Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
nedjelja, 21.06.2009.
Sanader ili Jurčić, odnosno Josipović ?
SDP odustao od predsjedničke utrke, Sanader nije ?
Najsnažnija oporbena stranka instaliranjem dva nezanimljiva političara, de facto i prije izbora priznala poraz u utrci za šefa države.
Za nekoliko mjeseci aktualnom šefu države, Stjepanu Mesiću, čija su oba mandata obilježena raznim kontroverzama, sukobima i neumjesnim obračunima sa političkim neistomišljenicima, ističe drugi i zadnji mandat na mjestu drugog predsjednika Hrvatske od neovisnosti.
SDP se okreće parlamentarnim izborima
Hrvatske stranke, pogotovo one najsnažnije, još uvijek nisu izašle sa jasnim kandidatom za nasljednika Stipe Mesića, iako je daleko ispred svih odmakla Socijaldemokratska partija Hrvatske koja je svela svoju listu kandidata na svega dva političara, Ljubu Jurčića i Ivu Josipovića. Na prvi pogled je vidljivo kako se SDP nije odlučio ozbiljnije uključiti u predsjedničku utrku, barem ne preko svojih kandidata, s obzirom kako nije nominirao javnosti prepoznatljive ljude koji bi u konačnici imali realne šanse postati novim vladarom Pantovčaka.
Jasno, aludiramo na Milana Bandića i predsjednika stranke, Zorana Milanovića, ovog potonjeg u više navrata sam Mesić je žestoko nagovarao da se prihvati predsjedničke kandidature ( sasvim je jasno da se Zoran Milanović neće kandidirati za predsjednika Republike, kao što su javno priželjkivali lokalni SDP-ovci koji, međutim, nisu osobito talentirani za nacionalnu politiku ), no Milanović je to odbio, iz sasvim pragmatičnih razloga, naime, šef SDP-a očekuje pobjedu oporbe na sljedećim parlamentarnim izborima, samim time i on bi dobio daleko atraktivnije mjesto u parlamentarnoj demokraciji, mjesto predsjednika hrvatske Vlade.
Nije teško zaključiti kako ni nesuđeni premijer, Ljubo Jurčić, ni pravni stručnjak, Ivo Josipović, nemaju gotovo nikakvih šansi osvojiti Pantovčak, radi se o političarima koji jednostavno ne raspolažu dovoljno prepoznatljivom osobnošću, a ni karizmom, kakvu jedna personalizirana kampanja za šefa države zahtjeva od političara. Drugim riječima, SDP je kapitulirao i prije prave političke bitke, cilj te stranke, prije svega su predstojeći parlamentarni izbori. Realno je za očekivati kako bi jedan Josipović mogao osvojiti tridesetak posto glasova, u toj stranci računaju da bi " strategijom nadogradnje " , postotku osvojenim na predsjedničkim izborima mogli dodati novih desetak posto što bi im u konačnici trebalo osigurati parlamentarnu većinu.
Favorit Sanader, Tuđman vreba iz drugog plana
Međutim, kako su u politici moguće i nemoguće stvari, osim naravno da Milan Bandić bude SDP-ov kandidat, to se znalo već u samom početku unutarstranačkih rasprava o toj temi, pa je Bandić iako nevoljko, ipak odustao, tako dodatne glavobolje Milanoviću donosi neočekivana mogućnost kandidature za predsjednika države, Ive Sanadera, u slučaju stvarnog ulaska u predsjedničku trku, trenutni hrvatski premijer bio bi apsolutni favorit predstojećih izbora, ponajprije zbog još jednog autogola iz suparničkog političkog tabora.
Uostalom tko može zamisliti da bi se Josipović ili Jurčić mogli ozbiljnije suprotstaviti Sanaderu, koji se nebrojeno puta dokazao kao vrstan govornik, i još bolji manipulator biračkim tijelom ? Dakle , on je sve ono što kandidat SDP-a nije i ne može biti, situacija bi bila drastično razuličita da se odlučio kandidirati Milanović, međutim, ponovimo još jednom, Milanović je odustao bezobzira na žestok pritisak sa Pantovčaka. Time je aktualnom predsjedniku Vlade otvoren puta ka pobjedi na predsjedničkim izborima.
Jasno je zašto se Sanader « lomi « oko do jučer nezamislive odluke, naime, ne kandidira li se za predsjednika Republike, Sanader riskira odlazak u političku mirovinu, u slučaju da HDZ izgubi sljedeće parlamentarne izbore. Međutim potpuno je nepoznanica tko bi u slučaju Sanaderove pobjede mogao preuzeti kormilo HDZ-a i Vlade RH, gotovo je nemoguće pretpostaviti, zapravo nerealno, da bi se Sanader unatoč predsjedničkoj dužnosti odrekao svog utjecaja na Vladu ili Hrvatsku demokratsku zajednicu kao njegovu matičnu stranku. Božidar Kalmeta ili Jadranka Kosor koji se sve češće spominju kao Sanaderovi nasljednici na premijerskoj dužnosti, ne mogu imati autoritet jednog Ive Sanadera, iako je Kalmeta relativno uspješan ministar ove Vlade, nemojmo se zavaravati, Sanader nikada ne bi dozvolio da netko drugi upravlja HDZ-om ili Vladom bez njegova utjecaja. Međutim, svojom kandidaturom aktualni premijer suzbio bi ambicije jednog Andrije Hebranga, koji također nije rekao potpuno « NE « predsjedničkoj nominaciji, ali koji se zasigurno ne bi usudio suprotstaviti šefu stranke, iako se njih dvojica baš previše ne simpatiziraju, što se ne bi dalo zaključiti na prvi pogled. Još je važnije da bi i Hrvatska demokratska zajednica, Sanaderovim eventualnim trijumfom na predsjedničkim izborima, ostala u državnoj vlasti bezobzira na ishod parlamentarnih izbora 2011. godine. Tko bi se ozbiljnije mogao suprotstaviti Sanaderu?
Miroslav Tuđman? Nažalost nije realno očekivati da bi sin prvog hrvatskog predsjednika uspio ozbiljnije konkurirati mašineriji koju bi pokrenuo HDZ u slučaju Sanaderove kandidature. Međutim, ukoliko bi i HDZ krenuo stopama SDP-a i kandidirao relativno javnosti neprepoznatljivog kandidata, tada šanse profesora Miroslava Tuđmana drastično rastu, no, o tome ipak nekom drugom zgodom, pričekajmo jesen i pripreme za izuzetno vruću izbornu zimu, zimu koja će napokon pomesti i Stjepana Mesića sa političke scene.
