Changes... III
Sto se tice porodice... Ona je i najveci razlog zbog koga hocu da idem odavde, tacnije... moj otac. Sto se tice moje mame ona je previse patila zbog njega, izgubla zdravlje i zivce, njena je porodica sasvim razlicita od one od mog oca, pomazu si, nisu egoisti il punih kompleksa i ljubomore. Dva njena bratica su jako bogati i imaju fabrike i kapital veci od 30 miliuna eura, i ko sto kazu krv nije voda, tako su i ona zaposlili svoju siru porodicu i obezbedili im dobar zivot, jako su ugledni i pomaze svakome kad mogu, tako su i meni puno puta pomogli. Dok kod oca .. je sasvim druga prica, niko nisakim ne prica, zavidi si, hvali se samo sa ono koje je postigo u zivotu, ljubomori na drugog ako ima vise, cak kad pricaju niko nikog ne pita kako su djeca, kako je porodica, kako je , nego ja sam ovo postigo, ovo sam sagradio ono sam uradio huh fuj.. materijalisti. Ne znaju za hvala i za neko postovanje. Tata me oduvjek maltretirao, vikao, vredjao... nikad ga nije zanimalo dal sam bolestan, kako mi je sta mislim i sta osjecam, nego koje potrebe on ima i sta je on umislio. Jedino sam mu bio predmet s kog se hvalio okolo, zbog sve ono koje sam dosada postigao – obrazovanje ( jer on ima neko srednje 3 godine ) , igre i sve to. Uvjek bi neko drugi sa ulice vise volio nego ja, cak i da bi se osjecao ljubomoran i nekako unizen uvjek nekom drugom bi nesto dao, sredio i slicno. Prije dve godine kad mi je cura bila u drugom stanju, imala je spontani i javio sam se nekoliko puta jer nisam znao za to i nisam mogao da odem kod nje jer zivi u drugoj drzavi, i htio sam da znam kako je kako je doslo do tog, kako je proslo, dal ima kojih komplikacija, a on od tog malog racuna na telefonu uradio skandal i mjesecima vikao vredjao nas i sve to, cak kad sam mu rekao ( jer vise nisam djete da sutim) da nisam samo ja izgubio svoje djete i da je on izgubio unuka, on mi hladnokrvno odgovorio, ma svaki dan umire neko, jedan manje vise ne oznacava nista na ovom svjetu.. eh to mu nikada necu zaboraviti, nece on mog sina nikada vidjet i radovati se na njega. Istu godinu sagradili kucu, mada on uopce nije nista radio, isao na poslu vratio se spavao i sve to, dok sam ja na svoj grb sve to, nervoze, majstori i sve to, dobio migrenu, bol u ledjima, nesanicu, ja sam moj dio zidao, ja sam za cjelu kucu uradio vrate, prozore, i jos puno toga, nije vazno sad to nego ono koje mi je rekao kasnije, kad je bilo sve gotovo kod njega, da ako hocu zivjet tamo, da mu trebam placati svaki mjesec, suprotno nemam pravo da jedem, da se kupam, cak i rekao da ce mi struju iskljuciti, al reko sam mu ok nema problema uzecu od susjeda ionako nisam puno kod kuce pa ne trosim, budem njemu placao. Dva mjeseca sam jeo van, kod meni nesto spremao... i najzad opet me trebao zbog nekog posla da mu pomognem i zvao me, kao hajde ako ocu da zivimo skupa da trebamo skupa i jest i pricati sve to bla bla huh.. zbog mame sam mu pomogo, i nakon toga nije mogao svadjati se sa mnom jer sam mu trebao , pa zato se svadjao sa seku i mamu, ko malo djete, ljuti se , ne prica danima, pitas ga suti, kao uvredjen, ne jede, vredja sve koje mu padne na pamet, psuje, cak sam mu jedan put, nakon sto je rekao jebem ti seku, reko sam mu jos jedan put da to cujem streljacu te ( jer imam svoj pistolj ) pa nek te lezim u zatvoru ....bar ce porodica zivjet lakse. Za njega kupuje si sve od odjece, hranu koju pozeli, a za mamu i seku ne pomisli za to cak, a ako uzmu nesto onda ljuti se, vice zasto je to kupila, nije morala, ne prica nekoliko dana. Njegovu placu ne sme niko da dira, a od mame i dio moje placaju se rezije, hranu i ostalo, i na kraju kaze ja sam zastedio to je moj novac, naravno i ja mogu tako, kad bi on sve placao a ja da cuvam moju placu i ja bi imao novca... Zbog ovo i jos puno toga, ocu da odem, ne treba mi ta kuca, taj ducan, ne osjecam se kao kod kuce, necu da se ozenim i da mi vice na zenu i djeteta, ko sto nama vice, nije meni sve do novca, neku kucu, neki auto koji mi uopce ne treba tu, jer sve mi je na 5 minuta i vise bi izgubio trazeci parking, i ako ga uzmem onda to je jer trebam nesto njemu odnjet il uzet, il ako mi treba nakon toga danima ce pricat kako mi ga dao, i nabijat to na glavi kao da sam mu cjeli zivot duzan, zato i ne trazim mu. Za svakog ima neki komentar, svakome hoce diktirati a onaj koji ne prihvati njegove sugestije onda ga mrzi, prica o njemu svasta, cak i hoce diktirati moje i sekine prijatelje, zabranjuje s kim da izlazi, ko da dolazi. Zato i cijeli zivot sam se trudio da nisam kod kuce, kad sam bio na fax, bio sam kuci 10 dana najvise, i onih slobodnih dana za blagdane sam iskoristio da sam u zagrebu nego kod kuce. A sad njegova porodica, kad su culi da zelim se vratiti u Hrvatsku, da sam tamo gde se osjecam kao kod kuce, i gde je moje srce, digli su paniku, kao aha on se hoce vratiti, mi ne mozemo ga bas primiti kod nas da zivi, jedva mi prezivimo a sad i on ako dodje bilo bi nam teze i sve to isuse... zato i nisam im rekao da dolazim jer sam znao da ce takvi film uraditi i pomisliti svasta, necu ja da odem kod njih i da mi cjeli zivot nabijaju na glavi kako - ako nisu bili oni da ja bi bio nista i sve to, ako odem tamo necu da sam kod njih, ima puno stanova, volim biti sam, dosta mi je diktiranja i neka pravila, necu da sam zatvoren i da zivim spored nekih zelja, bolje platim stan il uzmem kredit, il kao sto sad mi nude posao sa smestaja, nego da sam kod njih. Nisam ni pomislio na to, al fakat danas ljude misle samo o novac i nesto materijalno. Juce mi kaze idi to je tvoj izbor, al ne misli da se nakon toga mozes vratiti kod kuce i da ce ti ovo opet biti kuca... huh.. koja ucjena, ma jebe se meni za sve , idem odavde, idem u neko selo il ostrovo u Hrvatsku, da sredim sebe, godinu, dvije kolko je potrebno, mozda ostanem - mozda krenem dalje negdje. Jos sam djete u dusi, necu sa 26 godina da imam cir u zeludci, nervni slom, infarkt, mozdani i sta jos ne.
