petak, 26.12.2008.

FOTO TINO ( 36 ) - BOŽIĆNA BAJKA SA 700.000 LAMPICA

Do sada nedoživljeno iskustvo, u malom mjestu kraj Čazme, na imanju obitelji Salaj...



Grabovnica malo je mjesto u središnjoj Hrvatskoj desetak kilometara od Čazme, mjesto u kojem obitelj SALAJ već godinama plijeni pozornost svojim bajkovitim božićnim dekoracijama, ove godine više od pola milijuna lampica svih boja ukrasilo je sad već kultnu turističku destinaciju kontinentalne Hrvatske, poglavito u ovo doba godine, uvjeravamo Vas kako fotografije ne mogu vjerno dočarati trud, i spektakl priređen na imanju Salajevih.







Imanje obitelji Salaj u Grabovnici pokraj Čazme, nosi sa velikim pravom titulu najuređenije okućnica u projektu Hrvatske turističke zajednice, u Božićnom izdanju zasjalo je 700.000 raznobojnih lampica koje su osvijetlile kuće, borove, mostove pa čak i jedan balon koji se uzdignuo iznad imanja. Pripreme za osvjetljavanje trajale su gotovo dva mjeseca, a Zlatko Salaj je s desetak po 10 sati na dan postavljao ukupno 80 kilometara kablova. Ove godine postignut je svojevrsni rekord, koji smo mislili da nikada neće biti moguće ponoviti.















Božićna priča na okućnici obitelji Salaj ove godine počela je 19. prosinca i traje do 6. siječnja 2009. godine, svakodnevno od 16,30 do 21,00 sat. I večeras svjedočili smo velikom broju automobila iz svih dijelova Hrvatske, autobusi, organizirani dolasci, kao i oni spontani svakodnevna su pojava u malom mjestu, nadaleko poznato i van granica Lijepe naše, tako da smo se mogli uvjeriti dolasku i nekoliko automobila sa ciriškim registarskim brojevima.







Cijena ulaza na ovo nesvakidašnje imanje simboličnih je 15 kuna po osobi, s tim da djeca ne plaćaju, ako znamo koliki je trud uložen, bude nam jasno zašto je ova obitelj omiljena u svom kraju. Sam domaćin, ZLATKO SALAJ, nebrojeno puta je ponovio kako ovo radi isključivo radi djece, a pogledi zadivljenih mališana govore više od riječi.







Naime obiteljsko imanje Salajevih predstavlja u pravom smislu riječi ono što možemo nazvati uspjelim projektom seoskog turizma, svoju misiju shvatili su ozbiljno još prije šest godina kada se prvi puta čulo za njih i kada su se upustili u sve ovo, jer budimo pošteni, nitko tada nije mogao ni sanjati razmjere ovom uspjehu i plodovima koje sasvim zaslužno ubire i dalje jedna skromna obitelj iz Grabovnice.







Kao da ste upravo ušli u neki raskošan dječji crtić, stotine tisuća ukrasnih sijalica pretvara okućnicu obitelji Salaj u pravu zimsku atrakciju. Svake godine njihovoj se božićnoj priči pridruži na tisuće posjetitelja, nagrađujući tako višemjesečan trud koji su Nada i Zlatko uložili kako bi uljepšali Božić svim ljudima dobre volje. U tome nisu sami. Mnogo je onih koji su im voljni pomoći u pripremi ukrasa, a jednom kada se svjetla upale, sav trud biva nagrađen. Najljepša nagrada za njihov trud nasmiješena su lica djece i odraslih koja obilaze imanje. Oči im se cakle, a koža ježi od veselog uzbuđenja. Bračni par Salaj brine se da nikome ne bude hladno, da nitko ne ostane gladan niti žedan. Gostima poslužuju kuhano vino, domaći čaj, pržene lješnjake i tople sendviče. Za što ljepšu i dužu uspomenu tu je dvadesetak različitih suvenira koji će vas s police uvijek podsjećati na jedinstvenu božićnu priču u Čazmi, a možda vas i iz godine u godinu uvijek nanovo poticati na novu avanturu u režiji obitelji Salaj.









Cijelim imanjem dominiraju dvije okućnice koje svojim izgledom podsjećaju na kuće kakve su nekad gradili naši pradjedovi, te neizbježne Božićne jasle uz rijeku, potok, koja okružuje ovo imanje.





