Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
petak, 03.07.2009.
FOTO TINO ( 62 ) - Glas naroda - " Sanader otišao zbog Pirana "
ŠTO STRANCI MISLE O OSTAVCI ?
Iako je prošlo više od 24 sata od zbunjujuće ostavke premijera Sanadera, građani još uvijek komentiraju političku vijest godine.
Iskoristivši nedvojbenu top-temu u Hrvata i bez imalo dvojbe političku vijest godine, prošetali smo ulicama Zagreba te u dva nastavka donosimo izjave hrvatskih građana, ali i stranih državljana, hrvatskog porijekla, te njihova promišljanja o ostavci doktora Ive Sanadera. O ostavci koja je zasigurno dobrano protresla hrvatsku, dobrim dijelom i Europsku javnost.
" Sve će se znati na vrijeme "
Razmišljanja pojedinih državnih dužnosnika koji su tijekom dana pretrčavali iz Banskih dvora prema Saboru i obrnuto, donosimo kako ovom tekstu, tako djelomično i u multimedijama, iako su izjave političara više nego škrte, razumljivo, nitko se ne želi istrčavati sa izjavama prije nego situacija postane nešto jasnija, osim ministra Čobankovića, raspoloženih za izjave nije bilo previše. " Šutio " je i ministar u ostavci Dragan Primorac, no zato nisu šutjeli građani Republike Hrvatske, koji su se odazvali na našu anketu.
- Vidjet ćemo hoću li biti ministar poljoprivrede, sve ćete čuti na vrijeme - samo je kratko komentirao Čobanković.
Osnovno pitanje odnosilo se na premijerov odlazak ali i na mogući izbor Jadranke Kosor za novu predsjednicu hrvatske Vlade, s obzirom kako njenim izborom, Hrvatska dobiva po prvi puta ženu na čelu Vlade, što i nije toliko loše, čisto sa našeg subjektivnog stajališta.
Nijemac, Mađarica, Amerikanac...
Koliko se Hrvati vraćaju svojim korijenima pokazuje i velik broj anketiranih građana, prvi među njima bio je ni više ni manje nego Nijemac. Naime, Rikard Vagner (53) , arhitekt koji radi kao profesor u Njemačkoj prokomentirao je ne samo Sanaderovu ostavku nego i ostatak hrvatske političke scene:
'' Bilo je to veliko iznenađenje za sve nas jer je došlo nenadano. Čovjek se zalagao koliko je mogao, maksimalno je upotrijebio svoje diplomatske sposobnosti da nas uvede u Europsku uniju. Jedan krajnje nehumani čin, za koji nemam riječi je slovenski stav prema Hrvatskoj. Unatoč tome što smo bili gotovo 1200 godina zajedno na neki način, i u Austrougarskoj 500 godina, tako da je ovo što se desilo neshvatljivo. Smatram da je Sanader bio pritisnut. Koliko znam, po pouzdanim informacijama koje imam iz Italije, u u Europskoj uniji su rekli da mora odustati od Piranskog zaljeva, u stvari da da jedan dio toga teritorija ustupi Sloveniji kako bi se na taj način odblokirao pristup Europskoj uniji. On iz principa to nije iznio u javnost, a iz principa je odustao od takve suradnje, te time je morao automatski da podnese ostavku u Hrvatskoj Vladi. "
- On to još nije rekao, ali se u Europskoj uniji zna o čemu se radi. Tu je krajnje negativnu ulogu odigrao Carl Bildt, ministar vanjskih poslova Švedske, koji je bio proglašen i za vrijeme Domovinskog rata i za vrijeme Tuđmana kako je protiv nas. Nekom koincidencijom opet je došao na vlast kao ministar vanjskih poslova i time je postao predstavnik Švedske u Europskoj uniji te nam opet kroji pravdu. U tom uglu se krije ta ostavka i za o vjerujem da će uskoro sve izaći na vidjelo. Što se tiče SDP-a i njegovih malih satelita poput HNS-a, to je sramotno, optužuju čovjeka iako on nije kriv. Kriza je svjetska! On nije sposoban da vodi državu u ovoj kriznoj situaciji, to je jedina istina, on nije ekonomist i stručnjak, a i taj tim ljudi koji mu je pomagao, oni su ga pratili koliko-toliko, skoro nikako. Sad nam se oduzimaju i brodogradilišta, što mi možemo? Rekli smo nema narudžbi, ljude na ulicu se ne može poslati, a SDP smatra da je to izdaja i da se brodogradnja privatizira. Oni su prisiljeni na to, ne što to Europska unija traži nego zato što nema narudžbi, nema novaca za investicije, banke ne daju podršku jer su je dale samo za stanove i aute, a ne za takve projekte tako da je Hrvatska u jednoj izuzetno teškoj situaciji. Prodali su i Račan i Tuđman ono što je Hrvatskoj vrijedilo i više nemamo što prodavati - u svojoj opsežnoj analizi rekao nam je naš sugovornik.
Nostalgična je bila Mađarica Irena Udvarac (54) pa je rekla:
'' Pa imam nostalgiju. Isto to se dogodilo i u Mađarskoj, izgleda kao da ste kopirali situaciju. Nažalost tako mislim, iako to nikako ne odgovara ni vama ni nama. Ova situacija bi ipak zahtjevala stabilnog čovjeka. Imam dojam kao da su oni gore sebe osigurali, a sad su narod ostavili u sosu.''
Već 12 godina Amerikanac, Zijad Bećirević (67) iz Vermonta uvjeren je kako su duboki razlozi u Sanaderovoj ostavci:
'' Ja pretpostavljam da je Sanaderova ostavka izazvana dubokim razlozima koji o ovim momentima neće biti poznati javnosti, a možda i nikada do kraja poznati. To će svakako imati duboke posljedice po politička zbivanja, ne samo u hrvatskoj politici nego i na Balkanu uopće jer vjerojatno iza toga stoji i Haški proces, Europska unija, položaj Hrvatske koja će svakako ući u Europsku uniju međutim ovo će stvoriti neke određene komplikacije.''
Iako smo pokušali dobiti mišljenja stranaca koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom to nikako nije bilo moguće. Naime, nitko od njih nije znao za tu situaciju, a dobar dio njih nije niti čuo za doktora Ivu Sanadera.
FOTO ZAPIS:
Umjesto konkretnog zaključka možemo konstatirati kako su građani s pravom potpuno zbunjeni te ni sami ne znaju kako bi se u ovakvoj situaciji postavili. Možda će u našoj idućoj šetnji gradom ( donijeti ćemo razmišljanja i građana iz Sisačko-moslavačke županije ) sami građani ponuditi " pravi odgovor ", a koji zanima čitavu javnost, na pitanje, zašto je premijer odstupio i zašto je to učinio baš sada.
