...srećo moja...tugo i radosti...nema te više za mene...nekad nisam mogla ni zamisliti život bez tebe... a sad eto moram tako živjeti...bez pola svoga srca...druga te zove "svojim dragim"...još uvijek kad te spominjem u sebi kažem "moj"...tako mi je ostalo...i onda se moram pomiriti sa okrutnom istinom...nema više "nas"...a svi su mislili da ćemo drugo trajati...da se volimo...kad me pitaju jesam li još sa tobom spustim pogled...bol me ubija dok pokušavam reći "ne"....ne želim odgovarati na pitanja o tebi...ne pitajte me kako je,što radi....ne znam,nisam više dio njegova života...što sam u njegovom srcu?...izbrisana uspomena ili neki izblijedili lik?....ne pitajte me ništa...ne spominjite njegovo ime...ljubav...stare uspomene...pitajte me kako sam...osmijehnut ću se lažno i reći "dobro sam"...jutros me je probudio pjev ptica...kao i uvijek kad sam se budila kraj tebe...ali sada pjevaju tiho...najtiše...kao da i one osjećaju moju bol...ništa više nije isto od kada si otišao...nema više sjaja...topline...glasova...samo mrak...u kojem viđam tvoj lik... i tišina...u kojoj ponekad začujem tvoj glas...zašto te moram prepoznati u svemu?...kad ću prestati plakati zbog tebe?...tko će vratit osmijeh na moje lice?...toliko te želim poljubiti...čuti riječi "oprosti mi"... a znam da se "mi" nećemo više nikada ponoviti...neće oživjeti stara priča...usne će mi zauvijek nositi tvoj pečat...tužno je znati da i ljubav ima kraj...toliko toga smo zajedno prošli...suza i smijeha... a tebi je svejedno...tako si me lako zamijenio...znam,jednom će i ona ovo doživjeti... možda će pisati o svemu kao i ja...a ti ćeš negdje s drugom sretan biti...tebi kraj ne znači ništa...zavedeš,poljubiš i ostaviš...hoćeš i ti jednom osjetiti što znači...
...rastanak
Kako je tesko
bol rastanka kriti
plakati u dusi
a nasmejan bit
Dok na dnu duse
teska suza para na licu
osmeh ugnjecen od jada
Tuzan ko cvetak
sto svezi grob kiti
kako je tesko bol
rastanka kriti
Post je objavljen 19.11.2006. u 10:49 sati.