...hladno je...tama...samo zvijezde na nebu daju sjaj...gledam u nebo i tako jasno vidim tvoje lice...trebam tvoj zagrljaj da me ugrije...tako mi fale naše šetnje udvoje...još se jednom želim prošetati s tobom kraj mora...i tamo na snijegu...daleko od svih...ali sve su moje želje neostvarive...neku drugu sada ljubiš...a meni bol razdire dušu...moram bez tebe...već se polako mirim s tim..ali srcu nije jasno...ono je još uvijek tvoje...i ne shvaća zašto te više nema...kako se sve to dogodilo...svaki dan si govorim da mogu...da s nekim drugim mogu biti sretnija...ali još uvijek me je strah nekome predati srce...jer u njemu si ti...ne želim ponovno biti povrijđena...ali znam da me više nitko neće boljeti kao ti...bio si mi prva ljubav...najljepši poljubac...prvi si mi krao noći...bio si moje sve...a sada si mi tužna uspomena koja mi ne da mira...ne znam što će biti kad te jednom ponovno sretnem...želim te vidjeti ali bolje ne...jer još jače će me boljeti...ne želim da pokraj mene prođeš kao stranac...stani sa mnom...pričaj mi o sebi...pitaj me kako sam...gledat ću te u oči i slagati da sam dobro...a znam da će stara ljubav još uvijek boljeti...jednom nakon što vrijeme barem malo uspije zaliječiti rane možda ti se nasmijem iskreno...i možda ćeš mi biti samo netko jako drag...ali još uvijek nisam spremna...sve je još tako svježe...želim zaboraviti miris tvoga tijela...način tvoga dodira...i sve one poljupce...nježne i strastvene...želim te zatvoriti u zaborav...i baciti ključ...sve što sam sa tobom provela pretvoriti u san...i probuditi se...iako...nije mi žao što sam te upoznala....što sam bila dio tvog života...jedna od njih...ali najduže tvoja...sad znam što znači voljeti...i biti nekom nešto...barem na kratko...jer ti sebe ne možeš promijeniti...ne želim ti ništa loše..samo me boli što mi na vrijeme nisi rekao tko si i što želiš...što si me tako ponizio...ali vrijeme je jedini lijek...nadam se da će jednom biti lakše...da ću ponovno biti "ja"...i jednom iskreno voljena...
Post je objavljen 30.10.2006. u 17:54 sati.