you will live in my smile

Znali smo se dugo, puno mi je pomagala kad sam bio mali, mogu rjec da mi je bila kao starija sestra… mada je samo 3 godine starija od mene, osjecao sam se pored nje sigurnije. Nakon mog povratka tu, unatoc tome sto se udala opet smo bili dobri drugovi, kad sam imao nekih problema obracao sam se nju, i znali smo ic skupa van i provoditi se ludo. Uposlila se u kliniku, sve je bilo divno kod nje … Eh al zivot je opet surov, ne zna granice i ne kad ce te opet iznenaditi... Pre mjesec dana dosla je i zalila se da ne moze ic u zahod, da joj se trbuh poduva, na salu rekla da ocekuje djete, sve dok nismo isli na markere i vidjeli povecan broj rakovih kletka... Uplasio sam se a ona je to opet skontala kao salu, i rekla ma da, procice danas je medicina na veliki nivo, sve ce biti u redu... e al medicina danas nije svetinja :| Nakon pregleda nasli su puno metastaza na cjelom hranoprovodu, t.j. zeludcu, crjeva sve do rektuma... hirurzi kako su ju otvorili tako i zatvorili, digli od nje ruke istog trena... Nisam znao kako da joj to objasnim da ima jos koji dan zivota, jer kad se probudila nasmijala se kao da cemo iste veceri ic u discoteku, nisam znao kako da ju kazem, da ukradem njen osmjeh sa lica, a nisam mogao da krijem to od nje. Rekao sam ju idemo u Grcku probat nesto... tamo su nam obecali brda i doline mada sam znao da je samo farsa kolko da uzmu novaca. Operacija je prosla super, oporavila se brzo i bila dobro, maknuli su nekoliko metastaza, al ipak kratko je trajalo... zivot joj se produzio tjedan dana, na ponovnom ispitivanju sve je bilo isto ko pre... Danas sam bio kod nje, bila je sama, prvi put u svom zivotu sam vidjeo suze na njenom licu, ona ista cura koja mi je bila idol, u koju sam gledao neki uzor hrabrosti, i koja mi je davala neku neopisivu zelju za zivot, ucila me da ima u zivotu i ljepih stvari...odjednom je pala na koljena, zagrlila me, i progovorila samo... zivot je jebena kurva... Nisam mogao nista odgovoriti, nisam imao ni vazduha u meni, kao da sam imao nesto u mom grlu, stajao sam tako dugo, jer nisam htio da vidi moje suze, kasnije sam ju rekao idemo na sladoled i na tortu, rekla je da hoce da bude sama... Nisam imao snage za nista, jer sam znao da je kraj blizu, danas, sutra.. prekosutra... sve je bilo tako brzo, kao ides spavati, probudis se i sve je sasvim razlicito, vec mi je preko od tih tumora, u ovom gradu svaki dan sve vise i vise ih ima, a niko nista ne preuzima, proslu godinu Efi... pa zatim moj drug je imao tumor testisa, cak nisu znali da ga ima, kao prehlada, kupao si se u hladnu vodu procice ti, nosi kratke gace nemoj bokserke...bla bla, evo antibiotike... dok nisam ga uzeo da uradi markere, i sva sreca sto je bio pocetak, pa ostao sa jedan testis, nakon hemoterapiju ostao bez kose, al evo sad mu je bolje, zadnji pregled je dobro prosao i sve je u redu, a sto je najgore citostatike nema, pa u igri je poslovica, znadji se pa zivi, ko nadje produzi svoj zivot, a ko ne nadje i ko nema novaca ... huh no coment, da mu dodje upola jeftinije uzimao sam mu iz grcke, cijela terapija bila je oko 6-7000 eura, i to ilegalno, jer tu nema i ako nadjes su cijene astronomske... da su me uvatili isao bi u zatvor, a zbog cega? Sto sam htio pomoc nekome da zivi... Sta da kazem za onima koji imaju tolko, kolko da prezive tog mjeseca??? Kako ce oni platit markere, a da ne pricam neku osnovnu terapiju? Ma nema vise dobrih ljudi na ovom svijetu, dobro sam rekao snadji se pa zivi, ko da smo u kameno doba, zakon djungle, ubi ga prije nego sto te on ubije... zasto da oni imaju kad mogu ja imat sve haaaaaah
Sad stojim i ne znam vise nista, zaljubio sam se ludo, ko malo djete...mislim da tu curu volim jako puno mada ne mogu joj nikako to dokazat, bojim se da ju ne izgubim... jer puno toga sam izgubio u zadnju godinu.. a evo jos malo izgubicu i moju dragu frendicu... i ostacu sasvim sam bez najboljih prijatelja... jedan se samoubio proslu godinu, drugi otisao u Sloveniju, a ova.. :/ Kaze zivot ide dalje, tako je bog htio.. ma da huh bog tako htio... dal da sad mislim kako da uradim zadnjih dana da su joj ljepsi il da mislim sta cu rjec na njenom zakopu :S Kaze pamti me nasmijana, i sretna nemoj bit pored mene dok se mucim, dodji nakon zakopa i nemoj zaboraviti da poneses osmjeh sa sobom, zivi za mene budi jak, najlakse je plakati :S Sjeti se onog stiha i nemoj zaboravit osmjeh .. sad slusam tu pjesmu i sjecam se kako me ucila da je osmjeh nesto najvaznije na svijetu... da kad zaboravis kako se smije od srca, nakon toga ce te boljeti kad probas se opet smijati ....

„Ako budete osetili neke ruzne grceve oko lica , to je osmeh, ne bojte se, to je samo taj glupi osmeh od kog smo se malo odvikli“

„Malena nocas srusio se svijet, sve je tako glupo bez tebe, sad kad je stvarno kraj, boze snage mi daj samo da prodje ova noc, tako prokleto sam, cekam novi dan...bez tebe“
Malena oduvjek si znala tko sam ja, ne mogu ja bez tvojih oblaka, sad sve su isti ko ti svi se smiju ko ti.... kako cu bez tebe sutra.. fali ce mi dani s tobom...“

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Linkovi

Omiljeni blogovi

price iz becke sume
paix
žena zmaj
come to the cabaret...
našla sam
pure poison
ruzy
moja najdraza Limuzinka :)

Fans on the page