Kokain! Tako je! Matheus sigurno u kaputu ima nešto kokaina, to će mu pomoći da djeluje, uvijek je načupan brže donosio odluke. To je saznao samo zato jer je na kokainu inače jebao. Volio je jebati kao životinja i to je na koki išlo. Onda bi se upalio fitilj i misli bi dolazile same. Sve je bilo ostvarivo.
Momci ne žele za Badnjak slušati što se dogodilo, mora ovo odraditi sam, što više glatko, nakon toga će objasniti Donu i sve će biti uredu. Shvatiti će momci. On je njihov vjerni Židov.
Prišao je prepolovljenom tijelu izvukao iz unutrašnjeg džepa košulje malu vrećicu i ušmrkao s prsta nekoliko puta malo praha spremivši vrećicu u džep jakne. Misli su mu nekako odmah bile brže iako droga još nije djelovala.
Imao je dvije obitelji. Ne samo Natalie i staru, one sada nisu bitne već i Familiju. Morao se pobrinuti za nju. Vidjeti će oni da Židov nije samo običan zlatar. On je vjerni Židov, ratnik, mudonja, jak je kao bik, brz i lud kao metak, inteligentan i lukav. Ubio je jebenu zvijer iz pakla upravo, što to nije dovoljan dokaz? Don je to znao, don mu je vjerovao, on ga je primio i napravio od njega ono što je danas. Sada će i ostali to uvidjeti. On kojeg zovu iza leđa Ćifut i Židovčina, on mora preuzeti odgovornost i biti otac barem jedanput. To je Božić, to su obiteljske vrijednosti to je ono što ti Talijanski gadovi žele, tako oni razmišljaju, a on je večeras njihov djedica s poklonima, neka oni samo uživaju ispred kamina u svojim toplim domovima, on će sve obaviti. Samo da razmisli.
Sjetio je Doktora Raspada. Doktor Raspad, pravim imenom Steven je bio Britanac koji je Familiji služio kao čistač. Steven je bio dobar, inteligentan, često je bio kod Natalie i njega na ručku, bio je ugodan za razgovor i Hupsch je mislio da je to obostrano, a i dugovao je Hupschu neke usluge financijske prirode. Samo kako će čovjeku kojem je davao tipove za dionice moći doći s ovakvim slučajem? Morao je pokušati, pa gdje puklo, prijetit će mu ako treba, samo da se ovo obavi.
Raspad je živio nekoliko blokova odavde, otići će do njega, obaviti čišćenje, stići će na večeru s momcima, tamo će biti njegova prekrasna Natalie, nema veze ako i ne stigne, stići će na polnoćku. Biti će malo na tulumu, otići će doma i jebati Natalie urokan u dupe. Kako dobro dupe ima Natalie, mislio je. Više nikada neće jebati ove glupe crnčuge, nisu one u njegovom rangu. Ipak je njegov narod prije nekoliko tisuća godina izašao iz pakla plemenskih odnosa i praznovjerja.
Niz leđa mu se cijedila krv, armani košulja, hlače i kožna jakna su uništeni. Ne može takav vani. Pogledao je leševe i vidio da jedino vrač nema uništenu odjeću. Njemu je odšarafljena glava i krv se cijedila čisto na pod ne mrljajući ništa. Skinuo je nekakvu smiješnu krpenu košulju i neugledne bordo hlače od tvida sa tijela tog starca, povezao rane na leđima armani košuljom, uzeo magnum i metke, zaključao metalna vrata podruma i krenuo.
Popeo se na cestu, vani iz tog mračnog podruma, na ulice Amsterdama gdje nitko nije previše čudan. Vani je padao snijeg pretvarajući Božić iz običnog u bijeli. Amsteram u snijegu, e to nije toliko često. Sve je bilo okićeno i drogirano. Uostalom kao i inače, ali bio je Božić. Jebeni Božić mislio je Hupsch. Brodice su se okićene lampicama ljuljale u kanalu, čak su i kurve bile obučene imitirajući jebeni bor (kao i inače ustalom). Nasmijao se. A on je trebao već biti doma na toplom. Ta misao ga je požurila.
