everything4you

ponedjeljak, 30.10.2006.

...zvijezde...

...hladno je...tama...samo zvijezde na nebu daju sjaj...gledam u nebo i tako jasno vidim tvoje lice...trebam tvoj zagrljaj da me ugrije...tako mi fale naše šetnje udvoje...još se jednom želim prošetati s tobom kraj mora...i tamo na snijegu...daleko od svih...ali sve su moje želje neostvarive...neku drugu sada ljubiš...a meni bol razdire dušu...moram bez tebe...već se polako mirim s tim..ali srcu nije jasno...ono je još uvijek tvoje...i ne shvaća zašto te više nema...kako se sve to dogodilo...svaki dan si govorim da mogu...da s nekim drugim mogu biti sretnija...ali još uvijek me je strah nekome predati srce...jer u njemu si ti...ne želim ponovno biti povrijđena...ali znam da me više nitko neće boljeti kao ti...bio si mi prva ljubav...najljepši poljubac...prvi si mi krao noći...bio si moje sve...a sada si mi tužna uspomena koja mi ne da mira...ne znam što će biti kad te jednom ponovno sretnem...želim te vidjeti ali bolje ne...jer još jače će me boljeti...ne želim da pokraj mene prođeš kao stranac...stani sa mnom...pričaj mi o sebi...pitaj me kako sam...gledat ću te u oči i slagati da sam dobro...a znam da će stara ljubav još uvijek boljeti...jednom nakon što vrijeme barem malo uspije zaliječiti rane možda ti se nasmijem iskreno...i možda ćeš mi biti samo netko jako drag...ali još uvijek nisam spremna...sve je još tako svježe...želim zaboraviti miris tvoga tijela...način tvoga dodira...i sve one poljupce...nježne i strastvene...želim te zatvoriti u zaborav...i baciti ključ...sve što sam sa tobom provela pretvoriti u san...i probuditi se...iako...nije mi žao što sam te upoznala....što sam bila dio tvog života...jedna od njih...ali najduže tvoja...sad znam što znači voljeti...i biti nekom nešto...barem na kratko...jer ti sebe ne možeš promijeniti...ne želim ti ništa loše..samo me boli što mi na vrijeme nisi rekao tko si i što želiš...što si me tako ponizio...ali vrijeme je jedini lijek...nadam se da će jednom biti lakše...da ću ponovno biti "ja"...i jednom iskreno voljena...

nedjelja, 29.10.2006.

...korak do dna...

...I ruz na tvojoj kosulji
I miris njen na jastuku
I slova tvoga imena
Na njenim gresnim usnama

Mogu da ne vidim,
mogu da ne cujem
Mogu da oprostim
ne i da zaboravim

Mogu da ne pitam
i luda se napravim
Mogu da oprostim
ne i da zaboravim

Tu gde si doveo me
samo na korak je dno
Jos jednom pogledaj me
ja ne zasluzujem to

Samo je korak do dna,
taj korak napravi sam
A ja cu dalje
kako umem i kako znam...

četvrtak, 26.10.2006.

...smeđe oči..

