Tristotinjak novinara prosvjedovalo kod kamenitih vrata zbog niza neriješenih slučajeva nasilja, poglavito prema novinarima
Prosvjed tristotinjak novinara kod kamenitih vrata bio je na svom vrhuncu, Zdenko Duka predsjednik Hrvatskog novinarskog društva ( HND ) obrazlagao je razloge njihovog okupljanja na gornjem gradu, kadli se umjesto Gospe od Kamenitih vrata ukazao šef države, glavom i bradom, spustio se među pučanstvo kako bi mogao prosvjedovati sam protiv sebe, predsjednik je očito shvatio koliko je griješio, već su opijevanja njegova miješanja u uređivačku politiku pojedinih medija, od Hrvatske televizije do tjednika doktora i dijagnostičara Ive Pukanića, u više navrata obrušavao se na medije putem svojih posrednika, putem svojih neslužbenih glasnogovornika sa stranica niskotiražnih tjednika, ali i osobno sam u mnoštvu svojih kontroverznih izjava za vrijeme posljednjih osam godina od kada predsjednik građanin stoluje na Pantovčaku. Njegov današnji dolazak među novinara, osim što je bio degutantan sa svom onom bulumentom tjelohranitelja i " suradnika " bio je za njega više nego kontraproduktivan, pravo otrežnjenje, naime uvjereni smo kako Mesić još uvijek ni sam nije svjestan činjenice da su zapravo njegovi najbolji dani davno iza njega, sve ostalo iz njegove radionice je deja vu, već viđeno, toliko puta prožvakano i neučinkovito. Na dan kad su novinari sa pravom prosvjedovali, kad je u Hrvatskoj, a poglavito u metropoli čitav niz nerazjašnjenih huligansko-mafijaških napada na novinare, na sve one koji se na bilo koji način odvaže progovoriti protiv organiziranog kriminala, protiv određenih lobija, bilo onih političkih, bilo onih poslovnih, te zbog toga bivaju pretučeni, čak i ubijeni, predsjednik koji je prema ustavu suodgovoran za stanje u ovoj državi, silazi među narod, među novinare, kao pravednik među grešnike, stvarno to je bila kap koja je prelila čašu, politiziranja ovog slučaja, ovog prosvjeda koji je iznad svega trebao biti i većim dijelom je bio nadstranački čin, na taj način dobio je svoju itekakvu političku konotaciju, predsjednik čak i kad je u odlasku to bi trebao znati. Što misle o takvoj vrsti politizacije novinari su sami pokazali, izviždali su Mesića, tako da nam se jadni šef države osjećao gore nego u jednoj vojarni prije pet-šest godina, nakon susreta sa roditeljima hrvatskih vojnika, no onda je one koji su ga izviždali optužio da su ekstremisti, desničari, kriminalci, danas su ga izviždali novinari, danas se nije usudio ići tako daleko sa izjavama, iako poznavajući njegov mentalitet, nikad se ne zna, što slijedi.
Nije predsjednik jedini koji je iskoristio ovaj miran i ponovimo još jednom potreban prosvjed, jer svaki prosvjed u građanskom društvu, koji ne poziva na nasilje, na mržnju, itekako je dobro došao da se upozori vlast ali i građane na stanje u našoj zajednici. Po starom dobrom običaju članovi SDP Igor Dragovan i Nenad Stazić došli su podržati novinarski miran prosvjed, naravno ni njih novinari nisu dočekali sa cvijećem, no što da se radi, nekad nekog jednostavno morate istrpjeti, uz njih dvojicu bilo je tu i nekoliko " omladinaca " zagrebačkog SDP koji ovog puta nisu pokazivali svoje veliko glazbeno umijeće i bogat repertoar pjesama od " Vardara pa do Triglava " kao onomad u jednom šatoru nakon izgubljenih parlamentarnih izbora, no bili su tu da se vidi, kako i omladina danas čvrsto podržava novinarsku profesiju, teško kolegama kad ih političari podržavaju, bilo lijevi, bilo desni, bojimo se ako sami se ne organiziraju i naprave još veći prosvjed i time pritisnu naše institucije napokon na djelovanje, da od te kvazi političke podrške neće ništa biti. Sasvim je sigurno prema svim relevantnim pokazateljima, stanje nije katastrofično no ni nimalo ružičasto, bez obzira koliko kao papagaji ponavljali Sanader i Bandić kako je Zagreb siguran grad, nakon niza nerazjašnjenih vandalskih napada nismo uvjereni da je tome tako, ponekad se i ulove sitne ribe, no nikako da ih ti " klenovi " odvedu do velikih krupnih šarana, sprega dijela politike i organiziranog kriminala itekako je čvrsta, ne mogu je poljuljati sporadične akcije i spektakularna uhićenja koja se u konačnici pokažu kao " opijum za mase ". Da se razumijemo, u svakoj zapadnoj, demokratskoj zemlji, postoje organizirane kriminalne skupine, i nikad, koliko god naša policija bila učinkovita neće biti moguće 100 posto razriješiti stopu kriminala, međutim izjava Mladena Bajića kako svaka riba za njega ima isti ukus zapravo je nakaradna floskula, ili jednostavno naš državni odvjetnik i nije neki gurman, naime za njega možda, ukoliko voli samo riječnu ribu, no što je sa morskom nemani, što je sa kitovima u našem uzburkanom moru? Građani bi ponekad na jelovniku rado vidjeli i nešto bolje, nešto ukusnije od sitnih slatkovodnih ribica. U ovih osamnaest godina hrvatske države novinari su prošli zaista jedan težak put, raditi u teškim uvjetima bilo je pravilo devedesetih godina, što zbog objektivnih ratnih okolnosti, što zbog anomalija Tuđmanove vlasti, no za Račanova režima nije se stanje bitno popravilo dapače, u takozvanoj " Bartolomejskoj noći " ( prema Hebrangu op.a. ) na Hrvatskoj televiziji, dakle javnoj televiziji, za samo nekoliko sati izvršena je čistka kompletne uredničke strukture od Obrada Kosovca do Ljiljane Bunjevac-Filipović , svi su morali napustiti svoje dotadašnje djelom i nezaslužene sinekure na javnoj televiziji, novopridošli " ljubimci " novog trećesiječanjskog režima nisu bili ništa bolji od nekadašnje garniture novinara, jedino što se razmahao opskurni Denis Latin, on doista ima razloga za prosvjed, kao čovjek čiji novinarski honorari debelo prelaze predsjedičku i premijersku plaću u ovoj zemlji, zato ako je netko ugrožen to je zasigurno urednik Latinice. Politizirajući ovaj prosvjedni skup političari su opet skrenuli pozornost na sebe, umjesto da teme medija u Hrvatskoj budu pitanja postavljena vladi i ministru Rončeviću, zašto nije razrjašnjeno tko je umalo do smrti pretukao kolegu Miljuša, koji su nalogodavci napada na Galineca i Rađenovića? Mi se opet zabavljamo Mesićevim akrobacijama i SDP-ovom politizacijom svega i svačega u ovoj zemlji.
Ako ne razumijete štovana gospodo političari čemu ovaj prosvjed na Kamenitim vratima, pogledajte na Miljuša, Rađenovića, Galineca, još su svježi i vidljivi tragovi " ručnog rada " kriminalaca na koje su oni ukazivali, svojim radom, svojim djelovanjem.
Post je objavljen 29.09.2008. u 23:55 sati.