Prošao je brzo nekoliko blokova i došao do Raspadove zgrade. Bila je to unakažena uska zgrada sva siva i neprivlačna. Doktor Raspad je završio medicinu, patologiju, odatle i naziv, ali se kasnije propio. Poludio je valjda od svih leševa. Znao je da Raspad živi sam i znao je da ga je don pokupio na cesti, poslao na liječenje od alkoholizma, da mu daje dovoljno novaca, i da nema toliko puno posla. Možda jedanput tjedno u prosjeku. A svejedno je i dalje živio kao engleski pas zamijenivši samo crvenu ciglu ovom sivom amsterdamskom.
Uletio je u zgradu popevši se na treći kat gdje je živio Raspad, pokucao je, neće zvoniti. Ništa. Ponovno je pokucao. Ništa. Pozvonio je. Ništa. Prislonio je uho na vrata. Iz stana se čula "Er Is Een Kindeke Geboren Op Aard", tradicionalna Nizozemska Božićna. Možda mu je netko doma?
Ponovno je pozvonio ovaj puta duže. Ništa. Da mu se nije nešto dogodilo? Da nije vidio da dolazi na kameri? Možda su momci iz Familije već saznali što se dogodilo u podzemlju i upozorili Stevena, ovaj je vidio da on dolazi i sada ih zove da ga pokupe na ispitivanje. Ma ne može to biti! Mora razmišljati. Uzeo je vrećicu iz džepa. Samo malo, da bolje razmišlja. I ponovno potegnuo s prsta.
- Raspad ... - viknuo je šaptom pokucavši ponovno.
Ništa. Mora razvaliti jebena vrata i vidjeti što je unutra. Udario je nekoliko puta nogom vrata i nije uspio provaliti. Bila su to ona jebena protuprovalna. Zašto bi jebeni čistač imao obična vrata? Mislio je kako je glup što je to uopće pomislio. Morati će nekako ući kroz prozor. U stubištu je bio prozor u ravnini sa stanom, otvorio ga je i vidio da je prozor Raspasovog stana jako blizu. Metar tankog prostora od cigli i onda prozor. Samo da se ne posklizne ... Držao se nekako za zid, polako došetao do prozora i razbio staklo drškom pištolja. Očistio je krhotine i ušao unutra.
- Hvala ti Bože na kokainu - mislio je.
Ovako nešto ne bi mogao izvesti inače. U dnevnoj sobi nije bio mrak, a iz gramofona je i dalje svirala "Er Is Een Kindeke Geboren Op Aard". Čitava dnevna soba je bila presvučena u neki karirani zeleno-crno-crveni-uzorak, iako bez božićnih dekoracija čitava prostorija je izgledala kao božićni stolnjak. Iako bez bora sve je bilo drveno (ili imitirano). Nikoga nije bilo unutra.
- Ovaj prokletnik sluša gramofon, koja sirotinja. -, pomisli Hupsch. Žalio je doktora. Prišao je gramofonu, podigao iglu i sve je oglušilo.
- Raspad! Doktore!?
Ništa.
Na podu se vidjela lokva vode. Dolazila je ispod vrata dnevne sobe. Izvadio je magnum i polako zakoračio prema vratima otvorivši ih naglo s uperenim pištoljem u mrak hodnika. Otvorio je prva sljedeća vrata u istoj maniri profesionalca iz neprofesionalnih američkih serija. Spavaće soba, ništa, samo širom otvoren prozor i hladan zrak.
Ispod jednih vrata je probijalo svjetlo zajedno s vodom nekakve čudne boje. Iako je mislio da je glup s tim profesionalnim potezom, sada ga je odlučio izvesti besprijekorno. Tko zna što je iza vrata? Otvorio ih je naglo zakoračivši. Kupaona. Poskliznuo se o mokre pločice i završio u kadi punoj vode zagrlivši nešto meko i plutajuće. Bio je u kadi zajedno sa plutajućim lešom doktora raspada.
Raspad si je oduzeo život. Prerezane žile. Hupsch se neko vrijeme bacakao po kadi pokušavši se izvući vani. U među vremenu je uspio ispucati dva hica pod vodom popucavši doktora. Izašao je vani iz kade i ogledao se. Što će sada? Krvi je bilo dosta iako ne kao u filmovima. Propucao je jebenog čistača! Iako je ovaj bio mrtav netko će znati da je bio u ovom jebenom stanu. Možda će pomisliti da je propucao doktora pa onda pokušao inscenirati da se ovaj sam ubio prerezavši si žile, a upad u stan i slučajni pucanj je bio samo paravan. Zašto bi on ubio Raspada? Ma to je glupo.