...uvelo lišće na tlu..mokro od kiše...zgaženo...nevažno...tako se i ja osjećam...sama...tako sam sama...oko mene nasmijani ljudi...zagrljeni parovi...a ja hodam bez cilja...želim izbrisati ovo bol iz sebe...svi su dani tako teški...a neki su neizdrživi...pred drugima se pravim jaka...a sve me takne duboko u dušu...jer ostavio si me ranjivu...namjestim osmijeh na licu...da me ne pitaj što mi je...jer još o tebi ne mogu pričati...ponekad suze krenu i ne mogu stati...u trenutku... molim vas ne pitajte me zašto...odgovor je u jednim smeđim očima...koje su toliko povrijedile...a ne mogu bez njih...druga sad u njim nalazi svoj odraz...ostavio mi je svoje dodire...od kojih sam drhtala...tuđi dodiri su mi samo utjeha...kad tražim zagljaj...da se ne osjećam tako osamljeno...ali ništa ne pomaže...drugi nema usne poput tvojih...meke i nekad samo moje...on nema tvoj pogled...ni miris s kojim bih usnula i koji bi me budio...samo je tu u prolazu...kada poželim da me više nema...daje mi malo snage...već tugo ti tražim zamjenu...neuspješno...znam da nitko nije kao ti...i da mi ni jedan poljubac neće biti kao tvoj...za nikog se više neću tako vezati..ni osjetiti onu bliskost...ali ima nešto što cijenim kod drugih..nikad me nisu uvrijedili kao ti...nisu mi rekli ni jednu ružnu riječ...možda sam im nešto značila...a možda i ne...ali nije ni važno...jer i oni su meni bili samo dio stvarnosti...znak da više stvarno nisam tvoja...kažu mi da će ti jednom biti žao...i da ćeš shvatit što si izgubio...da sam bolja od tebe...ali te mi riječi ništa ne znače...jer nitko ne zna što sam imala...kako sam bila sretna...kad bih znala da ću te taj dan vidjeti...poljubiti...ali to je sad samo prošlost...možda će me jednom prestati boljeti...možda ti shvatiš što si napravio...možda se ostvare sve tuđe riječi...ne znam...sve je samo "možda"...a mene užasno boli...i jako je teško...neopisivo...ne znam što će dalje biti...hoću li jednom opet biti sretna...u nečijem drugom naručju....hoće li me netko stvarno voljeti...onako iskreno kako sam ja tebe...i kako te još volim...znam samo ono što mi osjećaji govore...da je užasno teško voljeti nekog tko nije zaslužio...i da je zaborav negdje...još uvijek kilometrima udaljen od mene...možda u nekom drugom vremenu...

srijeda, 25.10.2006.

...jagode sa šlagom...

...Lako je tebi, ti izlaz nadjes lako
odes i ostavis mi
bolne uspomene
ne mogu lepo
da zaboravim tek tako
ja svoje sutra pisem
kao proslo vreme

A da si makar bio los
da imam razlog da zaboravim
ne bi u meni bio jos
nasla bih snage da ozdravim

Voleo si jagode sa slagom
onih dana
kada si ih uzimao kradom
sa mojih usana

Okrenem se, svuda oko mene
i posle tebe ti
kako reci da je nase
proslo vreme neznosti

Cudno je kako ljubav brzo bledi
sad mi drage pesme
tako tuzno zvuce
i kad zagrmi bol mi dusu sledi
a tvoj me zagrljaj cuvao do juce...

nedjelja, 22.10.2006.

...želje...

...tužno je znati da je ljubavi kraj...da druga ljubi tvoje usne...krade tvoje dodire...tone u mirisu tvoga tijela...boli me kad znam da je njezino sve ono što je nekad bilo moje...sigurno joj dijeliš nježne riječi...govoriš joj da ti je nešto posebno...ljubiš joj usne...obraze...držiš je za ruku...hodate zagrljeni...daješ joj sve što si nekad davao meni...tužno je puštati suze na svaku pjesmu o ljubavi...dok sjedim sama u hladnoći...nema ni jedne zrake topline...jer ti si bio moje sunce...a sada njoj uljepšavaš jesene noći...znam kako je sretna...a meni u srcu tama...led...toliko me boli...koja ti je to srce zarobila...ima li i u njezinim očima ljubavi?...htjela bih znati njeno lice ali kad bolje razmislim..ne želim je vidjeti...to bi me ubilo do kraja...ne bih podnijela osjetit tvoj miris na njoj i vidjeti tvoj dodir na njenom tijelu...svaki put kad pokušam krenuti naprijed neko sjećanje me vrati korak unazad...previše smo toga zajedno prošli...svaka pomisao na tebe me ubija...u svemu si što radim...razmišljam...sanjam...svaka sitnica je povezana sa tobom...svugdje si oko mene...ali nema više nas...i kako da se pomirim sa tim...kad te previše volim...kako da te zaboravim kad si i u zraku kojeg udišem...kako...kad si u meni kao vatra koja stalno gori...ne mogu nikako naći utjehu...sve bih dala za samo jedan dan stare sreće...polako se bliži Božić...prošle godine si ga slavio sa mnom...bio si uz mene kao najljepši poklon...a ove godine ću ga čekati u sjeti...sa suzama...a ti ćeš biti s njom...ljubit ćeš je...a mene se nećeš ni sjetiti...koliko sam ti značila...ne znam...samo znam da si jako brzo odbacio našu ljubav...a uvijek bih ti dala sve...samo jedna tvoja riječ bila je dovoljna...da napravim za tebe što god mogu...i ono nemoguće...koliko sam samo ljudi povrijedila zbog tebe...sve sam ostavljala samo da ti ispunim želje..hoće li ti i ona da ti sve?...ubija me ova hladnoća...samoća...i ti...voljela bih ti zaspati na rukama i nikad se više ne probuditi...ispuni i ti meni barem jednu želju...ne tražim puno...da budem tvoja još samo jedan dan...reci mi da sam ti nešto značila...a onda odi njoj...ostavi mi pečat svojih usana...pusti me da umrem sretna...

subota, 21.10.2006.

