everything4you

utorak, 28.11.2006.

...iluzija...

...opet te sanjam...i nečujno dozivam tvoje ime...sanjam o nama...u grudima me stišće...nemam zraka...ruke mi drhe...a suze neprekidno klize...rekla sam da ne želim više pisati o tebi...da neću da mi budeš netko jako važan...ali moje srce misli drugačije...srcu si nešto najvažnije...neizbrisivo...ono piše riječi i riječi o tebi...samo si ti ostavio trag...koji užasno boli...obilježio si moju prošlost...sadašnjost...i budućnost...odlaskom si izbrisao sve one sretne dane...moj je krevet hladan...kao tvoje oči koje su govorile da je kraj...sve one grube riječi koje su skliznule s tvojih usana nisu me toliko boljele kao kad sam shvatila da je stvarno gotovo...da ovaj put to nije samo moj strah da te ne izgubim...ostala sam bez jednog dijela sebe...drugi si uzeo sa sobom...a toga nisi ni svijestan...ne znaš što si napravio...što si sve uništio...ti si s njom negdje sretan...a ja molim da se nađe netko na mom putu prema nigdje...netko tko bi mi pokazao pravi smjer...smjer nove sreće...izgubila sam se jednom davno u iluziji...da ćemo trajati zauvijek...sve sam tebi dala...nisam ništa ostavila...ni malo ljubavi da je mogu drugome pokloniti...svi su moji snovi izbrisani...živim a kao da nisam živa...sve je u meni mrtvo...srce...duša...samo je ljubav živa...ta prokleta ljubav koja me ubija...i ispija posljedni dah života...ne želim se više lažno smijati...i govoriti svima da sam dobro...ne želim drhtati na spomen tvoga imena...a praviti se hladna...dosta mi je te nesretne ljubavi...želim ponovno disati...nekom biti nešto...živjeti svaki dan sa smislom...imati nekoga uz sebe...da me grije u hladnim noćima...da me tješi u bolnim trenutcima...da shvati koliko mi je teško...da zaliječi rane koje si ti napravio...želim puno toga...a ustvari samo jedno...novu sreću...

28.11.2006. u 13:47 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 26.11.2006.

...tamne noći...

Cesto u tami svoje suze brisem
stalno te zovem a tebe nema vise
cesto u tami jedva srce dise
ljubav si tudja moja nikad vise

Cesto u tami
jedva srce dise
ljubav si tudja
moja nikad vise

Dao si tugu
koja srcu prijeti
teske rane
sto niko ne izlijeci

Tamne noci
tugu koja boli
odnio si sve
sto srce voli

Cesto u tami moje srce pati
zasto ode nikad necu znati
cesto u tami meni liju kise
ljubav si tudja moja nikad vise

Cesto u tami
meni liju kise
ljubav si tudja
moja nikad vise...

26.11.2006. u 19:49 • 2 Komentara • Print • #

petak, 24.11.2006.

...zbogom...

ne... ne želim više pisati o tebi...neću da mi budeš prva misao...posljednja rečenica...želim kad se ujutro probudim da te se ne sjetim...da mi nečija poruka za dobro jutro uljepša dan...a ti da mi budeš netko tko više nije važan...želim da me prestane dirati u srce svaka pjesma koju čujem...da mogu slobodno disati...da me bol napusti i odnese sve što me veže za tebe...prvi si me ljubio noćima...ali nisi jedini znam...bit će jednom lakše...kad vrijeme prođe...možda kad dođe novo proljeće...a suze presuše...ili novi snijeg kad padne i zaledi moju bol...zaboraviti te nikad neću...uvijek ćeš ostati ono namilije...sjećat ću te se kakav si bio prema meni na početku...zauvijek ćeš ostati ime mojih osjećaja...tiha patnja davne ljubavi...možda se netko sjeti mladih,nekad zaljubljenih duša...ruke u ruci...nježnih pogleda...i beskrajnih šetnja u dvoje...hoće li netko pitati za nas...gdje smo nestali...sad smo samo sjene..sve što je bilo je nestalo...trag je ostao samo u meni...sva sreća...ljubav...dodiri...poljupci...sve čega više nema još živi u meni...nisam jedina koje je pala na laži...nismo se samo mi rastali...ali vjeruj mi da te volim kao prvog dana...samo želim nastaviti normalno živjeti...bez tebe...jer tako moram...ali neka onda već jednom prestanu teći suze zbog tebe...čekam da dođe dan kad ću konačno moći reći "voljela sam ga...sve što je bilo neće se više ponoviti...ali više me ne bole uspomene...pronašala sam novu sreću...zbogom,prva ljubavi...živjet ćeš zauvijek u meni...kao dio jedne mladosti..."