Naime, biti u blizini Čazme a ne svratiti do ovog turističkog čuda središnje Hrvatske neoprostiv je grijeh, poglavito ako volite mostove, kojih je na imanju bezbroj, naravno ukrašenih u stilu kako se to i očekuju od začetnika jednog ovakvog projekta. Nije upitno da mnogi koji jednom svrate na ovo imanje, vraćaju se i idućih godina, uvjereni smo da će tako biti i sa nama, nekog drugog Božića, sa istim željama i uspomenama.

ČESTITKA

Prosinac je i inače po mnogima najljepši mjesec u godini, ako ništa ono barem najveseliji, kako kod vjernika, jednako tako i kod ljudi koji nisu vjernici. Jednostavno takvi su običaji, tradicija stara dvije tisuće godina, duboko se uvukla pod kožu svih ljudi dobre volje, upravo zbog toga, a ne zbog šoping groznice, ne zbog jurnjave, skupih darova, ili obilne trpeze, blagdan Božića najljepši je blagdan u kršćanstvu. Iako je zapravo Uskrs kao blagdan daleko najsvetiji dan u životu vjernika.

U većini zemalja svijeta današnji blagdan, 25. prosinac obilježava se neradnim danom, čak i u zemljama koje nisu većinski kršćanske vjerske kulture, što samo dokazuje koliko se zapravo značenje Božića proširilo u svijetu, koliko je ovaj blagdan rasprostranjen, kakvo mu je značenje, a sve je započelo u malom gradu Betlehemu, u okupiranom Izraelu toga vremena, nije toliko bitno jeli se Isus rodio nekoliko dana, tjedana, mjeseci prije ili kasnije, bitno što se to dogodilo, bitno je što je čovjek dobio nadu, a nada kod mnogih umire posljednja, zato je čovječanstvo toliko i treba, toliko mu je potrebna, danas možda više nego ikada. Nada u vječni život temelj je naše vjere, odatle sve počinje i tu sve završava. Nije toliko bitno, zapravo uopće nije bitno, jeste li vjernik ili ateista, bitno je kakav ste čovjek, to je uvijek najvažnije, ako svom životu možete pogledati u oči, suočiti se sa samim sobom, može se reći kako je Božić za Vas svaki dan u godini, pa i nije pretjerano važno kako provedete tih nekoliko dana u prosincu, važno je kako živite život. Nije li sam Isus, kad su ga optuživali da sa sobom vodi " nevjernike ", odgovorio: " nisam došao da liječim zdrave, već da pomognem bolesnima ", samo zato biti čovjek, danas kada je to i najteže, jeste najvažnije, jedino važno.



Kao i prošle godine, tako onda i ove FC colonia.tino, poslao je svim članovima, prijateljima, poznanicima kalendare i prigodne čestitke povodom blagdana ( na naslovnoj slici ), u većinu većih ili manjih Hrvatskih gradova, Zagreb, Osijek, Rijeka, Split, Sisak, Šibenik… Svim dobrim, ali i onima manjem dobrim ljudima želim mirne i blagoslovljene blagdane.



Ove godine posebna čestitka ide put Dalmacije, put najstarijeg grada na Jadranu, put Šibenika, dragoj osobi, uz stihove meni izuzetno drage pjesme:

"... kada ponoć bljesne sa visina, dižem čašu rujnog vina, što zbog želje, što zbog prijeke potrebe, svi će anđeli i svi će sveci, pjevat pjesmu, samo reci, i poeželi Božić bijeli -za sebe..."

srijeda, 10.12.2008.

FOTO TINO ( 35 ) - 9. Obljetnica smrti predsjednika Tuđmana

Kao i uvijek zadnjih devet godina na obljetnicu Tuđmanove smrti vrh HDZ-a okupio se na grobu svog utemeljitelja i prvog predsjednika države







Usprkos lošem vremenu pored posljednjeg počivališta prvog Hrvatskog predsjednika na glavnom zagrebačkom groblju Mirogoju, okupio se vrh njegove stranke, HDZ-a, koju sa suradnicima utemljio prije 19 godina u sumraku komunističkog režima.









