...uvelo lišće na tlu..mokro od kiše...zgaženo...nevažno...tako se i ja osjećam...sama...tako sam sama...oko mene nasmijani ljudi...zagrljeni parovi...a ja hodam bez cilja...želim izbrisati ovo bol iz sebe...svi su dani tako teški...a neki su neizdrživi...pred drugima se pravim jaka...a sve me takne duboko u dušu...jer ostavio si me ranjivu...namjestim osmijeh na licu...da me ne pitaj što mi je...jer još o tebi ne mogu pričati...ponekad suze krenu i ne mogu stati...u trenutku... molim vas ne pitajte me zašto...odgovor je u jednim smeđim očima...koje su toliko povrijedile...a ne mogu bez njih...druga sad u njim nalazi svoj odraz...ostavio mi je svoje dodire...od kojih sam drhtala...tuđi dodiri su mi samo utjeha...kad tražim zagljaj...da se ne osjećam tako osamljeno...ali ništa ne pomaže...drugi nema usne poput tvojih...meke i nekad samo moje...on nema tvoj pogled...ni miris s kojim bih usnula i koji bi me budio...samo je tu u prolazu...kada poželim da me više nema...daje mi malo snage...već tugo ti tražim zamjenu...neuspješno...znam da nitko nije kao ti...i da mi ni jedan poljubac neće biti kao tvoj...za nikog se više neću tako vezati..ni osjetiti onu bliskost...ali ima nešto što cijenim kod drugih..nikad me nisu uvrijedili kao ti...nisu mi rekli ni jednu ružnu riječ...možda sam im nešto značila...a možda i ne...ali nije ni važno...jer i oni su meni bili samo dio stvarnosti...znak da više stvarno nisam tvoja...kažu mi da će ti jednom biti žao...i da ćeš shvatit što si izgubio...da sam bolja od tebe...ali te mi riječi ništa ne znače...jer nitko ne zna što sam imala...kako sam bila sretna...kad bih znala da ću te taj dan vidjeti...poljubiti...ali to je sad samo prošlost...možda će me jednom prestati boljeti...možda ti shvatiš što si napravio...možda se ostvare sve tuđe riječi...ne znam...sve je samo "možda"...a mene užasno boli...i jako je teško...neopisivo...ne znam što će dalje biti...hoću li jednom opet biti sretna...u nečijem drugom naručju....hoće li me netko stvarno voljeti...onako iskreno kako sam ja tebe...i kako te još volim...znam samo ono što mi osjećaji govore...da je užasno teško voljeti nekog tko nije zaslužio...i da je zaborav negdje...još uvijek kilometrima udaljen od mene...možda u nekom drugom vremenu...
Post je objavljen 26.10.2006. u 20:49 sati.