...svet pod nogama...

...zasto sada placem za nama
kada vise nismo zajedno
nad nasu ljubav se nadvila tama
sve je vec davno gotovo
ali ma koliko da svesna sam tog
u mome srcu zivi bol

Idem u grad svako vece
sa mnogo ljudi vidjam se
o tebi misli sve cuvam za sebe
pred njima srecna pravim se
ali zasto onda ne znam za smeh
zasto mi vreme odmice

Ja imala sam ceo svet pod nogama
ali svet nije dovoljan
ako tebe nemam ja da me cuvas
ja letela sam nebom iznad oblaka
ali nebo mi ne treba
ako tebe nemam ja, ako te nemam...

četvrtak, 19.10.2006.

...slaži me...

...tako mi jako fališ ovih dana...čak više nego obično...možda zbog toga što je hladno a nisi tu da me zagriješ...ili zato što si prošlu zimu još bio moj...svaki dan mi se sve više čini nevjerovatno da je svemu kraj...ne mogu shvatiti...ujutro se probudim sa pomisli da to nije moguće...okrenem se na drugu stranu...i vidim da nisi kraj mene...ipak je sve istina...umjesto da mi svaki novi dan bude bar malo lakše meni sve više fale tvoj usne...Bože,ne daj da ga ikad vidim s drugom...u mom srcu još uvijek je mač...koji me tako hladno ubija...što je jedna lijepa riječ sa tvojih usana...slaži me..to i tako najbolje znaš...usreći me...reci da sam ti barem malo draga...da ćeš ponekad biti moj...i da ćeš mi pokloniti jednu noć ljubavi...bez obzira na nju...daj da te još malo imam...slaži me da nisi zauvijek otišao i da ju ne voliš...utješi me...slaži me...u ime starih dana kad si davao sve da me imaš...naša priča je imala nešto posebno...dok nisi sve uništio...kažu da je ljubav primanje i davanje...ti si uvijek primao...a ja sam davala...za uzvrat su me čekale bolne riječi...kao da sam kriva što te volim...i ja bih htjela da mi ne značiš ništa,znaj...zašto si me tako čvrsto vezao uz sebe kad si znao da će uskoro kraj...tako tužno zvuči ta riječ..."kraj"...odnese sve sa sobom...samo ostavi bol...i sjećanja...tragove na srcu...miris gorčine...ako te ikad prestanem voljeti moći ću reći da sam uspijela živjeti dalje...da si mi samo neuspjeh...u prolazu...ali za sada si mi nepreboljena ljubav...neizbrisivi osjećaji...druga te ima...druga je sretna u tvome narjučju...a ja se tresem pri samoj pomisli da ljubiš drugu...godine će proći u tuzi...možda neću više nikad tako voljeti...ali jedno znam...bez obzira što govoriš...i što je sve bilo...znam da sam barem malo bila voljena...to sam osjetila...

srijeda, 18.10.2006.

...ja ne mogu bez tebe...

...Ja ne mogu bez tebe
bez tvoga dodira
i kao ptica slomljenih krila
sam bez tebe ja

Ja ne mogu bez tebe
kao sanjar sam bez sna
srce od hladnoce zebe
bez tvoga poljupca

Svake noci kada legnem sama bez tebe
prevrcem se, lose spavam kada nema te
svake noci kada zaspim dolazis u sne
i tek tada mirno spavam
u snu kraj tebe

Jedna sijalica, vidim, cele noci sija
pomisao da nisi sama nikako ne prija
setim se kako je nekad nama sijala
i toplina tvoga zagrljaja
kako mi je prijala

A ti ne znas sta ja
ispod tvoga prozora tim
da mi suza krene
kad te vidim s njom

Ali sklonim se da ne vidis
ne zelim da znas
da i dalje patim
i zalim raskid nas

Svake noci dok ja spavam
mi dolazis u sne
sapuces mi neznim glasom
kazes, volim te

Svaku noc mi jutro kvari
i zato mrzim dan
jer odnese slatke snove
prekine mi san

Sada sve sam shvatila
i znam da si u pravu
to je onaj proces
to dodje ti u glavu

Al' tu popravke nema
nakon svih teskih reci
kraj koji niko ne moze da spreci
bol ne prolazi, cak sve vise boli
mozak i srce da te zaboravi moli
al' nije lako, stvarno ne znam kako
ne znam sta, sta cu bez tebe ja...

utorak, 17.10.2006.