Sanader sa suradnicima položio je vijence na grob prvog preedsjednika, no tradcija utemeljena posljednjih nekoliko godina je nastavljena i u ovo kišno zagrebačko jutro, naime potpuno odvojeno i nezavisno od HDZ-a vijence je položila i obitelj prvog predsjednika Tuđmana.







Bio je tu i bivši kontroverzni " jubito " ministar unutrašnjih poslova te lovac na veprove i sadašnji popularni gradonačelnik Virovitice IVICA KIRIN.





Na grobu prvog predsjednika tradicionalno krenula je pjesma, kojoj se pridružio i sam aktualni premijer Hrvatske države i nasljednik Franje Tuđmana na čelu HDZ-a, premijer je i opet ponovio Tuđmanove zasluge u stvaranju Hrvatske države, te izjavio kako se HDZ nikada neće odreći baštine i ostavštine prvog predsjednika ma koliko neki to potajno ili javno željeli. To bi bilo isto kao da bi se


" stranka koja je bila na čelu stvaranja države, odrekla svog djela koji je postigla zajedno sa Hrvatskim narodom, a to je samostalna, demokratska i Europska država Hrvatska. Hrvatska je na putu da postane punopravna članica Europske unije i NATO pakta, time smo ostvarili svoj san započet davne 1990. godine, time se ispunjava i želja pokojnog predsjednika, da Hrvatska bude ravnopravan međunarodni subjekt o kome drugi neće odlučivati u njeno ime "


-rekao nam je kratko premijer Sanader nakon polaganja vijenca na Mirogoju.





Obitelj Tuđman na Mirogoju danas polaže vijence nakon što je premijer Sanader napustio Mirogoj. Miroslav Tuđman, Ankica Tuđman, Stjepan Tuđman, Nevenka Tuđman. Te sa njima i admiral Hrvatske vojske u mirovini, Davor Domazet Lošo.









Predsjednik Tuđman, utemeljio je Hrvatsku državu, bio je na čelu najvećih vojnih i diplomatskih pobjeda naše zemlje, te je prema tome i jedan od najvećih hrvatskih velikana u njenoj povijesti. Vodio je domovinu u najtežim trenucima, stekao međunarodno priznanje, vodio pobjedničku vojsku u pobjedničkom domovinskom ratu, doktoru Tuđmanu ne treba spomenik u Zagrebu, posebno ne od korumpiranih političara, žednih vlasti, njegov spomenik je nezavisna Hrvatska država. Njegove legendarne riječi: " SVE ZA HRVATSKU A NAŠU JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NIZAŠTO " pripadaju u antologiju političkih izjava velikana naše domovine poput Stjepana Radića, Ante Starčevića, ljudi koji su započeli proces a koji je Tuđman nakon višestoljetnog sna Hrvatskog naroda ostvario, Nezavisnu Hrvatsku državu, na njemu i ljudima njegove generacije je bilo da se izbore za slobodu i pobjedu u domovinskom ratu, na nama je da tu državu očuvamo.

subota, 06.12.2008.

FOTO TINO ( 34 ) - Totalni fijasko zagrebačkog prosvjeda

Dugo najavljivan prosvjed Facebookovaca u Zagrebu doživio totalni fijasko, nekoliko stotina prosvjednika više je nego otužna slika





Večeras iza 18 sati započeo je u Zagrebu dugo najavljivan prosvjed, očekivao se masovni odaziv građana ( oni naivni su to očekivali, više no običan puk ),međutim prosvjed doživio totalni fijasko. Fraze, isprazne riječi, povici " LOPOVSKOJ BANDI " i nekoliko provokatora koji su očito došli na prosvjed kako bi provocirali ionako mali broj okupljenih na Trgu bana Jospia Jelačića.







Glasnogovornici koji su se izmjenjivali na tribini uglavnom su rabili iste riječi: " banda lopovska ", izjednačivši apsolutno u svemu SDP i HDZ, očito da se i takozvani fejsbukovci pripremaju na izbore.







Zanimljivo je vidjeti reakciju brojne bulumente novinara koji su u velikom broju došli na Trg, iz svih hrvatskih medija, međutim kako je prosvjed doživio debakl, novinari su sve više gubili zanimanje za ovoj prosvjed.





Fotoreporteri, među kojima i ja, su se okupili na tribini sa koje se svekolikom pučanstvu i mnoštvu od nekoliko stotina ljudi obratila apolitična fejsbuk grupa.







