26

petak

travanj

2024

U prolazu


Ima nešto...

U šapatu vjetra
što struji niz beskrajnu livadu
posutu nježnim tratinčicama i
ponosnim, jarkim maslačcima.

Ima nešto...

U sumornoj jesenjoj kiši
što pere sive ulice od tuge
donoseći nove uzdahe melankolije
i rađa osjećaje ljepote života.

Ima nešto...

U pahuljama prvog zimskog snijega
što zaledi slike uspomena na trenutke
ostavljajući promatrača bez riječi
i tragove loših sjećanja briše do neprepoznatljivosti.

Ima nešto...

U mirisu morske soli
obasjane zlatnim, sunčevim zrakama ljeta.
U prizoru dalekog broda na pučini
i savršenstva našeg postojanja.

Ima nešto u svakom danu.
U svakoj sekundi...
Gledaj! Slušaj! Osjeti!

Tu smo samo nakratko.
Onako - u prolazu.
A sreću?
Sreću čine tek sitnice.

15

ponedjeljak

travanj

2024

Ružičasta iluzija

U punoj crnini tmine
donijela je tračak mjesečine,
golim rukama nade
upalila fenjer tek šibicom.
I svaku njenu kretnju
pratio je pun žudnje,
diveći se eleganciji koraka,
misaonim, smislenim riječima.
Dodirivala bi ga tako nježno
čineći postelju mekom,
pahuljastom poput nafinijeg oblaka
- u njenoj režiji njegov svijet bi stao.

A voljela je u kristalnoj čaši
popiti samo gutljaj Rosea,
uvijek istog imena,
nikad istog proizvođača.
Prinijela bi čašu napučenim usnama,
zatvorila oči i samo uzdahnula;
svaki put taj bi čin
njegov svijet iznova obojio u ružičasto.

Posebna je bila ta njegova muza
čas pitoma, čas divlja poput zvijeri,
ne birajući vrijeme ni mjesto
da mu saspe sve što joj u trenu padne na um.
Zaboljelo je često, al' on kao muškarac
ne htjede priznati da je pokraj nje slab
- preslab karakterom, opijen samo željom.

I te čarobne večeri ušao je u stan
omamljen prizorom večere postavljene na stolu,
i nekoliko svijeća, posute ruže...

Romantična ipak nije bila nikad, to zna.

Tek pisamce - ostavljam te.
I neotvorena boca Rosea što pili su na prvom spoju.

Ni sad ne može da shvati
da li je ikad ta čarobnica bila njegova ili bilo čija;
il' je sve tek samo varljiva iluzija?

04

četvrtak

travanj

2024

Molitva za nas

Dragi Bože!
Ti u Kojeg neizmjerno vjerujem.
Svim silama pokušavam shvatiti.
Znam da nemam pravo preispitivati.
A opet si ne mogu pomoći.
Zaštiti, pomogni, usmjeri!
Pokaži lice neljudi!
Prepoznaj nedužne!

Strah me. Ovog svijeta.
Strepim za svoju djecu, i svu djecu
- gdje ih odgajamo, kime su okruženi.
Jeza mi prožima tijelo,
jer sve nekad poznato i "sigurno" više to nije.
Sve vreba i sve vuče na dno.

...

Sjednemo u auto. Ne znamo što nas čeka.
Iziđemo na ulicu, isto tako.
ALI!
Pregaziti djevojčicu, nepune dvije godine
i umjesto nagona da joj pomognu...
Hej, zovu pomoć, svim silama spase.
Oni odlučuju dijete dokrajčiti i baciti na smeće?!?!
Ne dva "bolesnika", već dva radnika, dva "obična čovjeka".
I nastavljaju normalan radni dan.
Završavaju ga.
10 DANA ŠUTE!
10 dana jedu, spavaju, ŽIVE!
10 dana ih ne brine jauk majke i oca,
cijele nacije, cijelog svijeta vapaji
da se Danka pronađe!
Brinu ih tragovi!

Za ovo ne postoji kazna. Jednostavno ne postoji!

A mi, s kime mi zapravo radimo?
Među kakvim nehumanim otpadima živimo?

...

Izgubiti dijete, nepojmljivo.
Izgubiti ga na ovaj način! - ne znam kako i odakle će ti jadni roditelji izvući snagu. A to im od srca želim! Svu snagu ovog svijeta...

TEBI PREDIVNA DJEVOJČICE!
Želim mir, spokoj i najljepšu igru u savršenom svijetu anđela, dobrote i ljubavi... Počivaj u miru, srce slatko!

FB-IMG-1712227084624

02

utorak

travanj

2024

Budi čovjek

Budi nečije mirno more,
šapat u u oluji
i ruka na ramenu.
Budi nečije proljeće,
šarenilo u sivilu
i ljubav u ludilu.

Budi nečije svjetlo
na kraju tunela,
plamen vatre u očima
i u potrebi, samo šutnja.
Budi nečija muza
u ispisanim stranicama,
nada i doprinos,
u vjeri tiha slutnja.

Budi nečija dobra volja!
Sunce i osmijeh!
Pravog puta staza..

Budi nečija posebna osoba.
Od povjerenja!
Kojoj se obrati, kad na prvu, nema izlaza.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>