Ponukan primitivnim ispadima jedne isto takve kolegice ( rah...), želim vrlo jasno reći, sve slike i tekstovi na ovom blogu,
koji su autorizirani, dakle fotografije sa žigom i okvirom, bilo dobre ili loše, apsolutno su mojih ruku dijelo, drugim riječima fotografirane mojim " digitalcem ". Što se naravno može vrlo lako dokazati, iako primitivac ostaje primitivac ( odnosno primitivka ) bez obzira na količinu dokaza. Lijek za takvu vrstu bolesti jednostavno nije pronađen.
...bilo je kasno proljeće..svibanja 2005.godine...znate onu godina ima četiri puta po mjeseca tri ljepšeg od svibnja među njima ni...citat iz knjige robin hood...u to vrijeme već kojih mjesec dva poznavao sam jednu curu iz najstarijeg grada na našem jadranu iz ŠIBENIKA..zvala se IVANA...točnije iz jednog mjesta desetak kilometra od samog šibenika prema bilicama... DUBRAVA.. ...nedaleko nadvožnjaka iznad kojeg prolazi auto cesta dalje prema splitu..u ono vrijeme dubrava je bila veliko gradilište...radilo se na tom nadvožnjaku..radilo se i oko tunela..koji povezuje grad i dubravu...kako smo nas dvoje često razgovarali uvijek bi se u pozadini čula buka..od raznih strojeva..bušilica...bagera..i tako dalje...danas je sasvim drukčije..dubrava se promjenila i postale veoma lijepo mjesto nedaleko šibenika..
...da se vratim na priču...mi smo se upoznali...bilo nam je lijepo i krenuli smo skupa...bila je to neobićna veza u samom početku...ja samo neznam što to ima toliko prokletu u tom gradu..da cure jednostavno ne vole istinu a još manje iskrene osjećaje...možda je problem u vodi ili pak je ipak problem u meni...teško je opisati taj osjećaj..kad sam razgovarao s njom bilo je to..neznam..kako objasniti..kao da sam dolje na licu mjesta...bila je onaj autohtoni predstavnik dalmacije koju sam ja toliko volio...kako sam je ono zvao...LIJEPA PROTINAKĆI...imala je oći boja mora...boje dinama....početkom lipnja te godine...zapravo to je bio početak kraja...IVANA je bez znanja roditelja..svojih ukućana..sjela na autobus...i zadnjh 124 kune dala za autobusnu kartu..te krenula meni za zagreb...zapravo pobjegla od kuće...meni je bilo drago no bio sam i zabrinut...krenula je potraga..za njom..ivana je iskljućila mobitel..navečer...ko 22 sata...ja sam nazvao njenu mater..zapravo najprije ona mene plačnim glasom...i tek kad je razgovarala sa mojom materom...smirila se...mogu zamisliti kako su se oni dolje osjećali ne znavši di im je ivana...grozno je bilo...dali smo ijoj novac za kartu i IVY kako sam je tada zvao vatila se popodne drugog dana dolje...u svoju dubravu...tog trenutka mislio sam da sam je zauvijek izgubio...no nije bilo tako..ne još...opet smo se čuli...i krenuli skupa..samo ovog puta njeni su dopustili našu vezu...iako i prije toga...njena majka uvijek nas je bila podržavala barem mi se to ćinilo...i početkom srpnja mjeseca...starci su je pustili da dođe na nekoliko dana do mene...imali smo vlastiti stan...živjeli skupa tih par dana...ona bila domaćica a ja donosio hranu..haha...u našem malom stanu na četvrtom katu..sa velikom terasom.. ...bilo je i loših i dobrih trenutaka...opet je došlo vrijeme da krene natrag u svoj rodni grad...svaki puta kad bi odlazila osjećao sam gorčinu u ustima..samo ovog puta i ja sam otišao dolje..što se sve dešavalo nije toliko bitno..prvi kolovoz 2005....godine ponovo je pitala svoje dali bi mogla do mene..mater joj je dopustila..otac zabranio..ionako bio je uvijek strog prema njoj...opet je pobjegla...sa tek nekoliko kuna u džepu više od cijene karte..samo ovog puta zalutala je u krivi bus za PULU...tako da sam je čekao cijeli dan na autobusnom u zagrebu...kasnije sam shvatio da to lutanje i nije bilo toliko slučaajno..no nebitno nebih htio kvariti uspomenu...te večeri ostali smo do kasno u noć na kolodvoru u nekom kafiću..kao što možete vidjeti dolje u slici..
