...hladno je...želim se priviti uz tvoje tijelo...dotaknuti tvoje usne nježno...osjetiti tvoja milovanja...i šapat tvoga glasa...želio si mi dati milijun poljubaca...imati me uz sebe bez prestanka...bio si mi sve...najbolji prijatelj...najveća ljubav...utjeha...nisi dao nikome ni da me pogleda...želio si me samo za sebe...brisao si mi suze...nisi dao nikome da me povrijedi...ni da jednu ružnu riječ kaže o meni...sve je bilo lakše kad sam znala da si uz mene...odjednom se sve preokrenulo...nisi me želio u svojoj blizini...razgovarao si preko volje...ležali smo u krevetu svako na svojoj strani...znaš li kako mi je bilo kad sam znala da te ne smijem ni dotaknuti...gledala sam te...i u sebi plakala...molila Boga da sve bude kao nekada...da se prestaneš tako ponašati...ti si postao moje suze...ti si ona koji me je povrijeđivao iz dana u dan...nikad nisam znala što mi slijedi...sve ti je počelo smetati...postala sam višak...pretvorio si se u ono od čega si me nekad štito...u jednom trenu izgubila sam utjehu...prijatelja...dečka..veliku ljubav...cijeli svijet mi se srušio...postao si vječna tuga u mom srcu...mlada sam a imam osjećaj da mi je život završen...za mene nema više sreće...oko mene sretni ljudi...a ja im zavidim..dok se ljube...vole...kako vrijeme prolazi sve mi više fališ...mislila sam da će biti lakše..ali bez tebe ja ne mogu...želim te još jednom poljubiti...da svijet stane i više mi ništa neće biti važno...želim ti čuti glas i na trenutak uživati u najljepšoj melodiji mog života..prije smo se svaki dan čuli...pričali o sve i svačemu...smijali se satima...sve mi to tako fali...toliko te želim srećo moja izgubljena...ali za mene si zabranjeno voće...nešto što više nikad neću imati...poljubiti...dotaknuti...a samo želim zaspati kraj tebe...još jednom...da bude sve kao nekada...glazba...ja i ti...mi...
Post je objavljen 12.11.2006. u 13:46 sati.