Svejedno je morao razmišljati brzo. Izvukao je vrećicu. Sadržaj je bio vlažan od vode.
- Jebem ti Božić! - mislio je i izvadio vlažan grumen trudeći se ušmrkati ga.
Pokušavao je, uvlačio, išlo je teško, pokušavao ponovno i jedva uspio.
Mora sakriti dokaze. Brzo. Ljudi ne smiju znati da je tu živio čistač za familiju, tko je bio raspad. Mogli bi ga povezati s nekim, sigurno bi našli dokaze. On se morao brinuti o familiji sada. Radio je posao za koji nije bio kvalificiran i to za sada izvrsno. Odjednom je posjedovao znanje iz svih detektivskih serija koje je gledao.
Mora uništiti doktorovo tijelo. Ispraznio je vodu i krv iz kade. Počeo je tražiti po stanu doktorovu aparaturu. Na dnu ormara sa odjećom su bile boce. Varikina i solna kiselina. Uzeo je nekoliko boca solne kiseline i prekrivši tkaninom usta ulio pet litara te tekućine u kadu sa doktorovim golim tijelom. Tijelo se otapalo nevjerojatnom brzinom. S uzbuđenjem je slušao čvrljenje i promatrao dim koje je tijelo pri tome proizvodilo. Oči su ga počele peći. Otvorio je prozor kupaonice i promatrao topljenje tijela još neko vrijeme. Prokleta kiselina je gutala i kosti, kada je malo oslabilo djelovanje dolio je još jednu bocu. Izvadio je vrećicu i ušmrkao još malo slijepljenog kokaina uživajući u prizoru i vlastitoj genijalnosti. Da je učio matematiku, a ne bio Židov/ pokušaj Talijan sada bi sigurno već leme nazivali po njemu. To ga je obradovalo. Svi Židovi su veseli kada su najpametniji, a on je sada bio genijalan mislio je.
Očistio je pod od krvi varkinom i za kraj izvukao čep iz kade. Četkom za čišćenje WC-a naravno. Čitavo tijelo je otišlo kroz odvod, ostala su samo dva metka iz magnuma koje je uzeo sa sobom. Očistio je otiske prstiju na mjestima gdje je doticao predmete i obukao neko frigidno pogrebno odijelo koje je Raspad skrivao u ormaru. Bio je oduševljen kontrolom nad čitavom situacijom. Stvari su se odvijale same.
- Ti Englezi, moda nula bodova. - mislio je.
Sada još mora očistiti mjesto zločina kao profesionalac. Mačji kašalj! Pronašao je ključ od stana, uzeo nekoliko vreća za smeće i nekoliko boca varkine, strpavši ih u crnu sportsku torbi i izašao vani oprezno pogledavši da ga netko nije vidio, ponosno zaključao vrata, otrčao kroz hodnik vani i tada je zazvonio mobitel. Javlja se.
- Bok bubi! - čuje Natalie s druge strane.
- Bok mala ... - zazvučao je možda malo previše entuzijastično pomisli.
- Kada ćeš doći? Jesi li kupio stvari?
Proklete stvari. Sada se sjetio. Morao je kupiti nekakav usrani umak za neko jelo koje ona sprema za Badnju večeru sa Familijom. Svačija žena donosi nešto svoje, pa je tako i Natalie smislila nešto za badnjak. Bakalar s nekakvim umakom od nečega.
- Sada sam na putu da to kupim. Ne brini se doći ću za dva tri sata.
- Dva tri sata!? - zazvučala je tugaljivo.
- Da... Malo su me momci zadržali, trebamo još dogovoriti detalje oko nekih dionica... Znaš kako je. Ali stižem.
- Ok bubi. - neuvjerljivo ok, pomisli.
- Stižem, ne brini mačko, evo žurim. -
Poklopio je. Moram biti brži, sve obaviti.
- Razmišljaj, brže razmišljaj! - vikao je sam na sebe. Nasred ceste je izvukao i ušmrkao još malo slijepljenog sranja. Koliko je već ušmrkao toga? Nema veze, sve mu je bilo jasno što treba napraviti. Dobro je za brzinu. Treba kupiti ta sranja za ribetinu na badnjak i onda preuzeti ulogu čistača i očistiti sve u podrumu. Napokon će on Židov dokazati da je zbilja dio Familije, da može sve. A što je Božić nego Familija?
