SDP odustao od predsjedničke utrke, Sanader nije ?
Najsnažnija oporbena stranka instaliranjem dva nezanimljiva političara, de facto i prije izbora priznala poraz u utrci za šefa države.
Za nekoliko mjeseci aktualnom šefu države, Stjepanu Mesiću, čija su oba mandata obilježena raznim kontroverzama, sukobima i neumjesnim obračunima sa političkim neistomišljenicima, ističe drugi i zadnji mandat na mjestu drugog predsjednika Hrvatske od neovisnosti.
SDP se okreće parlamentarnim izborima
Hrvatske stranke, pogotovo one najsnažnije, još uvijek nisu izašle sa jasnim kandidatom za nasljednika Stipe Mesića, iako je daleko ispred svih odmakla Socijaldemokratska partija Hrvatske koja je svela svoju listu kandidata na svega dva političara, Ljubu Jurčića i Ivu Josipovića. Na prvi pogled je vidljivo kako se SDP nije odlučio ozbiljnije uključiti u predsjedničku utrku, barem ne preko svojih kandidata, s obzirom kako nije nominirao javnosti prepoznatljive ljude koji bi u konačnici imali realne šanse postati novim vladarom Pantovčaka.
Jasno, aludiramo na Milana Bandića i predsjednika stranke, Zorana Milanovića, ovog potonjeg u više navrata sam Mesić je žestoko nagovarao da se prihvati predsjedničke kandidature ( sasvim je jasno da se Zoran Milanović neće kandidirati za predsjednika Republike, kao što su javno priželjkivali lokalni SDP-ovci koji, međutim, nisu osobito talentirani za nacionalnu politiku ), no Milanović je to odbio, iz sasvim pragmatičnih razloga, naime, šef SDP-a očekuje pobjedu oporbe na sljedećim parlamentarnim izborima, samim time i on bi dobio daleko atraktivnije mjesto u parlamentarnoj demokraciji, mjesto predsjednika hrvatske Vlade.
Nije teško zaključiti kako ni nesuđeni premijer, Ljubo Jurčić, ni pravni stručnjak, Ivo Josipović, nemaju gotovo nikakvih šansi osvojiti Pantovčak, radi se o političarima koji jednostavno ne raspolažu dovoljno prepoznatljivom osobnošću, a ni karizmom, kakvu jedna personalizirana kampanja za šefa države zahtjeva od političara. Drugim riječima, SDP je kapitulirao i prije prave političke bitke, cilj te stranke, prije svega su predstojeći parlamentarni izbori. Realno je za očekivati kako bi jedan Josipović mogao osvojiti tridesetak posto glasova, u toj stranci računaju da bi " strategijom nadogradnje " , postotku osvojenim na predsjedničkim izborima mogli dodati novih desetak posto što bi im u konačnici trebalo osigurati parlamentarnu većinu.
Favorit Sanader, Tuđman vreba iz drugog plana
Međutim, kako su u politici moguće i nemoguće stvari, osim naravno da Milan Bandić bude SDP-ov kandidat, to se znalo već u samom početku unutarstranačkih rasprava o toj temi, pa je Bandić iako nevoljko, ipak odustao, tako dodatne glavobolje Milanoviću donosi neočekivana mogućnost kandidature za predsjednika države, Ive Sanadera, u slučaju stvarnog ulaska u predsjedničku trku, trenutni hrvatski premijer bio bi apsolutni favorit predstojećih izbora, ponajprije zbog još jednog autogola iz suparničkog političkog tabora.
Uostalom tko može zamisliti da bi se Josipović ili Jurčić mogli ozbiljnije suprotstaviti Sanaderu, koji se nebrojeno puta dokazao kao vrstan govornik, i još bolji manipulator biračkim tijelom ? Dakle , on je sve ono što kandidat SDP-a nije i ne može biti, situacija bi bila drastično razuličita da se odlučio kandidirati Milanović, međutim, ponovimo još jednom, Milanović je odustao bezobzira na žestok pritisak sa Pantovčaka. Time je aktualnom predsjedniku Vlade otvoren puta ka pobjedi na predsjedničkim izborima.
Jasno je zašto se Sanader « lomi « oko do jučer nezamislive odluke, naime, ne kandidira li se za predsjednika Republike, Sanader riskira odlazak u političku mirovinu, u slučaju da HDZ izgubi sljedeće parlamentarne izbore. Međutim potpuno je nepoznanica tko bi u slučaju Sanaderove pobjede mogao preuzeti kormilo HDZ-a i Vlade RH, gotovo je nemoguće pretpostaviti, zapravo nerealno, da bi se Sanader unatoč predsjedničkoj dužnosti odrekao svog utjecaja na Vladu ili Hrvatsku demokratsku zajednicu kao njegovu matičnu stranku. Božidar Kalmeta ili Jadranka Kosor koji se sve češće spominju kao Sanaderovi nasljednici na premijerskoj dužnosti, ne mogu imati autoritet jednog Ive Sanadera, iako je Kalmeta relativno uspješan ministar ove Vlade, nemojmo se zavaravati, Sanader nikada ne bi dozvolio da netko drugi upravlja HDZ-om ili Vladom bez njegova utjecaja. Međutim, svojom kandidaturom aktualni premijer suzbio bi ambicije jednog Andrije Hebranga, koji također nije rekao potpuno « NE « predsjedničkoj nominaciji, ali koji se zasigurno ne bi usudio suprotstaviti šefu stranke, iako se njih dvojica baš previše ne simpatiziraju, što se ne bi dalo zaključiti na prvi pogled. Još je važnije da bi i Hrvatska demokratska zajednica, Sanaderovim eventualnim trijumfom na predsjedničkim izborima, ostala u državnoj vlasti bezobzira na ishod parlamentarnih izbora 2011. godine. Tko bi se ozbiljnije mogao suprotstaviti Sanaderu?
Miroslav Tuđman? Nažalost nije realno očekivati da bi sin prvog hrvatskog predsjednika uspio ozbiljnije konkurirati mašineriji koju bi pokrenuo HDZ u slučaju Sanaderove kandidature. Međutim, ukoliko bi i HDZ krenuo stopama SDP-a i kandidirao relativno javnosti neprepoznatljivog kandidata, tada šanse profesora Miroslava Tuđmana drastično rastu, no, o tome ipak nekom drugom zgodom, pričekajmo jesen i pripreme za izuzetno vruću izbornu zimu, zimu koja će napokon pomesti i Stjepana Mesića sa političke scene.
Post je objavljen 21.06.2009. u 01:38 sati.