24.11.2006. u 12:04 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 22.11.2006.

...varalico...

Sve neprospavane noci
oprostit' ti necu moci
ni za brdo zlatnih dukata
valjda hoces da poludim
sta mi treba, da mi ljudi
kada prodjem pogled spustaju

I nakon svega opet lazes
da je sve to ljubav, kazes
reci cu ti sta me muci
ljubav te trebala vratit' kuci

Varalico, nek te druga ima
samo priznaj tu pred svima
da li si me ikad volio
Varalico, siroka ti polja
sta je ceka ne zna ona
case tuge, noci muke
a nigdje tvoga ramena

Na krevetu bijelom, mekom
zaprljao si ruke grijehom
njene kose ti si raspleo
sad pogledaj u oci moje
to sto vidis, suza to je
ne sto moje srce voli
nego sto me dusa boli...

22.11.2006. u 15:12 • 2 Komentara • Print • #

nedjelja, 19.11.2006.

...i ljubav ima kraj...

...srećo moja...tugo i radosti...nema te više za mene...nekad nisam mogla ni zamisliti život bez tebe... a sad eto moram tako živjeti...bez pola svoga srca...druga te zove "svojim dragim"...još uvijek kad te spominjem u sebi kažem "moj"...tako mi je ostalo...i onda se moram pomiriti sa okrutnom istinom...nema više "nas"...a svi su mislili da ćemo drugo trajati...da se volimo...kad me pitaju jesam li još sa tobom spustim pogled...bol me ubija dok pokušavam reći "ne"....ne želim odgovarati na pitanja o tebi...ne pitajte me kako je,što radi....ne znam,nisam više dio njegova života...što sam u njegovom srcu?...izbrisana uspomena ili neki izblijedili lik?....ne pitajte me ništa...ne spominjite njegovo ime...ljubav...stare uspomene...pitajte me kako sam...osmijehnut ću se lažno i reći "dobro sam"...jutros me je probudio pjev ptica...kao i uvijek kad sam se budila kraj tebe...ali sada pjevaju tiho...najtiše...kao da i one osjećaju moju bol...ništa više nije isto od kada si otišao...nema više sjaja...topline...glasova...samo mrak...u kojem viđam tvoj lik... i tišina...u kojoj ponekad začujem tvoj glas...zašto te moram prepoznati u svemu?...kad ću prestati plakati zbog tebe?...tko će vratit osmijeh na moje lice?...toliko te želim poljubiti...čuti riječi "oprosti mi"... a znam da se "mi" nećemo više nikada ponoviti...neće oživjeti stara priča...usne će mi zauvijek nositi tvoj pečat...tužno je znati da i ljubav ima kraj...toliko toga smo zajedno prošli...suza i smijeha... a tebi je svejedno...tako si me lako zamijenio...znam,jednom će i ona ovo doživjeti... možda će pisati o svemu kao i ja...a ti ćeš negdje s drugom sretan biti...tebi kraj ne znači ništa...zavedeš,poljubiš i ostaviš...hoćeš i ti jednom osjetiti što znači...
...rastanak

Kako je tesko
bol rastanka kriti
plakati u dusi
a nasmejan bit

Dok na dnu duse
teska suza para na licu
osmeh ugnjecen od jada

Tuzan ko cvetak
sto svezi grob kiti
kako je tesko bol
rastanka kriti

19.11.2006. u 10:49 • 3 Komentara • Print • #

petak, 17.11.2006.

...da li si dobro spavao...

Idem, al' sve cu da ti uzmem
sve da deliti umem
jedna stvar ovde nema par
kad nesto iz nicega stvorim
za to se do kraja i borim

Da li si dobro spavao
one noci kraj zene te
kad sam te zvala svaki sat
da ti kazem volim te

Nije to moja osveta
nije, nije, ni odsteta
ja najdraze ostavljam njoj
tebe jedini moj

Jednom, znacu kuda i kako
mozda bice mi lako
da pitam te kome teze je
jednom kad blizu svog srca
ne cujem tvoje da kuca

17.11.2006. u 19:16 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 15.11.2006.

...kao pahulja...

