ne... ne želim više pisati o tebi...neću da mi budeš prva misao...posljednja rečenica...želim kad se ujutro probudim da te se ne sjetim...da mi nečija poruka za dobro jutro uljepša dan...a ti da mi budeš netko tko više nije važan...želim da me prestane dirati u srce svaka pjesma koju čujem...da mogu slobodno disati...da me bol napusti i odnese sve što me veže za tebe...prvi si me ljubio noćima...ali nisi jedini znam...bit će jednom lakše...kad vrijeme prođe...možda kad dođe novo proljeće...a suze presuše...ili novi snijeg kad padne i zaledi moju bol...zaboraviti te nikad neću...uvijek ćeš ostati ono namilije...sjećat ću te se kakav si bio prema meni na početku...zauvijek ćeš ostati ime mojih osjećaja...tiha patnja davne ljubavi...možda se netko sjeti mladih,nekad zaljubljenih duša...ruke u ruci...nježnih pogleda...i beskrajnih šetnja u dvoje...hoće li netko pitati za nas...gdje smo nestali...sad smo samo sjene..sve što je bilo je nestalo...trag je ostao samo u meni...sva sreća...ljubav...dodiri...poljupci...sve čega više nema još živi u meni...nisam jedina koje je pala na laži...nismo se samo mi rastali...ali vjeruj mi da te volim kao prvog dana...samo želim nastaviti normalno živjeti...bez tebe...jer tako moram...ali neka onda već jednom prestanu teći suze zbog tebe...čekam da dođe dan kad ću konačno moći reći "voljela sam ga...sve što je bilo neće se više ponoviti...ali više me ne bole uspomene...pronašala sam novu sreću...zbogom,prva ljubavi...živjet ćeš zauvijek u meni...kao dio jedne mladosti..."
Post je objavljen 24.11.2006. u 12:04 sati.