...granice ljubavi...

...ponekad,kad me uhvati sjeta...dok se budim sama...a druga je s tobom na jastuku...ramišljam kolike su granice ljubavi...što se sve može oprostiti nekome koga volimo...postoji li uopće granica...ili se u ljubavi ide do kraja...kad se sjetim što sam ti sve praštala...žudim za tvojim poljupcem...i zagljajem u hladnnim zimskim noćima koje su na pragu...i još jednom znam ponovno bih sve ponovila...i opet bih ti sve oprostila...unatoč svemu...da još malo uživam u toplini tvoga tijela...ali više nema smisla...da praštam a da te nemam...u mom srcu si ostavio veliki trag...nitko nakon tebe nije me više tako dotakao...samo su bili u prolazu...a da ih nisam ni primijetila...svaka moja suza je gorka...previše je skrivenih osjećaja...boli...nemam više ništa...samo me tvoja slika pokraj kreveta gleda...i još uvijek mi nije jasno da te nemam...i da više nikad neće biti po starom...ne znam zašto ne sklonim tvoju sliku...ali nema smisla...mogu je maknuti sa pogleda ali ne i tebe iz srca...još uvijek stara ruža na stolu čuva svoje mjesto...poklonio si mi je onog dana dok si me još volio...ili si samo tako govorio...nikad neću zaboraviti lijepe riječi...obećanja...planove...laži...koje su mi tako godile...a to si znao...ali što je jedan dan sreće prema beskraju tuge...ništa...a u mom životu ustvari sve...ono čega se sjetim kad sam tužna...i onda me još jače boli...ima dana kad mislim da uspijevam bez tebe...ali onda me odjednom nešto podsjeti na tebe...na nas...na mjesta gdje smo bili...i suze krenu...a bol probada dušu...stara rana ponovno krvari...želim da znaš da ti je u mom srcu sve oprošteno...voljela bih da te mogu mrziti...ali ne mogu...previše je ljubavi u meni ostalo...kao prvog dana...da je barem mogu nekom drugom pokloniti..ali srce zna razliku...zar sam zaslužila da mi se nakon svega ni ne javiš...nazovi me ponekad...barem da ti čujem glas...ali ne pričaj mi o njoj...moja si vječna ljubav...znam,uvijek ću te voljeti...ali nadam se da će jednom barem malo manje boljeti...

subota, 14.10.2006.

...usponi i padovi...

...kažu da je život pun uspona i padova...ti si bio moje sve...nasmijavao si me kad sam bila tužna...brisao si mi suze jednim osmjehom...liječio bol jednim dodirom...poljupcem...fale mi sve ti lijepi trenutci...a najviše me ubija pomisao da više nikad neće biti ono što je bilo...bio si mi nešto najlješe u životu...dok nisu krenuli padovi...tvoja potreba za drugim curama...nevjera...grube riječi...poniženja...uvrede...postao si netko sasvim drugi...više nisi bio onaj kojeg sam upoznala onog ljetnog dana...nema više naše jeseni...dugo sam trpjela sve samo da budeš barem malo uz mene...praštala sam ti ono što ti druga nikad ne bih...znala sam da si srce poklonio drugoj..o njoj si mi pričao sa sjajem u očima...a mene si gledao hladnim pogledom...u mom si krevetu bio samo da ne budeš sam dok je čekaš...toliko isplakanih suza uzalud...pričao si mi o njoj kao da sam ti prijatelj...a ja sam samo željela osjetiti tvoje usne...znaš li kako boli pisati o svemu...toliko misli proleti kroz mene...sjetim se i najljepših stvari...i u boli kažem da je gotovo...da te ne mogu vratiti...jer ja nisam "ona"...koju želiš...koju trebaš...samo sam ime koje ponekad spomeneš dok govoriš ostalima da više nisi sa mnom..dok se smiješ...a ja se budim svako jutro bez imalo volje...kad znam da te neću poljubiti...nemam razloga za sreću...jer sam je izgubila...moram dalje znam...dani idu...bez tebe teško...ali svaki dan zamijeni noć...bez tebe hladna i bezvrijedna....hoću li jednom upoznati nekog sličnog tebi...nekog koga ću zavoljeti ali da me ne povrijediti...hoću li mu moći dati ono što sam dala tebi...ili ću se okrenuti i nestati sama u noći?...pobjeći od svih...i nadati se da ću naći sreću negdje daleko...da i mene čeka mojih pet minuta...

petak, 13.10.2006.