Parole sa kojima bi se mogli i složiti govore o " oporbi kao sporednim glumcima u teatru apsurda, te navodno pripadaju samozvanoj oporbi " .



ZANIMLJIVO DA NIJE BILO GOVORA O GESTAPU, A SREĆOM GESTAPOVCE NISMO NI SRELI DANAS NA TRGU, NO ZATO JE BILO ŽUSTRIH GOVORANCIJA KONTRA STEZANJA REMENA.





Nije nam baš previše jasno kako će mnogi jurišnici i fejsbuk ratnici objasniti ovaj današnji fijasko, iako moramo se složiti u jednom, kako su ih neki mediji i proizveli kao brand tako će ih jednako brzo i zaboraviti, jer revolucija jede svoju djecu, to Vam jejedina istina, posebno kod nas u ovoj našoj državi, u ovom našem TEATRU APSURDA.



Govorilo se o privođenjima, o prijevremenim izborima ( zašto nas to nimalo ne čudi ), iako je bilo NEDOPUSTIVIH MARIFETLUKA, OD STRANE VLADAJUĆE STRANKE NASPRAM PROSVJEDA, nema opravdanja za debekal, više je ljudi bilo u šatoru svetog Nikole, na Advetnskom koncertu.

srijeda, 03.12.2008.

JE LI HRVATSKA BOLJŠEVIČKA I KOMUNISTIČKA DRŽAVA?

Predsjednik države veliča totalitarni režim odgovoran za masovna stradanja, dio nevladinih udruga u rasističkom pohodu...



Odgovor u samom začetku možemo dati prilično jednostavno i kako je to danas popularno reći, transparentno, naravno da nije, Hrvatska već osamnaest godina nije ni blizu tog rigidnog sistema, međutim Hrvatska kao društvo isto tako punih osamnaest godina vodi žestoku borbu sa poprilično agresivnom, glasnom, manjinom, naime ne prilagodivši se novom sustavu vrijednosti, ne prihvaćajući demokratske uzuse ponašanje mnogi pojedinci rehabilitirani kroz dio nevladinih udruga svako suprotno mišljenje dočekuju sa nesakrivenom mržnjom, proglašavajući svaki polemični dijalog rasizmom ili kulturnim nedostatkom, drugim riječima ideologijom, naime sve nam je to već poznato kroz čitav niz okušanih metoda, ako ne postoji neprijatelj, bilo vanjski, bilo unutarnji, izmisli ga, rulja je oduvijek pripremna za linč.

ZADNJIH GODINA

Imamo beskrajna prepucavanja na relaciji crvenih i crnih, žalosno je što su kod nas stvari uvijek crno bijele, dočim u stvarnom životu nikada nije tako, isključivost kao opcija ne postoji, život je u principu siv, tek ponekad ružičast ili šaren, no nikada crno bijeli.

Iako kao država Hrvatska postoji već ili tek osamnaest godina ( naime 18 godina u životu jedne države, naroda ili nacije tako je malo da ne vrijedi raspravljati oko toga ), nikada kao posljednjih godinu dana naše društvo nije pod tolikim pritiskom.

Sjetimo se nekažnjenih totalitarnih ispada grupice primitivaca jedne političke stranke kada su nakon izbornog poraza utjehu pronašli u alkoholu, dernjavi a bogami i u Jugoslaviji, ovaj sramotan čin koji su usudile tek pojedine tiskovine u zemlji vraća nam se kao bumerang u glavu zadnjih dana, kroz " dejstvo " mladih aktivista na FACEBOOKU, kroz širenje mržnje sa jednim morbidnim objašnjenjem, naime širiti mržnju uporabom nacističkih simbola dozvoljeno je ako se želite baviti satirom, nije nam samo jasno zašto dežurne demokrate sustavno čitav napadaju grupicu provokatora ( nije li to maslo onih aktivista sa Facebooka ) na Thompsonovim koncertima, pa ljudi se ionako bave satirom, zabavljaju narod kroz humor i još k tome umjetnost, ajte molim Vas rekao bi Račan.

