Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 08.02.2010.
Moralizatorske vještine Tomislava Klauškog
RAT KLANOVA
Da komentator " Crvenog portala " puca po šavovima bilo je jasno nakon što je napisao gomilu laži o ljubavi između HDZ-a i Milana Bandića.
Ratni zločinci su svuda oko nas
Tomislav Klauški ogledni je primjer hrvatske zvijezde repatice, name, nakon što se brže bolje pojavila na zvjezdanom nebu još brže je izgorjela rasplinuvši se u atmosferi. Drugim riječima, varljiva opijenost slavom i osjećaj nedodirljivosti slomilo bi i najbolje, kako onda ne bi jednog prosječnog komentatora koji unatrag nekoliko mjeseci nije napisao niti jedan tekst koji bi imao bilo kakvih dodirnih točaka sa realnošću.
Naime Klauški zna da je netko ratni zločinac iako protiv tog " ratnog zločinca " ne postoji pravomoćna presuda, međutim, Acin miljenik ne zna da je Radimir Čačić priznao krinju, s obzirom kako manevarskog prostora nije imao, naime, na nedjelu uhvatla ga je mađarska policija, a mađarskog policajca ni korupulentni vođa HNS-a ne može poslati da mu parkira automobile gdje se silniku prohtje.
Guliver u zemlji moralnih patuljaka
Sveznadar poput Klauškog, moralizira te analizira hrvatski moralni trenutak, zapravo doista bi se mogli složiti s nekim konstatacijama, Hrvatska je u ovom trenutke pretvorena u moralnu kaljužuju u kojoj najbolje plivaju upravo moralne nakaze iliti moralni patuljci. Dok s jedne strane imamo jednog od najimućniji novinara u Hrvatskoj, s plaćom asistenta u tvrtci Billa Gatesa, s druge strane imamo građane koji jedva spajaju kraj s krajem, ne radi se o demagogiji, zapravo apsolutno je morbidno da jedan Aco Stanković, koji na javnoj televiziji uživa u kraljevskim honorarima, djelomićno isplaćenim preko leđa sve hvatske sirotinje, zbog koje on lije krokodilske suze, poručuje aktualnoj političkoj eliti neka kreše onima koji ionako imaju najmanje.
Nije Aco poručio svojim šefovima, protiv kojih se svako malo navodno buni i protiv kojih protestira jednakom uvjerljivošću kojom se i Čačić bori za pravdu i jednakopravnopst pred zakonom, da se prvo uzme njemu, da se objelodane ortački ugovori i neka javnost napokon sazna koliko tu istu javnost košta vehementni televizijiski Elliot Ness.
Kada je svojedobno svestrana Hlo iznijela u javnost podatak o visini plaće notornog Denisa Latina, umalo je javno kamenovana na trgu. Zašto? Zar zato što su građani saznali koliko ih mjesečno cirkus od Latinice stoji, koliko zapravo svoju borbu za pravdu vrednuje pavdoljubivi Denis?
Klauški zna da su neki krali stanove, zna da varaju, pljačkaju, zna da kradu, svestrani vizionar i Nostradamus našeg vremena međutim ne zna za koga radi i kako je njegov gazda došao do carstva od tri miliujna eura.
Klauški naravno, kao i svaki ideolog, moralizira, on prije svega svakodnevno " nišani " na EPH, odnosno Ninoslava Pavića i još jednog hrvatskog financijskog čudotvorca i komentatora, Davora Butkovića, ne zaboravlja Babićev posilini ni " nosača dokumenata ", Gordana Malića.
Naši i njihovi - borba klanova
Svaki onaj tko malo bolje poznaje medijsku sliku u Hrvata vrlo dobro može razlučiti " svjetlo od tame ", može zaključiti od " kuda veter tamjana nosi ".
Naime, kada je uhićen Hrvoje Petrač onda se jedno moćno, zahvaljujući prije svega Pantovčaku, medijsko krilo podiglo na zadnje noge ne bi li se dobrom " tati " u Remetinec poslalo poruku ohrabrenja.
U pravom smislu riječi profunkcionirala je medijska osovina, " Pukanić ( Nacional ), Stojedinica ( Radio 101, sada postaja na respiratoru ), te najneutjecajniji od nabrojanih ali ipak medij uvjek spreman da kvalitetno izvrši zapovijed koju mu se izda, Babićev internetski portal. Drugim riječima, javnost vrlo dobro zna pozadinu sukoba Pavić-Pukanić, odnosno Pukanićevi nasljedinici.
Što mislite kome su Čačić i sva ta klijentelistička elita koja se u HNS-u okupila prirasla srcu, tko tu kome što duguje i kako se ti dugovi odrađuju? Ljudi smo, dogovoriti ćemo se, može i u naturi, samo da vrijedi i da pogađa one kojima su otrovne stelice i namjenjene.
U nekoliko navrata komentator " Crvenog portala " spominje moral. Međutim koliko je moralno, odnosno osjeća li se on kao moralna prostitutka služeći osobi koja se predstavlja kao " pedofil na Madagaskaru ", još gore, " kvartovski jebač "? Gdje je nestao moral u farsi između Severine i Matije Babića, odnosno u insceniranom suđenju za aferu koja to nije bila i koja je ponajvše pripomogla " žrtvi " i " agresoru ". Drugim riječima, jedinstvena je to afera u novijoj povijesti, afera u kojoj ne znaš tko je višewzgrabio novaca, tko je više od cjelokupnog cirkusa imao koristi, oštećena ili onaj tko ju je " oštetio "?
Nedvojbeni su razlozi zašto jedan Index predsjednika HNS-a brani lojalnošću koju su neki pokazivali prema odbjeglom premijeru Sanaderu, razlozi Tomislava Klauškog istovjetni su razlozima Srećka Jurdane, nekoć Ive Pukanića, danas propale Stojedinice ( " Stojadnice " ), odnosno Zrinke Vrabec Mojzeš. Dakle, razlozi za Čačića od strane spomenute grupacije, identični su razlozima protiv, koje iznosi neka druga grupacija novinara, odnosno medijska kuća. Pojednostavljeno rečeno, radi se o višegodišnjoj borbi klanova, prljavoj borbi u kojoj su sva sredstva dozvoljena i u kojoj se laž koristi kao najubojitije oružje.
Takvi ljudi, bez morala i skrupula su istinski dobitnici tranzicije te poprilično šuplje zvuče fraze koje se iz jednog i drugog klana svakodnevno lansiraju građanima a koje u slobodnom prijevodu znače " drž te lopova ". Što je s mangupima u njihovim redovima? Što je s onima koji zarađuju peterostruko više nego što je to bjelodano poreznoj službi?
Kada Klauški proziva Hrvatsku za licemjerje, čovjek se osjeća jednako kao da " MADAM " iz Bordela proziva časnu sestru za kurvaluk. Ima dima, ali nema vatre.