...poljubi me...

...poljubi me i nemoj nista reci
samo poljubi me
odavno vise rijeci nisu potrebne
ti ides znam.
Poljubi me k'o prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam zaboravit ces
da samo nekad ti i ja
zaustvljali vrijeme
medju zvijezdama
ko da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam zaboravit ces
okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo ides sad

Poljubi me, odagnaj bar veceras
tamne oblake
i zagrli me jako da ne zaplacem
ti ides sad.
Poljubi me ko prvi put da ljubis
i jos njeznije
da zapamtim sto gubim
da mi ostane taj osjecaj.

Kad odes znam, zaboravit ces bol
u mojim ocima
i da je zivot moj u tvojim rukama
k'o da me nije bilo ides sad.
Kad odes znam,
zaboravit ces okus mojih usana
i neces mi se sjecati ni imena
ko da me nije bilo sad...

četvrtak, 12.10.2006.

...nostalgija...

...nostalgija...tako je često prisutna u mom životu...živim od laži da te pomalo zaboravljam...i onda se pitam...zašto te još uvijek ne mogu zamisliti s drugom?..zašto me svaka pjesma podsjeti na tebe?...na stare dane...zašto još uvijek osjećam miris tvoje kože dok sjedim na hladnom podu svoje sobe?..zašto sve to?...ako te zaboravljam...ne,ne mogu lagati samu sebe...trebam tvoj dodir da smiri moje težnje...i tvoj poljubac poput meda da mi vrati život...kao pčeli mokrih krila...koja ne može poletjeti...sve u meni ostalo je tvoje...srce...i duša...tijelo koje je mrtvo bez tvojih dodira...jedino ponos više nemam...izgubila sam ga onog trena kad sam te do kraja zavoljela...a znala sam da ti je druga sve...tko je izmislio ljubav kad tako boli...ili ljubav nije za svih...nije za one slabe...koji kad vole,vole do kraja...ljubav je za snažne...za one koji kraj samo smatraju porazom...izgubljenom bitkom...i mogu nakon svega krenuti dalje...zbog čega te tako volim...a do boli si me povrijedio...što to ima u tvojoj koži...očima...glasu...usnama...jer zarobio si me u svoj svijet...i odjednom otjerao...tako da i drugoj možeš dati ono što si meni...malo ljubavi...i beskrajnu tugu...želim udahnuti novi život...ali u mom svijetu bet tebe nema zraka...guše me moji osjećaji...i daj mi reci...kako se obraniti od tebe...kako prekinuti tu čaroliju i izbrisati osjećaje...nauči me da budem poput tebe...hladna...da mogu ljubiti...prevariti...ostaviti...i biti jaka...da ne osjećam ništa...da se prekine bol...ti imaš najbolje odgovore...jer ja sam već odavno prestala odgovarati na pitanja o ljubavi...postoji li ona zasita...ili je samo iluzija...žudim za tvojim poljupcem...moje su usne suhe...jedino ih suze miluju...znam da se sad poklanjaš drugoj...sretna je kao i ja nekada...a ti...ti si sretan uvijek...imaš sve što zaželiš...svaka padne na tvoje laži...i svaku slomiš...neku jače...neku manje...a mene si do kraja...kad si mi sve uzeo,zašto nisi i ljubav...zašto je nisi izbrisao iz mene kad si otišao...zar želiš da me tako boli?...ljubav si ostavio...gori u mene...i ne da mi mira...a nostalgija...stalno doziva tvoje ime...i naše trenutke da se ponovno vrate...ali uzalud...

ponedjeljak, 09.10.2006.

...jednom...