Godinama imamo prava hodočašća u režiji predsjednika države na masovna okupljanja ostarjelih boraca koji su još uvijek mentalitetom u Drvaru, Sutjesci ili Kozari. Žalosno je da u Kumrovcu vidimo nekoliko tisuća oduševljenih pripadnika poražene ideologije iz svih " delova Jugoslavije " , sa eksplicitnim obilježjima komunističkog režima, no još strašnije od tih avetinjskih prikaza jeste činjenica kako nerijetko na takvim dernecima ima se prilika vidjeti eklatantan primjer zlostavljanja djece, od strane vlastitih roditelja, naime sjećate se djece od dvije tri godine i nabijenih Titovki na njihove male glave, ni kriva ni dužna u najranijoj dobi djeca postaju oruđe u rukama uzurpatora demokratskog društva. Ne sjećamo se da su čuvari demokracije reagirali u bilo kojem takvom slučaju, takvih primjera ima bezbroj, nasilje uvijek generira nasilje, a mržnja uvijek producira mržnju, to je jedan zatvoreni krug iz kojeg nema izlaza.

U ovoj zemlji mora se napokon donijet jedan zakon koji će se provoditi, ali zakon koji će važiti jednako za sve, bez iznimaka. Zakon koji će kazneno goniti bilo kakav oblik rasne, nacionalne, vjerske ili etničke mržnje, zakon koji će zabraniti isticanje svih simbola totalitarnih, zločinačkih ideologija i režima, te ih najstrože sankcionirati. Zakon jednak za sve, provediv za sve, primjenjiv na sve, jednako za one sa komunističkim kao i za one sa fašističkim obilježjima. Dok imamo selektivnu provedbu zakona imamo atmosferu netolerancije i govor mržnje kakav vidimo i kakvom smo svjedoci posljednjih dana.

ŠTO IM TO NIJE JASNO

Naime kritizirajući Thompsona ( s pravom kad se uz koncert pojavi šačica provokatora sa nedopuštenim simbolima ), rulja sprema za linč uvijek selektivno zaboravi kako postoji čitav niz grupa i pjevača koji na svojim koncertima zagovaraju nasilje, drogu, pa i komunizam, naime radi pojašnjenja, na stranicama znamenitog pjevača Ede Majke stajala je jedna rečenica koje se ne bi posramio ni Gebels:


" ja sam pravi purger jer znam reči kaj, ja sam pravi purger jer sam bio ovdje kad se rušio njofra, ja sam pravi purger jer sam bio ovdje kad je riknuo njofra "


Koga bi " njofra " trebao predstavljati nije potrebno ni spominjati, suviše je jasno. Goran Bare doslovce se rušio sa tribine drogiran i omamljen alkoholom i opijatima, pa opet ni od pravobraniteljica ni od udruga nismo imali prilike čuti ni riječi osude, da ne govorimo kakav to primjer daje mladima, na koje se tako radi i tako često " stari " pozivaju.


BANDA GESTAPOVSKA, BANDA KOMUNISTIČKA, BANDA OVA, BANDA ONA...


Stječe se dojam kako je Hrvatska puna bande, te nam ne preostaje ništa drugo nego se priključiti bandi, bilo kojoj, kako bi uopće opstali na društvenoj a onda i životnoj pozornici. Nije satirično, nije smiješno, to je tragedija ovog društva, tragedija na kojoj žive i životare određene marginalne skupine prvoboraca ( ne mislimo sad tu na WWW ) , jer hineći ugroženost oni opstaju, proizvodeći mržnju za njih se čuje, kako bi inače u javnost dospjeli razni aktivisti i GONGOVCI da nije umjetno stvorenih skandala, kako bi oni egzistirali i tko bi ih želio čuti, ionako su puno toga o sebi rekli.
Kad Vas netko prozove smiješnim, kad Vas netko " satirično " prikazuje prema vlastitim kriterijima, to može biti duhovito, ali od toga ima obrane, no ako Vas netko proglasi GESTAPOVCEM, od toga obrane nema, za čovjeka veće uvrede nema nego ga dovesti u istu ravan sa nacističkom ideologijom. Ako je nešto očiti primjer širenja mržnje onda je to slogan " BANDO GESTAPOVSKA ", bez obzira na nespretne ograde organizatora od tog slogana, što smo imali prilike vidjeti na televiziji i čitati u medijima, prava je istina da se pretjeralo sa tim porukama, umjesto demokratskog govora i eventualnog prosvjeda mi smo dobili jurišne odrede nabijene mržnjom i negativnom energijom, zamislite činjenicu da netko doslovno shvati ovakav pamflet na račun policije, znate i sami kakve se metode koriste u borbi sa Gestapom, previše je tu ružnih emocija, previše mržnje, sve je otišlo sasvim krivom smjeru, ako bi došlo do nekontroliranog izlijeva bijesa i nasilja, tko bi odgovarao za to, tko bi odgovarao za posljedice ? Odgovor je vrlo jasan, transprentan-aktivisti.

