Stotine ruku pljeskalo je sve tiše i tiše dok voditelj programa nije pogledao u papir, onda prisutne preko naočala i utišao ih s laganim
- Hm, Hm... –
Najavljivao je sljedeću instalaciju.
– A sada novo konceptualno djelo! Za njega kažu da je kontraverzan, da je subverzivan, da njegova poruka dopire u one predjele kojih se najviše bojimo... –
Skine pogled s teksta i nastavi uz smiješak.
– Naziv djela je „Meki pijesak“, a njegovo ime je Cleston van der Werde. –
Na scenu se, popraćen pljeskom, gegao ispijeni mladić, zgužvane široke odjeće. Crna masna kosa mu je prekrivala lice. Izgledao je kao da je zadnjih nekoliko dana proveo ležeći na kauču u istom položaju. Otvarao je oči polako i onda ponovno zatvarao kao da nešto otpornikom regulira oči iza njegove glave. Prozborio je tiho, ponekad zastajkujući i gotovo sasvim kroz golem, koščati nos otkrivajući velike rupe među gotovo crnim zubima.
- Postovanje... Ovo je, mozda... Mozda i... Najskuplje djelo veceras. Za izradu citavog djela sam utrosio oko... Hmmm... Dvadeset tisuca eura, sto je, hoces-neces, velik iznos. Dakle, pogledajmo o cemu se radi. -
Polako se okrenuo leđima od publike, svjetla u dvorani su se ugasila, a ispred njega se počelo spuštati mehaničko platno. Nakon što se instalacija spustila do kraja usmjereno svijetlo je obasjalo platno. Svijetlo je polako mijenjalo kontrast prelazeći iz jedne boje u drugu. Crvena, žuta, plava, crvena, žuta, plava, žuta, crvena. Na platnu je bilo na tisuće spaljenih folija, gužvanih i namještanih tako da su zajedno činile vjerodostojnu kartu svijeta. Dvoranom se prolomilo – Ooooo – a zvučalo je kao – Oooommmm – popraćen rezigniranim pljeskom iščuđavanja.
van der Werde je nastavio:
- Kao sto vidite... Ovo je vjerodostojna karta svijeta velicine cetiri puta cetiri metra. Možete ju koristiti i kao orijentir prilikom putovanja. –
van der Werde se nasmije kao da je rekao nešto jako bitno, na što se nasmiju i ostali u dvorani u znak odobravanja.
– Dugo godina sam stvarao ovo djelo, a sve folije sam pomno palio prilikom pušenja heroina. Da bi na kraju nastala ova karta svijeta koja simbolizira mir i put. –
Dvoranom je zagrmjelo. Pljesak, uzvici, sve se stapalo u jedno.
- Mali je genijalac! –
- Kakva iskrenost! –
- Već je kasno. Idemo doma. -
- Kakav nestvaran karakter! –
- On nije čovjek, on je vila! -
- Mama? Meni se piški... –
- Cmok. –
- Kakva predanost! –
- Da li me voliš? –
- Metafizika, kažem ti... Čista metafizika. -
- Kakav žar. –
I dok su skandirali i ulazili u rasprave, a pljesak je zamirao, mladić je tiho zahvaljivao nagnute glave sakrivajući zube ustima dok je nešto iza njega ponovno pokretalo potenciometar: Crvena, - hvava – žuta, - hvava – plava, - hvava – crvena, - hvava – žuta, - hvava – plava, - hvava – žuta, - hvava – crvena - hvava... Hvava svima! -
