ponedjeljak, 27.07.2009.

Novinarski amaterizam u službi politike

Nekoć Pukanićev vitez na bijelom konju i gorljivi kritičar ''Pašalićevog'' EPH, Mladen Pleše, proslavio se zadnjim člankom.



'' Vrh HDZ je procijenio kako Hebrang ne može osvojiti više od 5-6 posto glasova'' - napisao je novinar Jutarnjeg lista, nekadašnja Pukanićeva sablja u borbi protiv " omraženog " Ninoslava Pavića, a danas jedan od vjernih vojnika glasnogovornika briselske administracije, Mladen Pleše.

Pet posto Paška Patka

Čitajući ovakvu ''umotvorinu'' vjerujemo kako mnoge mlade kolege nisu mogle doći k sebi od iznenađenja, samo je pitanje kome će jedan ovakav tekst sada podmetnuti Pavićeva mašinerija, nije sporno novinarsko pravo na egzibicionizam u svojim komentarima, čak nema zapreka da novinar konstruira pojedine ''vijesti'' pozivajući se na nepostojeće izvore ( vjerojatno se radi o izvoru mladosti ili eliksiru vječnog života, upravo je svježina i žestoko provjetravanje ono što je nepohodno EPH-u ), međutim, kad iskusni novinar ( a Pleše je više nego iskusan, stvarni Metuzalem među novinarima, " prevrtljivac " Pleše je promijenio više redakcija nego Ciccolina partnera ) ) napiše grotesknu glupost: ''Hebrang ne može dobiti više od PET POSTO glasova '', onda je to pravi signal kako je vrijeme za mirovinu neupitno došlo.

Voljeli mi Hebranga ili ne, slagali se sa politikom Hrvatske demokratske zajednice ili osjećali prijezir prema najnovijim potezima aktualne vlasti, jedno je neosporna činjenica, HDZ uvjerljivo je najjača hrvatska stranka u posljednjih dvadesetak godina, sa izuzetno discipliniranim biračima, koji funkcioniraju na principu vojničke stege, odnosno fanatične vjernosti članstva prema svojoj stranci. Drugim riječima, ukoliko bi HDZ na predstojećim izborima kandidirao Paška Patka, ovaj ne bi osvojio manje od dvadesetak posto hrvatskog biračkog tijela.

Sjetimo se prošlih predsjedničkih izbora, gotovo nitko iz HDZ-a nije želio Jadranku Kosor za predsjedničkog kandidata, nitko osim možda Mesića i Sanadera, pa ipak i toliko osporavana Jadranka Kosor osvojila je u konačnici 35 posto glasova. Kako bi se stvari do kraja kristalizirale vratimo se untrag u prošlost. Podsjetimo se vremena nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana, nikada u svojoj dvadesetogodišnjoj povijesti HDZ nije bio u težoj situciji, uspoređivati aktualni trenutak u zemlji sa ondašnjim vremenom krajnje je netočno, radi se o amaterskom novinarstvu, međutim ipak pokušajmo. Hrvatska je u to vrijeme doista bila zemlja u kojoj se sistem jedne vladavine uistinu potrošio, otišao je čovjek koji je imao autoritet i koji je HDZ držao na okupu, iako takav HDZ, sa bezbroj frakcija, nije bio ništa drugo, nego tempirana bomba koja je bila osuđena na eksploziju, prije ili kasnije.

Pašalić, Šeks, Granić, tko se sve nije borio za predsjednikovu ostavštinu? Atmosfera u zemlji bila je na rubu incidetnta, a mediji su aklamacijom podržali oporbu na parlamentarnim izborima, sve je bilo spremno za političku eutanaziju stranke koja je i sama pucala po šavovima. Međutim, čak i u jednoj takvoj situaciji Hrvatska demokratska zajednica ostala je najjača politička stranka u Hrvatskoj, osvojivši preko 25 posto glasova ( 46 zastupnika u parlamentu ). Kratki povijesni osvrt samo potvđuje naše riječi, naime HDZ kao stranka, sa najvećim biračkim tijelom, bez obzira na aktualni trenutak, zahvaljujući discipliniranom članstvu, s lakoćom može osvojiti tridesetak posto glasova. Iz svega toga možemo izvući zaključak kako se novinar Jutarnjeg lista malo opustio, možda je usput, na putu od posla do stana sreo Tomislava Židaka, čašica po čašica i eto ti ekskluzive.