..."Ni jedan drugi, ni jedan posle tebe,tako da ljubi, tako da me zavede"...
..točno tako...ni jedan drugi me još nije tako začarao pogledom...uzbudio jednim dodirom...usrećio jedni poljupcem...tvoja čarolija još traje...tvoje ljubavi više nema..ali sve što si mi učino ne može se izbrisati...moje su suze bolne...u svakoj je taj užasan osjećaj...to što znam da te više nikad neću imati..da se sve otopilo kao snijeg...tvoja je ljubav bila pahulja...trajala je toliko dok nije dotaknula dno...jedan tren...još je malo vremena do Božića...prije sam obožavala to vrijeme...snijeg,toplina u srcu...a sada me samo hvata tuga kad se svega sjetim..prošle godine mi je bilo tako lijepo u tvom narjučju...a sada ne želim ni snijeg...previše me podsjeća na tebe...ne želim da pada kiša kao naše prve noći u dvoje...želim pokoju zraku sunca da uđe u moj život...da mi takne hladne obraze...da dospije do mog srca...kad si otišao i sunce je prestalo sijati...kišu su zamijenile moje suze...samo je sivilo oko mene...svaki dan je potpuno isti...mislim o tebi čim se probudim...shvaćam da sam sve izgubila...s tugom ustajem iz kreveta...ugledam tvoju sliku...krenem dalje i sjetim se prvog poljupca...i svega što je bilo..noću ne želim zaspati jer sanjam naše sretne dane...zarobljena sam u ovom svijetu bez tebe...sama..nikog ne vidim...ne čujem...osjećam se tako sitno...bezvrijedno..kao i da mene nitko ne vidi...oko mene nasmijana lica...magle mi se oči od suze...pitam se vidi li tko curu koja je ostala tako sama...koja je izgubila ono što je najviše voljela...zapita li se itko zašto su mi tužne oči svaki put kad prolazim gradom..kroz mjesta na kojima smo bili...primjeti li itko moju tugu...zanima li koga o čemu razmišljam...kako se osjećam...ili nikog nije briga...tako je teško živjeti bez imalo radosti...bez smijeha...u samoći...želim samo malo utjehe..nekoga tko će mi izbrisati tugu...i vratiti sjaj u oči...možda tražim puno...ali dalje ovako više ne želim...i ne mogu...

15.11.2006. u 20:56 • 7 Komentara • Print • #

utorak, 14.11.2006.

...usamljena žena...

U maloj sobi nocas svetlo gori
jedna zena kraj prozora stoji
gleda svetla sto sjaje u noci
ceka nekog sto joj nece doci

Prolazi vreme, zivot snove menja
ostvari se i nada i zelja
ali jednoj zeni ne menja se nista
zauvek ce biti usamljena

U njenom se srcu nocas snovi ruse
bol i tuga naviru iz duse
u mislima proslost joj se vraca
ove noci dug ljubavi placa

Jedna je ljubav otisla tiho
iz zivota jedne tuzne zene
u toj sobi sad su drustvo njeno
samo stare, bolne uspomene...

14.11.2006. u 18:30 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.11.2006.

...izgubljena sreća...

...hladno je...želim se priviti uz tvoje tijelo...dotaknuti tvoje usne nježno...osjetiti tvoja milovanja...i šapat tvoga glasa...želio si mi dati milijun poljubaca...imati me uz sebe bez prestanka...bio si mi sve...najbolji prijatelj...najveća ljubav...utjeha...nisi dao nikome ni da me pogleda...želio si me samo za sebe...brisao si mi suze...nisi dao nikome da me povrijedi...ni da jednu ružnu riječ kaže o meni...sve je bilo lakše kad sam znala da si uz mene...odjednom se sve preokrenulo...nisi me želio u svojoj blizini...razgovarao si preko volje...ležali smo u krevetu svako na svojoj strani...znaš li kako mi je bilo kad sam znala da te ne smijem ni dotaknuti...gledala sam te...i u sebi plakala...molila Boga da sve bude kao nekada...da se prestaneš tako ponašati...ti si postao moje suze...ti si ona koji me je povrijeđivao iz dana u dan...nikad nisam znala što mi slijedi...sve ti je počelo smetati...postala sam višak...pretvorio si se u ono od čega si me nekad štito...u jednom trenu izgubila sam utjehu...prijatelja...dečka..veliku ljubav...cijeli svijet mi se srušio...postao si vječna tuga u mom srcu...mlada sam a imam osjećaj da mi je život završen...za mene nema više sreće...oko mene sretni ljudi...a ja im zavidim..dok se ljube...vole...kako vrijeme prolazi sve mi više fališ...mislila sam da će biti lakše..ali bez tebe ja ne mogu...želim te još jednom poljubiti...da svijet stane i više mi ništa neće biti važno...želim ti čuti glas i na trenutak uživati u najljepšoj melodiji mog života..prije smo se svaki dan čuli...pričali o sve i svačemu...smijali se satima...sve mi to tako fali...toliko te želim srećo moja izgubljena...ali za mene si zabranjeno voće...nešto što više nikad neću imati...poljubiti...dotaknuti...a samo želim zaspati kraj tebe...još jednom...da bude sve kao nekada...glazba...ja i ti...mi...

