Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
četvrtak, 25.06.2009.
FOTO TINO ( 60. ) - Dan državnosti Republike Hrvatske
U Zagrebu je sve počelo svetom misom u prepunoj župnoj crkvi svetog Marka koju je predvodio zagrebački kardinal Josip Bozanić.
Republika Hrvatska 25. lipnja obilježava Dan državnosti. Dan državnosti do dolaska koalicijske vlasti na čelu sa pokojnim premijerom Ivicom Račanom slavio se 30. svibnja, taj dan ujedno je u narodu bio opće prihvaćen, dok je novi datum, 25. lipnja (kada je Hrvatski sabor donio ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti ), unio pomutnju i zbunjenost u hrvatski narod. Povijesno je važno napomenuti kako su prilikom izglasavanja odluke o samostalnosti, pripadnici SDP-a napustili sabornicu, želeći da se u proceduru uvrsti uz odluku o razdruživanju sa Srbijom, donese odluka o udruživanju sa ostalim republikama bivše Jugoslavije.
" Bože blagoslovi hrvatski narod "
Zagreb kao glavni grad svih Hrvata bio je domaćinom središnje proslave Dana državnosti, sve je počelo polaganjem vijenaca na zagrebačkom centralnom groblju Mirogoju, da bi se nastavilo u povijesnoj, župnoj crkvi svetog Marka, koju je predvodio kardinal Josip Bozanić, uz prisustvo mnogih državnih dužnosnika. Na svetoj misi, između ostalih, bio je nazočan predsjednik Vlade, doktor Ivo Sanader, predsjednik Hrvatskog Sabora, Luka Bebić, potpredsjednik Sabora i predsjednik HSS-a, Josip Friščić, potpredsjednik Sabora i doajen hrvatske politike, Vladimir Šeks, kao i mnogi ministri Sanaderove Vlade, Ivan Šuker, ministar financija, Dragan Primorac, ministar prosvjete, obrazovanja i sporta, Marina Matulović Dropulić, ministrica graditeljstva, Jadranka Kosor, potpredsjednica hrvatske Vlade, potpredsjednik Vlade, Damir Polančec, ministar poljoprivrede, Božidar Pankretić… Svečanoj svetoj misi nazočio je i zagrebački gradonačelnik, Milan Bandić, novi ravnatelj policije, Oliver Grdić, general zbora Josip Lucić, te mnogi vojnici i građani. Svetoj misi nije prisustvovao predsjednik države, Stjepan Mesić koji je poslao svoje izaslanstvo, dok je vijenac na Mirogoju ipak položio, pored središnjeg križa i pored spomenika « narodnog heroja «.
U svojoj nadahnutoj propovjedi, kardinal Bozanić govoreći o Hrvatskoj kritizirao je pojedine znanstvenike, osobe iz javnog života, koje kako kaže, « koriste medije koji su im na raspolaganju da što više ocrne Hrvatsku i branitelje «. Tijekom svete mise prisutni su se u molitvi prisjetili svih poginulih, stradalih za Hrvatsku, kao i pokojnog predsjednika, doktora Franje Tuđmana. Nakon mise su članovi Vlade krenuli na unaprijed dogovorenu sjednicu Vlade u Banskim dvorima gdje se članovima Vlade pridružio se i aktualni šef države, koji nije mogao nazočiti svetoj misi, što je i razumljivo ako znamo kilometarsku udaljenost između crkve svetog Marka i Banskih dvora. U kratkim govorima, trojica predsjednika, Sanader, Bebić, Mesić, zahvalili su se braniteljima i svima zaslužnim za stvaranje neovisne Hrvatske, Sanader i Bebić spomenuli su i predsjednika Tuđmana, dok su se sva trojica osvrnula i na aktualni trenutak Hrvatske, te zastoju u pregovorima sa EU, zbog slovenske blokade.