...ti i ja..mi...više ne postojimo...nismo više jedno...samo smo uspomena...lijepa i tužna...još mi svaka pjesma budi stare osjećaje...u tišini čujem tvoj glas...u očima mi tvoj lik...nema više sjaja...jer nosim samo isprane dana sreće...sve što je nekad bilo nestalo je u treptaju oka...ni slutila nisam...a već si otišao...predosjećala sam kraj...ali ne još...ne znam što će biti ako te jednom sretnem...hoće li suza krenuti...a srce zakucati kao nekad...ili ću te pozdraviti kao staru ljubav...bez boli...a ti?...hoćeš li se sjetiti tko sam...ili ćeš produžiti dalje...a u srcu će te nešto potaknuti da se okreneš...i kažeš to je bila "ona"...a ako te vidim s njom...glumit ću sreću...željet ću ti sve najbolje...i nju ću pozdraviti...a kad odete...suze će mi zamagliti pogled...jer nikad te neću moći gledati kako ljubiš drugu...kao prijatelja...ostat ćeš mi netko jako poseban...zbog koga će se u srcu uvijek paliti plamen...želim da prođu ovi dani...mjeseci...godine...da što manje mislim na tebe...ali jedno znaj...želim ponekad čuti nešto o tebi...kako živiš...i hoćeš li jedno prebrojati sve greške...i s kajanjem priznati da sam ti nešto značila...spomenuti moje ime...teško je ljubav izbrisati u jednom trenu...trebala sam s tobom uvijek biti spremna na sve...ali nada je postojala...i ugasila se ono trena kad si počeo o njoj pričati...kad sam shvatila da sam višak...i da ti je važnija od mene...jedno je shvatit ali drugo je prihvatiti...da je svemu kraj...uzela te je...tvoje srce i tijelo...a meni je oduzela sve što sam voljela...ne zna što je čeka...ali polako...sve uvijek dođe na svoje...pokajat ćeš se jednom...i tebi će netko srce slomiti...drhtat ćeš u hladnoći...bol će lediti srce...a suze će biti jednio što je živo...onda kad ti zalede dušu...i odu bez riječi...jedne tužne večeri...

nedjelja, 08.10.2006.

...slaži me...

...znam da te ona zove
i da ces nase snove
u trenu sve da pogazis
prastam sto je volis
al' nemoj da me slomis
da me bez reci ostavis

Slazi me da opet ces doci
sipaj mi prasinu u oci
da ne vidim kraj
da ne vidim kraj
slazi me kad te molim
jer istina boli

Nocas mi dusu slamas
znam, gotovo je s nama
neces se meni vratiti
a pola duse moje ostace uvek tvoje
svuda ce te pratiti

Jos mi treba dodir tvoj
vise od svega
kazi mi da ces biti moj
slazi me...

petak, 06.10.2006.

...ja nisam ti...

...još uvijek mi fališ...znam,premalo je vremena prošlo...trudim se da mi prestaneš biti sve...ali stalni si gost mojih misli...jučer sam u drugom tražila utjehu...trebala mi je nečija blizina...zagrljaj...ali to ne briše moje osjećaje prema tebi...u tvojoj blizini osjećala sam se potpuno...iako me je tvoj hladni pogled jako bolio...pogled bez ljubavi...u kojem nema čak ni moje sjene...u njegovom zagrljaju osjećam toplinu...ali srcu je hladno...zna da to nisi ti...a moglo je sve biti drugačije...da nisi postao ono što jesi...jučer bih naslonila glavu na tvoje rame...na drugog ne bih ni pomislila...do kad ću svih uspoređivati s tobom?...želim se opustiti u tuđim rukama...potražiti spas negdje daleko...ali uvijek se vraćam na početak...bude se stare uspomene...eto tako živim...s drugim pričam....a s tobom sam u mislima...on mi grije ruke...a tvoj dodir priželjkujem...i opet se vraćam u naše noći...ništa ih ne može zamijeniti...toliko strasti...ljubavi...a ovih zadnjih dana si mi bio stranac...rekao si da moramo svatko na svoju stranu...iako sam znala da si u pravu...skupljala sam mrvice ljubavi...sad odlaziš njoj...ostavio si me uplakanu...ni neznaš kako su me zaboljele tvoje riječi...da se nakon svega samo okreneš i odeš...a sve lijepo što smo imali ostaviš iza sebe...bez imalo kajanja...kao da ti ništa nije značilo...tebi je to samo još jedan kraj...još jedna laž...a meni si srušio sne...oduzeo sve što sam imala...pustio me samu...da se borim...da živim...a nikad mi nisi rekao kako nastaviti živjeti bez tebe...jer moja ljubav nije bila laž koju mogu nekom drugom pokloniti i biti sretna...ja nisam ti...ne odlazim kad je najteže...ne smijem se kad nekog boli...nemam srce od kamena...

