...nostalgija...tako je često prisutna u mom životu...živim od laži da te pomalo zaboravljam...i onda se pitam...zašto te još uvijek ne mogu zamisliti s drugom?..zašto me svaka pjesma podsjeti na tebe?...na stare dane...zašto još uvijek osjećam miris tvoje kože dok sjedim na hladnom podu svoje sobe?..zašto sve to?...ako te zaboravljam...ne,ne mogu lagati samu sebe...trebam tvoj dodir da smiri moje težnje...i tvoj poljubac poput meda da mi vrati život...kao pčeli mokrih krila...koja ne može poletjeti...sve u meni ostalo je tvoje...srce...i duša...tijelo koje je mrtvo bez tvojih dodira...jedino ponos više nemam...izgubila sam ga onog trena kad sam te do kraja zavoljela...a znala sam da ti je druga sve...tko je izmislio ljubav kad tako boli...ili ljubav nije za svih...nije za one slabe...koji kad vole,vole do kraja...ljubav je za snažne...za one koji kraj samo smatraju porazom...izgubljenom bitkom...i mogu nakon svega krenuti dalje...zbog čega te tako volim...a do boli si me povrijedio...što to ima u tvojoj koži...očima...glasu...usnama...jer zarobio si me u svoj svijet...i odjednom otjerao...tako da i drugoj možeš dati ono što si meni...malo ljubavi...i beskrajnu tugu...želim udahnuti novi život...ali u mom svijetu bet tebe nema zraka...guše me moji osjećaji...i daj mi reci...kako se obraniti od tebe...kako prekinuti tu čaroliju i izbrisati osjećaje...nauči me da budem poput tebe...hladna...da mogu ljubiti...prevariti...ostaviti...i biti jaka...da ne osjećam ništa...da se prekine bol...ti imaš najbolje odgovore...jer ja sam već odavno prestala odgovarati na pitanja o ljubavi...postoji li ona zasita...ili je samo iluzija...žudim za tvojim poljupcem...moje su usne suhe...jedino ih suze miluju...znam da se sad poklanjaš drugoj...sretna je kao i ja nekada...a ti...ti si sretan uvijek...imaš sve što zaželiš...svaka padne na tvoje laži...i svaku slomiš...neku jače...neku manje...a mene si do kraja...kad si mi sve uzeo,zašto nisi i ljubav...zašto je nisi izbrisao iz mene kad si otišao...zar želiš da me tako boli?...ljubav si ostavio...gori u mene...i ne da mi mira...a nostalgija...stalno doziva tvoje ime...i naše trenutke da se ponovno vrate...ali uzalud...
Post je objavljen 12.10.2006. u 14:26 sati.