...lijepa...topla..kolovoška večer...mislim da smo tada jedini puta uživo dugo..dugo i iskreno razgovarali..ni prije ni poslije nismo to više nikad ponovili...nakon te večeri...krenuli smo za naš stan na četvrtom katu..sa velikom terasom...proveli nekoliko zajednićkih dana..u napetoj atmosferi..to više nije bio to...ne s njene strane..posvađali smo se..i IVANA...je otišla...sama i bez kune i osobnih dokumenata u džepu...vozio sam pored nje pazeći da barem sretno stigne do autobusa..iskljućila je mobitel i svojima se nije htjela javiti...bio sam zabrinut...kako bez kune proći 400 kilometara a odbija moju pomoć..bojao sam se da joj se što ne desi...odjednom sam je izgubio iz vida..nisam je više vidio u retrovizoru...tada nisam znao da je to ujedno i posljednjii puta da sam je vidio( figurativno rečeno,mislim u onom svijetlu )...javio sam i njihovima doma...nastala je zbrka...imala je isključen mobitel i nitko nije znao što se desilo...dolazila je večer...petak...dan domovinske zahvalnosti...svako malo zvali su me njeni roditelji i kroz plač pitali za nju...pretražio sam svaki pedalj autobusnog kolodvora i preko razglasa je tražio...pretražio sam svaki autobus koji je kretao za šibenik...no nije bilo rezultata...cijelu noć i subotu cijeli dan noseći njenu sliku pretraživao sam okolo pitajući ljude..pod konstantnim pritiskom njenih roditelja...koji me nisu zabrinuto prestali zvati...bio sam van sebe..bio sam u paklu..i umalo poginuo...naime potpuno iscrpljen...konstantno za voloanom...nisam vidio na pružnom prijelazu spuštenu rampu i udario sam u nju..odbio rampu..i nastavio voziti..za što sam naravno kasnije platio debelu kaznu...no spasio glavu...ali u tom trenutku nisam dvojio od zaustavljanja bio mi je važniji ivanin život...od auta i bilo kakve kazne i bilo čega...više nisam mogao došao sam kući da predahnem..nedjelja predvečer...dva dana prošlo...zovem njenu mater da joj kažem što je iako smo se stalno čuli...kad mi ona kaže citiram...dušo ivana je ovdje kod mene na rabu,samo mi je vrekla da ti ne kažem kako je stigla već u petak oko ponoći jer je htjela biti malo sama.....poludio sam..a ja gospođo...pa ja kao sumanut je tražim...vi glumite da je nema ipotićete me na traženje i dalje i dalje...ja se osjećam krivim zbog svega...ali njena mater ništa kao da je to ne dira..uživa sa kćerkom kod bake na RABU...dok sam ja prolazi pakao...nitko tko nije doživio takva dva paklena...vruća ljetna kolovoška dana te godine..ne može znati kroz što sam ja prošao...i kako sam se osjećao nakon što sam saznao da zapravo tražim nekoga tko se nije izgubio i tko je autostopom došao na rab još istog dana...teško je povjerovati...da smo nas dvoje još do prije neki dan zajednički planirali put na rab da tamo kod njene bake provedemo ostatak ljeta...vidio sam i prošao svašta..ali to je ipak bilo još i za mene neviđeno...mjesec dana kasnije..pokušao sam se na poziv njene matere još jednom naći sa ivanom i otišao sam u dubravu šibensku sa prijateljem...no međutim usprkos suzama lažnim njene majke ivana je počela histerizirati..tako da ja nisam ni izašao iz kola..okrenuli se u čudu i otišli...skandal do skandala...tek kasnije sam shvatio od nekih ljudi koji znaju tu familiju da je zapravo njena mater podržavala našu vezu iz razloga što je trebalo platiti telefonski račun od osam tisuća kuna kji je ivana potrošila na razgovore između ostalog i sa mnom...to mi je i sama rekla njena mater dok su bila lijepa zajednička vremena..da ako bih htio to platiti..eto oni bi mi bili vječno zahvalni...kako..zar tako da me natjeraju na suludu jurnjavu koju zamao glavom platih..od tog 30.kolovoza nikad više nisam .čuo njen glas...isam je vidio...samo sam čuo neke priče o njoj...možda bih jednog dana volio je sresti..kao poznanika...možda i prijatelja...vrijeme lijeći sve rane....pa i oprašta, ali ne zaboravlja....