četvrtak, 05.10.2006.

...pusti me da verujem...

...susret nam prodje
kao tren
smejes se i pricas
kako si njen

Necu da slusam s kim si i gde si
i koju ljubis necu da znam
pusti da verujem
da si jos uvek sam

Srce mi hladno
kao led
smejem se i ja
takav je red

Oci ti sjaje
kao zar
nova je ljubav
tvoja stvar

Pusti me da verujem...

srijeda, 04.10.2006.

...sve je isto...osim nas...

...kiša pada kao i prije...u zraku miris jeseni...život ide dalje...ali moj ne...sve je isto...samo nema nas...ove jeseni neki novi parovi započinju...kao i mi prošle godine...grle se...ljube...sretni su...a od nas je ostala samo uspomena...moja...i od ljudi koji nas znaju...jasno mi je da više ničeg nema...ne znam gdje smo se izgubili...previše sam vjerovala da se možeš promijenti...da možeš biti samo s jednom i da sam ja ona prava...vuk dlaka mijenja ali ćud nikada...znala sam to...ali bila sam slijepa...od ove silne ljubavi koja mi još uvijek magli vid...kad me netko pita za tebe ni ne znam kako me to boli...kad nakon svega moram reći da više nisi moj...ali ako riječi krenu poteći će i suze...zato se samo nasmijem na spomen tvoga imena...i okrenem se dok ne krene suza izdajica...još me uvijek me bole stari dani sreće...jer znam,isto više nikad biti neće...ni s nekim drugim...jer previše te volim...i treba mi vremena...da bol popusti...zima će uskoro pružiti svoju ruku...a ti nećeš biti tu da me ugriješ...bit ćeš pokraj nje...ja ću možda u nekom drugom tražiti utjehu...i zatvoriti oči i nadati se da si ti pokraj mene...pomoći će mi njegova blizina...da ne budem toliko sama...ali u srcu će stanovati samoća...umjesto tebe...zašto sam te morala zavoljeti?...kad nam nije bilo suđeno...zašto se sudbina poigrala samnom?...kad je sad strašno teško...sve je oko mene isto..osim što se budim znajući da te nemam...a pokraj kreveta još uvijek čuvam tvoju sliku...i još je ponekad poljubim...tajno...u tišini noći...oko mene mrak...nema te...ne griješ kao nekada moj krevet...samo je tvoj miris zauvijek prisutan...i kao da čujem šapat "ne plači mala...on više nije tu...ljubav je prestala...ali utjeha neka ti bude...da te je jednom barem malo volio..."

ponedjeljak, 02.10.2006.

...godina...

evo...danas je točno godina...kada sam prvi put probala tvoje usne...i ostala zauvijek zarobljena tvojim poljupcem..koliko sam samo bila sretna...konačno sam postala tvoja cura...sunce je grijalo...ti si me zagrlio...znala sam što slijedi...držali smo se za ruke...želio si da me drugi vide s tobom...tada si me želio više od ičeg...a danas umjesto da sam sretna...plačem...toliko me boli što nisi kraj mene...dana ne želim slušati pjesme...pričati...misliti...jer sve me podsjeća na nas...tada još nisam ni znala tko si...nisi mi bio pokazao svoje pravo lice...mislila sam da me stvarno voliš...sve bih dala da mogu ponoviti taj dan...još jednom da osjetim tvoje usne...po prvi put...da me zoveš da ti dođem...a sad ti to ništa ne znači...sve što je bilo...ja još uvijek živim s tim...i ne mogu vjerovati da te više nema za mene...kako si mi lijepe riječi znao govoriti...a sada sam ti samo netko na kome se možeš istresti...da barem mogu vratiti vrijeme...kako mi je danas teško...jer sjećam se tvojih riječi da ćemo slaviti godišnjicu...a sad neku drugu ljubiš...ni neznaš više da postojim...a kad nešto trebaš prva sam kojoj se obratiš...toliko sam toga s tobom proživjela...izjedaju me uspomene...trudim se da ne razmišljam...ali još uvijek sve proživljavam...samo čekam da prođe ovaj dan...i nebo plače...a znam da ni sutra neće biti bolje...više nikada...kiša ispire uvelo lišće...kao i našu ljubav...suze mi miluju obraz kad ne možeš ti...one su uz mene uvijek...prate me gdje god da krenem...to je sve što si mi ostavio...sve što imam od tebe...suze...i uspomene...neopisivu bol...pogotovo danas...datum koji mi je jednom bio najsretniji...a sad kad nema više nas...nema ni mene....svi su dana isti...bolni...a neki posebni datumi još malo bolniji...
***************************************************************************
Treba mi snage za kraj