12.11.2006. u 13:46 • 2 Komentara • Print • #

petak, 10.11.2006.

...bole mlade godine...

...Ja ne zaboravljam
jer cesto jos kroz snove
kao nekad zoves me
i poljubci jos tvoji
svud po telu bole me
i mesaju se osecanja
kao suze sve sto su te molile

Ja dobro pamtim sve i svaki oziljak
na mojoj dusi, kunem te
jer jos u svakom delu
moga bica ima te

Al' ne znam odgovor
na jednostavno pitanje
zasto jos volim te
kad ne zasluzujes

Bole usne, boli dusa
bole mlade godine
svako secanje na tebe
novom bolu vodi me

Bar na minut eh da mogu
vreme da zaustavim
i toliko bar da ne patim

Bole usne, boli dusa
bole mlade godine
svako secanje na tebe
novom bolu vodi me

Bar na minut eh da mogu
vreme da zaustavim
da u oci suze vratim
na tebe ne mislim

Ja dobro pamtim sve i svaki oziljak
na mojoj dusi, kunem te
jer jos u svakom delu
moga bica ima te

Al' ne znam odgovor
na jednostavno pitanje
zasto jos volim te
kad ne zasluzujes...

10.11.2006. u 19:26 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 08.11.2006.

...trenutak lažne sreće...

...noćas si me opet posjetio u snu...ljubila sam tvoje usne baš kao nekad...osjetila sam tvoj miris..tako stvarno...a sve lažno...probudila sam se sama....kraj mene nema nikoga...samo tuga...zašto mi moraš doći u san?...da mi jutro osvane bez imalo sjaja...sunce već odavno ne dolazi u moju sobu...ako se koja zraka i uspije probiti kroz sivilo boli,povlači se na spomen tvoga imena...i opet ništa nema smisla...i da drugi ljubi moje usne ne bih osjetila...a tvoje bih prepoznala u svakom trenu...u najvećem mraku...tako me boli kad se sjetim naših zadnjih dana...sjedili smo jedno kraj drugog kao stranci...gledao si me hladno...nisi mi želio dati ni poljubac...slutila sam kraj ali sam odbacivala tu pomisao...ti si znao da je definitivno kraj...nisi mi to mogao reći na neki nježan način...nisi mi dao ni malo utjehe...nego si me pustio da sama shvatim...da me ne želiš više kraj sebe...i da ti je druga sve...a nekad si me želio stalno u svojoj blizini...držao si me za ruku...ljubio...govorio lijepe riječi...obećavao mi toliko toga a ja sam bila sretna...iako ništa nisi ispunio...bilo mi je važno samo da sam s tobom...nikog drugog više nisam ni čula ni vidjela...svi su za mene bili nevažni...okrenula sam se protiv svih koji bi rekli neku ružnu riječ o tebi...a bili su u pravu...rekli su mi "slomit će ti srce,nije za tebe"...sada kad se osvrnem na sve znam da sam pogriješila...ali ipak bila sam sretna...i kakav god ti bio i makar nitko to ne razumije dao si mi ljubav...kratko je trajala ali je postajala...zamjeram ti jedino što si me zadnjih dana tako mučio...samo da me makneš od sebe...ja sam već odavno sve shvatila...ali bih prekrila oči na sva tvoja lutanja...volim te to ne mogu slagati...jako si me povrijedio...i to je istina...ali drago mi je što sam bila dio tvog života...ne znam zašto...jer sve bi mi bilo lakše da te nikad nisam upoznala...ne bih sad ovako patila...ne bih druge uspoređivala s tobom...ali možda nikad ne bih ni saznala što znači ljubav...kako može boljeti...i što se sve može napraviti za voljenu osobu...nisam znala da mogu praštati sve što sam tebi oprostila...i da ću ti pokloniti srce a da mi ga nikad nećeš vratiti...

