...opet te sanjam...i nečujno dozivam tvoje ime...sanjam o nama...u grudima me stišće...nemam zraka...ruke mi drhe...a suze neprekidno klize...rekla sam da ne želim više pisati o tebi...da neću da mi budeš netko jako važan...ali moje srce misli drugačije...srcu si nešto najvažnije...neizbrisivo...ono piše riječi i riječi o tebi...samo si ti ostavio trag...koji užasno boli...obilježio si moju prošlost...sadašnjost...i budućnost...odlaskom si izbrisao sve one sretne dane...moj je krevet hladan...kao tvoje oči koje su govorile da je kraj...sve one grube riječi koje su skliznule s tvojih usana nisu me toliko boljele kao kad sam shvatila da je stvarno gotovo...da ovaj put to nije samo moj strah da te ne izgubim...ostala sam bez jednog dijela sebe...drugi si uzeo sa sobom...a toga nisi ni svijestan...ne znaš što si napravio...što si sve uništio...ti si s njom negdje sretan...a ja molim da se nađe netko na mom putu prema nigdje...netko tko bi mi pokazao pravi smjer...smjer nove sreće...izgubila sam se jednom davno u iluziji...da ćemo trajati zauvijek...sve sam tebi dala...nisam ništa ostavila...ni malo ljubavi da je mogu drugome pokloniti...svi su moji snovi izbrisani...živim a kao da nisam živa...sve je u meni mrtvo...srce...duša...samo je ljubav živa...ta prokleta ljubav koja me ubija...i ispija posljedni dah života...ne želim se više lažno smijati...i govoriti svima da sam dobro...ne želim drhtati na spomen tvoga imena...a praviti se hladna...dosta mi je te nesretne ljubavi...želim ponovno disati...nekom biti nešto...živjeti svaki dan sa smislom...imati nekoga uz sebe...da me grije u hladnim noćima...da me tješi u bolnim trenutcima...da shvati koliko mi je teško...da zaliječi rane koje si ti napravio...želim puno toga...a ustvari samo jedno...novu sreću...
Post je objavljen 28.11.2006. u 13:47 sati.