ZAKLJUČAK

Zanimljivo što nikada niti na jedno pitanje postavljeno sa tom tematikom ne odgovaraju iz nevladinih udruga ( ne svih nikada ne generaliziramo, jer je to nemoguće ), ZAŠTO UVIJEK TRAŽITE NOVAC OD " NACISTIČKE DRŽAVE " ?

Recimo ovako, da sam se kojom prilikom rodio i živio u nacističkoj Njemačkoj nikakav klik mi ne bi bio potreban da napustim tu tvorevinu, a ponajmanje bih uzimao novac iz proračuna koji “ donose nacisti “ budući da je kao što znamo nacistički novac, krvav novac, skupljen od mnogih nedužnih žrtava diljem tadašnjeg Trećeg Reicha.

No to nije slučaj sa sjelom naših nevladinih organizacija, kao paraziti, kao Lisci oko vruće kaše skupe se oko državnog aparata kad se proračun djeli, ako nije po volji raspdjela sredstava slijedi paljba iz svih dopuštenih I nedopuštenih sredstava prema državi i njenim institucijama.
Drugo, nikad, recimo iz GONGA, nisu odgovorili, zašto se širi od pojedinih njihovih aktivista rasistička mržnja prema Hrvatima koji ne žive u Hrvatskoj ? Ako “ gimizanje ispod kamena “ nije eksplicitna rasistička uvreda, onada mi stvarno ne govorimo istim jezikom, onda mi stvarno se ne razumijemo što rasizam jeste? Većina obrazovanih ljudi ove zemlje zna, kako jedna Italija, jedna Irska ima jaču i broniju dijasporu od Hrvatske, pa niti jednoj opciji nije palo na pamet da tu dijasporu izbaci iz njihovih parlamenata, a vjerujte oni nisu tako skoro ratovali, naprotiv, njima je u strateškom interesu zadržati povezanost sa iseljenim sunarodnjacima, kao što bi to i nama trebalo biti, umjesto da se bez argumenata napda tih simboličnih četiri zastupnika u našem parlamentu, to je očita točka prijepora, međutim protiv toga neće moći ništa, jer to i nije predmet razgovora, niti će tako skoro biti.

Ogroma većina Hrvatskih građana ne mrzi nikoga, ni Rome ( pardon Cigane ) , ni Srbe, ni Židove, zapravo veliki broj ni nezna tko je koje nacionalnosti niti ih je briga, niti bi to znali da nema dežurnih brojača krvnih zrnaca sa obje strane.

Velika većina građana ne razgovara jezikom mržnje i istinski traži rasvjetljenje zločina u Vukovaru, u Bleiburgu , u Jasenovcu, u SAO Krajini, uz jednu ogradu SAO Krajina se piše sa navodnicima, “ SAO Krajina”, to bi ipak svi trebali znati, barem se tu svi slažemo da to nikada nije bila, niti će biti država.

Kako bi ovo društvo išlo naprijed jednostavno nam svima zajedno presotaje dijalog, razgovor, a ne etikete, ne mržnja, vrijeme je za postizanje konsenzusa oko nekih stvari, konsenzusa koji su postigli naprimjer Poljaci, nama ne treba biti uzor prostor bivše Jugoslavije, već Europska Unija kojoj valjda zajednički težimo, iako svakim danom sve skeptičniji smo kad je i ona u pitanju. Odreknimo se partizana i ustaša, odreknimo se ideologija prošlosti, osudimo zločin bez obzira na političko opredjeljenje te donesimo zakon koji će kao što smo rekli biti jednak za sve, bez iznimaka. Onda će i u zatvor oni kojima je tamo i mjesto, te se neće prozivati tako olako, tako jednostavno, nekoga Gestapovskom organizacijom, samo na temelju subjektivnog dojma ili trenutačnih prilika, generaliziranja ne smije biti, jer to vodi ka novim podjelama i sukobima.