Bolje sam nego sto ti izgledam
treba mi tek malo sna
i nisam vise tuzna zbog tebe
mozda sam samo zalosna
ni sad jos srcu mom nije jasno
da sve proslo je i da je kasno

Treba mi snage za kraj
kako te gubim jos nemam osjecaj
jos uvijek sve si mi ti
mogu bez tebe i to cu dokazati

Tisuce obecanja dao si
barem jedno ispuni
kad ides, onda idi zauvijek
i sve zauvijek prekini
ni sad jos srcu mom nije jasno
da sve proslo je i da je kasno
***************************************************************************

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pjesme

Lana-Otkad te nema

Ti si taknuo najtanje žice u meni
I pokazao najljepše lice ljubavi
Zapalio vatru koja se sad ne gasi
A onda nestao kao da nikad te nije
Ni bilo tu

Otkad te nema u mom životu
Sve je poprimilo žalosnu notu
Nebo je sivo ko oči tvoje
Samo je magla uvijek iste boje

Otkad te nema ovdje kraj mene
Moje je cvijeće suho i vene
Osjeća valjda,zlo mi se sprema
Jer ja sam bolna otkad te nema

Ja pokušavam spasiti ponos ljubavi
Zato ne idem na ista mjesta gdje i ti
I neću lagati kako
Sam pogrešno nazvala tvoj broj
Samo ću moliti Boga da mi te vrati
Da budeš moj

------------------------------------------------------
Colonia-U treptaj oka

MySpace Layouts

Opet si tu kao zadnja sjena
Kao plavo modra uspomena
Svi naši dani plamene sreće,
Zarobljeni u drhtaju svijeće

MySpace Layouts

Znam da nikad neću znati odgovore sve ali,
Samo jedno te molim,reci
Gdje da pronađem te?


U treptaj oka te više nema
Tvoje kose i mirisa tvoga tijela
Nestao si kao jutarnja rosa
Usred poljupca

U treptaj oka te više nema
Tvoga glasa, topline tvoga tijela
Nestao si kao jutarnja rosa
Usred poljupca

Opet si tu kao šapat vjetra
Kao kap zvjezdanog svjetla
Sve moje misli putuju k tebi
Umirujem srce ali ništa ne vrijedi jer

Znam da nikad neću znati odgovore sve
Samo jedno te molim, reci
Gdje da pronađem te?


U treptaj oka te više nema
Tvoje kose i mirisa tvoga tijela
Nestao si kao jutarnja rosa
Usred poljupca

U treptaj oka te više nema
Tvoga glasa, topline tvoga tijela
Nestao si kao jutarnja rosa
Usred poljupca

------------------------------------------------------

Prevari me samo me ne ostavljaj

Ostace trag poslje nas i nase ljubavi
mozda ce neko pricati
da smo se voljeli
al' jedno znam nismo uspjeli

Jednom sam srecu imala
nisam je cuvala
i sve za tren je postalo ogromna uvala
i sada znam bez tebe propadam

Kako cu bez tebe sutra
kad mi lose krene
kako da drustvu kazem
odlazis od mene
kad znam da sam pogrijesila
i srusila sve do pepela

Prevari me, samo me ne ostavljaj
prevari me, samo ne reci da je kraj
prevari me, samo da bude kao prije
ne daj da bez tebe sama ostanem

Za druge bili smo mi
sretni u ljubavi
mozda ce nekada da se ponovi
al' jedno znam bez tebe propadam

Ko kaznu cekam svaki dan
hocu da poludim
ako je ovo san neka se probudim
i docekam da te ugledam

Kako cu bez tebe sutra
kad mi lose krene
kako da drustvu kazem
odlazis od mene
kad znam da sam pogrijesila
i srusila sve do pepela