08.11.2006. u 15:21 • 4 Komentara • Print • #

utorak, 07.11.2006.

...izdajice...

...sve sam noci s tobom provela
Grehe svoje skupo platila
Tri su dana bila dovoljna
Da tvoj osmeh bude tudja sudbina

Dali ime moje u snu dozivas
Koliko mi trebas dali osecas
Svaku moju zelju znas samo ti
poslednja znam s tobom odlazim

Izdajice izdajice
daj da vidim tvoje lice
Ni da mi kazes zdravo,
okreni se bar malo

Nocas mi ljubav treba,
do tebe mi je stalo
Sto krijes svoje lice
izdajice, izdajice

Kad bi samo malo snage skupila
Hiljadu bih suza vetrom poslala
Da te kisom misli posete
na nasu ljubav da te podsete...

07.11.2006. u 11:24 • 4 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 06.11.2006.

...suze...

"...odavno nisam pitanje cula
zasto se ne smejes, mala
pa se nasmejem tek da ne bih plakala..."

Ti su stihovi postali dio mog života...već se dugo nemam čemu iskreno nasmijati...previše tuge u meni živi i kad smognem malo snage za osmijeh to nije to...vidi se da nema sjaja u očima...i da je sve laž...nisam više ona nasmijana cura...svaki osmijeh izbrisale su suze...one se najčešće mogu vidjeti na mom licu...ima trenutaka kad suze ne prestaju teći...želim si olakšati dušu,ali koliko god suza isplakala nije dovoljno...još uvijek jako boli...bliže se dani darivanja...bliskosti...i znam da će tada boljeti još jače...jer nećeš biti uz mene...njoj ćeš poklanjati poljupce...najljepše trenutke...a kraj mene neće biti nikog...da me zagrli...da me utopli...da mi je još jednom zaspati s tobom...i probuditi se ujutro sretna kao nekad...ubija me ova hladnoća...koju prošle godina nisam ni osjetila...jer sam te imala...a sada mi srce zebe i moli za malo nježnosti...ponekad dok razmišljam o svemu,čini mi se da nisam ni bila svjesna koliko sam bila sretna...i da sreća može nestati u trenu..da mogu nešto promijeniti i da sve može biti po starom odmah bih to učinila...sjetiš li se ti mene...i svega što smo imali...ili ti nisam ni uspomena...hoćeš li jednom shvatiti što smo sve izgubili...hoćeš se pokajati...i dozivati moje ime...?...toliko pitanja...a odgovori leže u tebi...ako sam ti nešto značila...jednom kad te svi povrijede a suze ne prestanu teći...nazovi me...da ti čujem glas...nakon mnogo vremena...da ti budem utjeha...netko koga si jednom davno barem malo volio...pitam se što će biti nakon mnogo godina...hoćemo li se ikad opet vidjeti?...ili si zauvijek otišao iz mog života...hoćemo li jednom pričati o svemu?...hoću li moći pričati s tobom bez boli?...kako da te zovem...imenom...ili "starom ljubavi"...?hoću li u tvojim očima vidjeti sreću ili tugu?...srest ćemo se jednom znaj...možda ti budeš s njom...a ja s drugim...što god bilo...znam...u srcu će se probuditi stari osjećaji...mislima će mi proći naši zajednički trenutci...željet ću te poljubiti u ime starih dana...ali neću smjeti...pružit ću ti ruku...a po mom ćeš pogledu znati da te nikad nisam prestala voljeti...

06.11.2006. u 13:45 • 1 Komentara • Print • #

subota, 04.11.2006.

..hodam mračnim ulicama...

