretiram i nerviram o drugim stvarima, putovao zbog posla a i onako da sam izgubljen da placem negde gde me ljudi ne poznaju i pokazivaju sa prstom vidi ovog... al suze kod kuce i suze vani su iste, bol je ista...
Zbog tog bola sam patio toliko godina, promjenio sam se... harakter, principe, nacin zivota, oslabio sam oko 20 Kg... nisam bio isti, zbog tu patnju bojao sam se cura i ljubavi, nisam vjerovao nikome, zadnje sto mi je bilo na pameti ... bila je ljubav... koja me ovih dana opet dotukla...Ovog jutra sam cuo ovu pjesmu, i sjetio se tog dana... tad u parku kad smo bili u zagrljaju... tih 20 minuta... kad nisam znao dal da proklinjem dan kad smo se upoznali, da proklinjem kisu i taj taksi il dan kad smo se rastali... da proklinjem taj zagrljaj... uskoro cu napuniti 26... niko mi neda vise od 20 kad me vidi al unutra se osjecam vec prestar... preumorio sam se od svega... valjda mi treba malo odmora, jer znam da ima jos gore od ovoga, da dolaze jos gorih stvari u zivotu... jer kazu da problemi rastu kao sto ti rastes... sto si veci i onu su veci.. ako me mogla unistiti ljubav, kako bi izdrzao porodicu i djete... :( a ja sam jedno veliko djete :( unutar a i vani... jos jedem cokolino ujutro, na danu pojedem nekoliko cokoladica, skupjam zivotinsko carstvo, svaki mjesec potrosim kutiju od 100 chupa chups... igram igrice na internetu... :( jedino na poslu i u ljubavi sam seriozan, al necu moc uvjek ovako, moracu da porasnem.. :