Iako se radi tek o prvobitnoj akumulaciji kapitala, programeri će imati dosta posla, no startati će, mora startati jer ovakvo stanje u vrtualnom prostoru je nevjerojatno, da facebook agresori odlučuju o domoljublju, da " pedofili s Madagaskara " propovijedaju iskrivljenu istinu...DOSTA....
.....................
Opis bloga Koncerti,putovanja, doživljaji s putovanja i iz života, ljubavi-velike i male,ugodne i neugodne, ocjene svih gradova, mjesta,koncerata,
noćnih klubova - u kojima sam bio i u kojima ću tek biti, razgovori s poznatim i nepoznatim osobama, zvijezdama i zvjezdicama...Jednostavno,
sve...
DREAM MUST STAY ALIVE!
ponedjeljak, 29.09.2008.
Mesić prosvjedovao protiv Mesića
Tristotinjak novinara prosvjedovalo kod kamenitih vrata zbog niza neriješenih slučajeva nasilja, poglavito prema novinarima
Prosvjed tristotinjak novinara kod kamenitih vrata bio je na svom vrhuncu, Zdenko Duka predsjednik Hrvatskog novinarskog društva ( HND ) obrazlagao je razloge njihovog okupljanja na gornjem gradu, kadli se umjesto Gospe od Kamenitih vrata ukazao šef države, glavom i bradom, spustio se među pučanstvo kako bi mogao prosvjedovati sam protiv sebe, predsjednik je očito shvatio koliko je griješio, već su opijevanja njegova miješanja u uređivačku politiku pojedinih medija, od Hrvatske televizije do tjednika doktora i dijagnostičara Ive Pukanića, u više navrata obrušavao se na medije putem svojih posrednika, putem svojih neslužbenih glasnogovornika sa stranica niskotiražnih tjednika, ali i osobno sam u mnoštvu svojih kontroverznih izjava za vrijeme posljednjih osam godina od kada predsjednik građanin stoluje na Pantovčaku. Njegov današnji dolazak među novinara, osim što je bio degutantan sa svom onom bulumentom tjelohranitelja i " suradnika " bio je za njega više nego kontraproduktivan, pravo otrežnjenje, naime uvjereni smo kako Mesić još uvijek ni sam nije svjestan činjenice da su zapravo njegovi najbolji dani davno iza njega, sve ostalo iz njegove radionice je deja vu, već viđeno, toliko puta prožvakano i neučinkovito. Na dan kad su novinari sa pravom prosvjedovali, kad je u Hrvatskoj, a poglavito u metropoli čitav niz nerazjašnjenih huligansko-mafijaških napada na novinare, na sve one koji se na bilo koji način odvaže progovoriti protiv organiziranog kriminala, protiv određenih lobija, bilo onih političkih, bilo onih poslovnih, te zbog toga bivaju pretučeni, čak i ubijeni, predsjednik koji je prema ustavu suodgovoran za stanje u ovoj državi, silazi među narod, među novinare, kao pravednik među grešnike, stvarno to je bila kap koja je prelila čašu, politiziranja ovog slučaja, ovog prosvjeda koji je iznad svega trebao biti i većim dijelom je bio nadstranački čin, na taj način dobio je svoju itekakvu političku konotaciju, predsjednik čak i kad je u odlasku to bi trebao znati. Što misle o takvoj vrsti politizacije novinari su sami pokazali, izviždali su Mesića, tako da nam se jadni šef države osjećao gore nego u jednoj vojarni prije pet-šest godina, nakon susreta sa roditeljima hrvatskih vojnika, no onda je one koji su ga izviždali optužio da su ekstremisti, desničari, kriminalci, danas su ga izviždali novinari, danas se nije usudio ići tako daleko sa izjavama, iako poznavajući njegov mentalitet, nikad se ne zna, što slijedi.