" Šibenčani pamtit će do groba, nije jedan već su pala oba "
Središnja proslava povodom Dana državnosti održana je na trgu bana Josipa Jelačića, postrojavanjem hrvatskih postrojbi, na kojoj je sudjelovao kompletni državni vrh pred nekoliko tisuća Zagrepčana.
Kontraadmiral Zdenko Simičić, zamjenik načelnika Glavnog stožera OSRH-a, izdao je zapovijed hrvatskim gardijskim postrojbama, policijskim postrojbama, postrojbama ratne mornarice, da krenu sa postrojavanjem. Gardijskom Postrojbom je zapovijeda brigadni general Mladen Mikolčević, zatim je krenulo postrojavanje pripadnika specijalne policije, postrojbom zapovijeda, Alenko Ribič, nakon specijalne policije, krenulo je postrojavanje hrvatske kopnene vojske, koja se dokazala u Domovinskom ratu ali i mirnodopskim misijama u Afganistanu, postrojbom zapovijeda, brigadir Ivan Jurić, postrojba ratne mornarice u atraktivnim bijelim, odorama krenula prema mjestu prijavka pod zapovjedništvom, komodor, Tihomir Erceg, zamjenika zapovjednika ratne mornarice. Postroj vojnog učilišta Petar Zrinjski, postrojbom zapovijeda Željko Atrak, dekan vojnog učilišta. Postrojbe HRZ i protu zračne obrane, krenule su iz Jurišićeve ulice, pod zapovjedništvom brigadnog generala, Dražena Šćurija, prvog generala iz Međimurja.
Brigadir Zdenko Andabak, zapovjednik Središnjice za upravljanje osobljem zapovjedništva za potporu, predvodio je postroj zapovjedništva za potporu.
Postroj članica NATO pakta, po prvi puta u Hrvatskoj, koja je ove godine postala punopravna članica NATO saveza, u svečanom postroju našla su se i tri časnika iz Hrvatske, postrojem NATO članica zapovijedao je kontraadmiral, Zdenko Simičić.
Nakon postrojavanja uslijedio je prijavak predsjedniku Republike Hrvatske, te vrhovnom zapovjedniku hrvatske vojske, Stjepanu Mesiću, prijavak je podnio kontraadmiral Zdenko Simičić. Nakon prijavka uslijedila je državna himna Republike Hrvatske, Lijepa naša domovino. Zatim je uslijedila minuta šutnja za sve branitelje i stradale tijekom obrambenog, Domovinskog rata.
- Prije 18. godina, 25. lipnja 1991. godine, Hrvatski Sabor je donio povijesnu odluku o razdruživanju od Jugoslavije, stoga treba odati počast svima onima koji su tome doprinijeli, Ove godine po prvi puta Dan državnosti slavimo kao punopravna članica NATO pakta. Naše članstvo u NATO savezu već sada donosi prve konkretne pozitivne rezultate, pa i u gospodarstvu. Danas odajemo počast i zahvalnost onima koji su izborili u Domovinskom ratu pobjedu nad daleko nadmoćnijim protivnikom. Danas je hrvatska vojska profesionalno organizirana, sposobna da sudjeluje u raznim mirovnim misijama i to vrlo uspješno, što smo i dokazali i na što smo ponosni. Važno je u borbi s krizom zaštiti sve slojeve hrvatskih građana, u demokratizaciji zemlje učinili smo znatan korak naprijed kada smo na lokalnim izborima po prvi puta načelnike, župane i gradonačelnike birali po prvi puta na neposredan način. Hrvatska je u svojoj kratkoj povijesti bila suočena sa daleko težim izazovima, pa smo to uspjeli nadvladati, nadvladati ćemo i danas sve probleme – rekao je predsjednik države Stjepan Mesić u svom kratkom govoru na Trgu bana Josipa Jelačića.
Nakon govora hrvatskog predsjednika, uslijedio je kratak prigodni, zabavno-glazbeni program, u izvedbi klape hrvatske ratne mornarice.