...prolaze dani...u tuzi...bolnim uspomenama...i nadi....da ću naći zagrljaj sličan tvome...prva ljubav zauvijek se pamti...samo jednom sviće prva zora....i nema ljepšeg osjećaja nego probuditi se kraj voljene osobe...koliko sam te puta gledala dok spavaš...čekala sam da otvoriš snene oči i da mi skineš poljubac s usana...držali smo se za ruke i čekali novi dan...lijepe trenuke koji su bili na svakom koraku...a sad mi se sve što smo imali čini tako daleko...kao da je prošlo mnogo godina od kad sam zadnji put bila sretna....tako davno a u srcu si još uvijek svježa uspomena...svaki put suza mi klizne kad pomislim na tebe...toliko te trebam...jednom ću se probuditi u nekoj tuđoj postelji...pogledat ću drugoga u oči...osmijehnuti se samo da ne zaplačem...neće biti tvog mirisa na jastuku...ni svih onih emocija...u meni si probudio strast...nježnost....strah...i ono najjače....veliku ljubav...Bože,koliko sam ga voljela...ili bolje rečno...koliko ga samo volim....što se to dogodilo s nama...tko nas je kaznio...najviše mene...jer ti imaš nju...nekog koga voliš...a ja nemam nikog...tebi sam se predala do kraja...i sad duša bolno traži nekog tko će imati nešto tvoje...hoće li to biti oči smeđe boje...ton glasa?....znam,neće biti ništa...jer možda i nađem neke slične oči,ali bez tvojih neću moći...što sam to napravila da sam tako kažnjena?...imala sam sreću na dlanu...svijet pod nogama...a sada izgubljena lutam mračnim ulicama...tražim svijetlo...ali uzalud....osjećam se kao da mi nije suđena ljubav...da nikad neću naći nekoga tko će me stvarno voljeti...strah me je osjećaja...najprije moram izbrisati ljubav prema tebi...i koliko god se trudila...uvijek se vratim na početaka...bez imalo nade kažem da ne mogu dalje...zašto da lažem samu sebe da je bolje...da je lakše kako vrijeme prolazi...nije...jednako je teško...kao onog trena kad si mi nju spomenuo...a mene ostavio samu...bez imalo osjećaja...mokru od suza...nisam znala da ćeš mi ljubav tako skupo naplatiti....i da ću je godinama plaćati tugom...

04.11.2006. u 11:40 • 3 Komentara • Print • #

petak, 03.11.2006.

...izvestaj...

...Znala sam kad lagao si
znala sam kad varao si
al' sam ti oprastala sve
samo da duze potraje

Al' veruj mi, dozivecu to
da zaljubis se kao i ja
da osetis i ljubav i bol
u isto vreme na usnama

Jer to sto radis mi ti
bas to sam radila ja
mnogima pre tebe
ljubavi sam duzna ostala

I svaki moj bol
bas ti ces platiti, znaj
ima neko gore
ko o tome pise izvestaj

Na telefonu nepoznat broj
na kosulji karmina je trag
da mislim da jos uvek si moj
bilo bi stvarno naivno...

03.11.2006. u 12:01 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 01.11.2006.

...muška potreba...

...miris jeseni...kiša na prozoru...ti negdje daleko...zašto uvijek gubim ono što najviše volim?...dala sam ti beskrajnu ljubav ali tebi to nije važno...zašto neki imaju sreće...uvijek baš uvijek...a meni sreća tako kratko traje...željela sam te više od ičega...neko vrijeme sam te imala...ali uvijek sam znala da nisi samo moj...utjeha mi je bila da ću barem ponekad uživati u tvojim poljupcima...ali više nema ničega...ona te je preuzela...sve što bih htjela je da me netko zavoli iskreno kao što sam i ja tebe...jer nema više nade da ćeš ikad ponovno biti moj...da ću te vratiti...ljubav tražim na krivim mjestima...uvijek nešto krene naopako...naletim na krive osobe...ali ništa prije tebe mi i nije bilo važno...tebe sam jedinog zavoljela..a još uvijek nisam preboljela...želim nečiji zagrljaj...nježni poljubac...riječi utjehe...sve bih dala da to budeš ti...ali znam da nije moguće...želim samo biti voljena...da osjetim taj osjećaj...bez patnje...tuge...i suza...straha da ću biti prevarena...i da ću jutro dočekati sama...ostavljena...zelim pokušati nešto novo...da barem malo ublažim bol što je ostala nakon tebe..nadam se nekom tko će mi izliječiti slomljeno srce...želim ponovno voljeti...iako si mi u srcu kao bodež...molim te,dopusti mi da dalje živim...odi iz mene...i odnesi sve sa sobom...ovu nemoguću ljubav...bol...i sve uspomene...pusti da i ja nađem svoju sreću...

...Bit cu s bilo kim i upascu u nevolje
kad ljubav izdajem, ja izdajem je najbolje
jer tebe nema, tebe ne secam se vise
jer te nema, sve se jednom obrise

Tri pakla malo je i litar vina to je kap
bar u suzama kupam se kad ih imam slap
jer tebe nema, kao da te bilo nije
jer te nema, i od toga zlo mi je

Ako vidite zenu sto srlja bilo kud
vi je pustite jer volela je uzalud
nesto sto nema imena
i sto ljubav ne treba
ona samo bila je muska potreba...

01.11.2006. u 22:08 • 2 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>