...miris jeseni...kiša na prozoru...ti negdje daleko...zašto uvijek gubim ono što najviše volim?...dala sam ti beskrajnu ljubav ali tebi to nije važno...zašto neki imaju sreće...uvijek baš uvijek...a meni sreća tako kratko traje...željela sam te više od ičega...neko vrijeme sam te imala...ali uvijek sam znala da nisi samo moj...utjeha mi je bila da ću barem ponekad uživati u tvojim poljupcima...ali više nema ničega...ona te je preuzela...sve što bih htjela je da me netko zavoli iskreno kao što sam i ja tebe...jer nema više nade da ćeš ikad ponovno biti moj...da ću te vratiti...ljubav tražim na krivim mjestima...uvijek nešto krene naopako...naletim na krive osobe...ali ništa prije tebe mi i nije bilo važno...tebe sam jedinog zavoljela..a još uvijek nisam preboljela...želim nečiji zagrljaj...nježni poljubac...riječi utjehe...sve bih dala da to budeš ti...ali znam da nije moguće...želim samo biti voljena...da osjetim taj osjećaj...bez patnje...tuge...i suza...straha da ću biti prevarena...i da ću jutro dočekati sama...ostavljena...zelim pokušati nešto novo...da barem malo ublažim bol što je ostala nakon tebe..nadam se nekom tko će mi izliječiti slomljeno srce...želim ponovno voljeti...iako si mi u srcu kao bodež...molim te,dopusti mi da dalje živim...odi iz mene...i odnesi sve sa sobom...ovu nemoguću ljubav...bol...i sve uspomene...pusti da i ja nađem svoju sreću...
...Bit cu s bilo kim i upascu u nevolje
kad ljubav izdajem, ja izdajem je najbolje
jer tebe nema, tebe ne secam se vise
jer te nema, sve se jednom obrise
Tri pakla malo je i litar vina to je kap
bar u suzama kupam se kad ih imam slap
jer tebe nema, kao da te bilo nije
jer te nema, i od toga zlo mi je
Ako vidite zenu sto srlja bilo kud
vi je pustite jer volela je uzalud
nesto sto nema imena
i sto ljubav ne treba
ona samo bila je muska potreba...
Post je objavljen 01.11.2006. u 22:08 sati.