Ovog trenutka spremni smo se okladiti u bilo koju sumu, da profesor Hebrang bez poteškoća može osvojiti tridesetak posto glasača ( što je šest puta više od konstrukcije Mladena Pleše ), što mu ne mora donijeti pobjedu, ali drugi krug, sasvim sigurno da.

Žudnja hrvatskog Nostradamusa ( Šeksa )


Što je ponukalo iskusnog novinara ( glavnog urednika JL ) na jedan ovakav tekst ( naivno bi bilo očekivati kako Pleše ne zna što piše, EPH, kao i dobar dio ljevičarskih medija, suštinski ne podnosi Hebranga, ali teško je očekivati da bi si svjesno dozvolili jednu ovakvu blamažu )? U svom „ ekskluzivnom „ članku Pleše se poziva na pouzdan izvor u HDZ-a, točnije na Vladimira Šeksa. Vladimir Šeks jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, uvijek pri vrhu državne i stranačke politike, međutim , Tuđman ( devedesetih ga proglasio urotnikom u stranci ), jednako kao i Sanader, nije baš doživljavao, po mnogima najboljeg hrvatskog pravnika, Šeksa kao osobu od svog najvećeg povjerenja, javna je tajna da su se Šeks i bivši premijer nekoliko puta sukobili ( Šeks se tako otvoreno nije usudio suprotstaviti predsjedniku Tuđmanu ) i to ne samo zbog ''slučaja Glavaš'', iako je Šeksova uloga bila presudna u sumnjivim okolnostima kada je srušen Ivić Pašalić.

Vladimir Šeks, usprkos slabijem zdravlju, te relativno poznim godinama, tipičan je primjer političkog karijeriste na hrvatski način, iako je najavio mirovinu 2011. godine, sada je vidljivo da se toga baš ne namjerava pridržavati. On može ''paktirati'' jednako uspješno sa desnicom, kao i sa ljevicom. Dok sa jedne strane nesmiljenom žestinom udara po predsjedniku države ''Stevanu'' Mesiću, proglašavajući ga veleizdajnikom, sa druge strane ga taj isti ''Stevan'' odlikuje na Pantovčaku, kao što je nekada bio žestoki protivnik izručenja hrvatskih generala haškom tribunalu, kasnije je uvjerljivo zagovaro ''identificiranje, lociranje i transferiranje'' tih istih generala u Den Haag.

Zapravo Vladimir Šeks je čovjek trenutka, političar koji iz svake određene situacije nastoji izvući ono što je za njega u tom trenutku najbolje, bez obzira na političku ili moralnu dimenziju. Međutim, čak i takav Šeks ne bi bio dovoljno maliciozan pa ustvrdio kako Andrija Hebrang ne može računati na više od pet posto biračkog tijela ( Hebrang bi i bez podrške HDZ-a vrlo vjerojatno dobio pet do šest postotaka glasova ), radi se konstrukciji na amaterskoj razini, kada novinar ne čuje ono što mu se kaže, već ono ''što on želi čuti''. Pogotovo kada znamo da je Pavićev koncern uložio sve svoje ''resurse'' kako bi u Hrvatskoj došlo do prijevremenih izbora, ''upregli'' su svoja elitna pera ''sms novinara'', ''vinara, kuhara i tajkuna'', Davora Butkovića, ''Bradu'' Jergovića ( smjernog obožavatelja četničkog Vojvode ) i mnoge druge, više manje vjerne protagoniste hrvatske anarho-liberalne scene.

''Vijest'' Mladena Pleše pojavila se u kasnim večernjim satima na naslovnici portala ( jutarnji.hr ), međutim, kao što se tekst ukazao na naslovnoj stranici, jednako brzo je s nje i iščezao. Kakva to ''ekskluziva'' preko noći ispari, pogotovo ako ima takav prizvuk senzacionalizma? Uostalom, nekoliko puta u tom tekstu spomenuti Nadan Vidošević, spretni ( sretni ) ''pretvorbeni'' predsjednik Hajduka i sumnjivi dioničar ( javnost ni do danas nije saznala od kuda mu pusti milijuni za tolike dionice) Kraša, trojanski je konj predsjednika na zalasku, Stjepana Mesića. Teško da bi birači HDZ-a, tri puta ponovili istu pogrešku ( 2000. godine, većina birača HDZ-a glasovala je za Stjepana Mesića ), pa Mesiću povjerili još jednom svoje povjerenje ( u smislu da podrže njegovog kandidata ), birači te stranke imaju veliki prag tolerancije i izdržljivosti, no to bi već bio sadomazohizam.