Nije predsjednik jedini koji je iskoristio ovaj miran i ponovimo još jednom potreban prosvjed, jer svaki prosvjed u građanskom društvu, koji ne poziva na nasilje, na mržnju, itekako je dobro došao da se upozori vlast ali i građane na stanje u našoj zajednici. Po starom dobrom običaju članovi SDP Igor Dragovan i Nenad Stazić došli su podržati novinarski miran prosvjed, naravno ni njih novinari nisu dočekali sa cvijećem, no što da se radi, nekad nekog jednostavno morate istrpjeti, uz njih dvojicu bilo je tu i nekoliko " omladinaca " zagrebačkog SDP koji ovog puta nisu pokazivali svoje veliko glazbeno umijeće i bogat repertoar pjesama od " Vardara pa do Triglava " kao onomad u jednom šatoru nakon izgubljenih parlamentarnih izbora, no bili su tu da se vidi, kako i omladina danas čvrsto podržava novinarsku profesiju, teško kolegama kad ih političari podržavaju, bilo lijevi, bilo desni, bojimo se ako sami se ne organiziraju i naprave još veći prosvjed i time pritisnu naše institucije napokon na djelovanje, da od te kvazi političke podrške neće ništa biti. Sasvim je sigurno prema svim relevantnim pokazateljima, stanje nije katastrofično no ni nimalo ružičasto, bez obzira koliko kao papagaji ponavljali Sanader i Bandić kako je Zagreb siguran grad, nakon niza nerazjašnjenih vandalskih napada nismo uvjereni da je tome tako, ponekad se i ulove sitne ribe, no nikako da ih ti " klenovi " odvedu do velikih krupnih šarana, sprega dijela politike i organiziranog kriminala itekako je čvrsta, ne mogu je poljuljati sporadične akcije i spektakularna uhićenja koja se u konačnici pokažu kao " opijum za mase ". Da se razumijemo, u svakoj zapadnoj, demokratskoj zemlji, postoje organizirane kriminalne skupine, i nikad, koliko god naša policija bila učinkovita neće biti moguće 100 posto razriješiti stopu kriminala, međutim izjava Mladena Bajića kako svaka riba za njega ima isti ukus zapravo je nakaradna floskula, ili jednostavno naš državni odvjetnik i nije neki gurman, naime za njega možda, ukoliko voli samo riječnu ribu, no što je sa morskom nemani, što je sa kitovima u našem uzburkanom moru? Građani bi ponekad na jelovniku rado vidjeli i nešto bolje, nešto ukusnije od sitnih slatkovodnih ribica. U ovih osamnaest godina hrvatske države novinari su prošli zaista jedan težak put, raditi u teškim uvjetima bilo je pravilo devedesetih godina, što zbog objektivnih ratnih okolnosti, što zbog anomalija Tuđmanove vlasti, no za Račanova režima nije se stanje bitno popravilo dapače, u takozvanoj " Bartolomejskoj noći " ( prema Hebrangu op.a. ) na Hrvatskoj televiziji, dakle javnoj televiziji, za samo nekoliko sati izvršena je čistka kompletne uredničke strukture od Obrada Kosovca do Ljiljane Bunjevac-Filipović , svi su morali napustiti svoje dotadašnje djelom i nezaslužene sinekure na javnoj televiziji, novopridošli " ljubimci " novog trećesiječanjskog režima nisu bili ništa bolji od nekadašnje garniture novinara, jedino što se razmahao opskurni Denis Latin, on doista ima razloga za prosvjed, kao čovjek čiji novinarski honorari debelo prelaze predsjedičku i premijersku plaću u ovoj zemlji, zato ako je netko ugrožen to je zasigurno urednik Latinice. Politizirajući ovaj prosvjedni skup političari su opet skrenuli pozornost na sebe, umjesto da teme medija u Hrvatskoj budu pitanja postavljena vladi i ministru Rončeviću, zašto nije razrjašnjeno tko je umalo do smrti pretukao kolegu Miljuša, koji su nalogodavci napada na Galineca i Rađenovića? Mi se opet zabavljamo Mesićevim akrobacijama i SDP-ovom politizacijom svega i svačega u ovoj zemlji.
Ako ne razumijete štovana gospodo političari čemu ovaj prosvjed na Kamenitim vratima, pogledajte na Miljuša, Rađenovića, Galineca, još su svježi i vidljivi tragovi " ručnog rada " kriminalaca na koje su oni ukazivali, svojim radom, svojim djelovanjem.
