Lako li je. (Eh, ženo moja)

Lako li je.

Hodati neometanim korakom kroz život. Isprati prašinu ravnopravnosti s ramena. Doista!

Sve što može jedan muškarac, možeš i ti.

I više od toga! Ali to se uvijek nekako "prešuti". Jer ipak si slabiji spol. Tako je zapisano u društvu. Negdje uklesano. U kamenu. Dakako, to opet ovisi kakvog muškarca imaš pokraj sebe. Koliko zajedništva ima (ili nema).
No, tu se opet vraćamo na tebe.
Jer kakav god da je - sama si ga birala.
I opet si odgovorna isključivo TI. A, tko drugi, mila moja?

Ne, on. Jer je odgojen u zadrtoj obitelji, gdje je nenormalno, zapravo normalno i sve su druge prave vrijednosti iskrivljene. Ništa od toga nije bitno, bitno da si TI njega birala. Samim time si i kriva, ako je nezadovoljan, ako pije, ako kocka, ako se kurva. Jer - opet - da mu nije žena ovakva ili možda onakva, on ne bi bio takav.

No, dobro. Danas dosta o takvim nemuškarcima. Nema danas njima slave. Ako završiš kao jedna mlada požrtvovna majka Nizama, ili kao studentica Mihaela, Ivana... neka netko objasni njihovom majkama da su one krive jer nisu kćeri naučile da se zaštite od manijaka, a opet su kćeri krive jer su birale te iste manijake, kojima baš na čelu piše da su eto, manijaci sposobni ubiti.

I dakako, možeš odrastati, izlaziti, družiti se, ali ni blizu mjere kao dečki, jer oni su frajeri, a ti dobiješ posve drukčiji, pogrdni epitet.

I naravno, možeš biti umorna, iscrpljena, ali ne možeš se izleći i otvoriti si pivo, pa makar i s limunom ili bezalkoholno, jer nisi više patnica, nego samo lijena.
Pa neće se kuća sama počistiti, pobogu! Ti si žensko, to je tvoje.

Isto kao i otići na posao, odraditi osam sati (ili više), doći doma i napraviti sve ono što bi i inače odradila, samo u dužem vremenskom periodu. Sad je novo doba, žene rade. Ali, hajmo prešutiti da i dalje doma rade i sve ono što su i prije radile.

A zamisli sad, ja ležim, umorna od dana, a moj muž (tada zaručnik) pravi večeru, nakon što je usisao stan. I ulazi moja buduća svekrva, njegova majka i stoji kao ošamarena. Gleda mene. Gleda njega. Odmahuje glavom. Da ti samo kažem - par mjeseci poslije, na našem vjenčanju, žena se obukla u crno. Ali ono, od glave do pete. Pa gdje ćeš ti da njen sin nešto po kući radi. Eto, taman je našao aždaju. I sad ona sve to mora gledati. Ajme, majko moja. A ona doma odgojila njih troje, i nitko za sobom tanjur da je podigao i odnio za sobom za oprati. I ti sad ne možeš takvoj osobi objasniti (niti ne pokušavaj) ono što je normalno. A takvim smo osobama okruženi. Još uvijek većina društva tako funkcionira.

Da sumiramo...

BRIGA TE!

Za pogane jezike, za zločeste komentare. Čuvaj sebe, svoje zdravlje i živce. Odmori, stani, skuhaj kad želiš. Ostavi neoprano suđe, dotjeraj sebe, muža, djecu i izađi van. Skači, pleši, ludiraj se, kao da sutra ne postoji! Poljubi svog muža jer je donio gotov kolač koji ti se baš jede, ali ti se ne da mutiti i peći. I jer je krajičkom oka skontao da si pri kraju s omiljenim parfemom, pa nabavio novi i stavio ga pokraj (zna da baš taj miris obožavaš). Zagrli svoju djecu, jer sina učiš da je sestrino mišljenje i želja, jednako važna kao i njegova. Nju samo posebno cimni, i šapni da nikad ne pristaje na nikakve ucjene, prijetnje, laži, obmane. Oboje zaslužuju živjeti punim plućima. Pomazi svog ljubimca, kupi mu omiljenu poslasticu i hrabro stani sama uz sebe kad te ona "baba" zaustavi na ulici i pametuje kako "bi ti bilo bolje da dijete šetaš, umjesto tog peseka"!

Ma tko su ljudi da ti sude za išta?

Sama biraš! Odabir je krivi? Pala si? Pa što! Očisti blato, digni se, biraj ponovno. I ponovno. I ponovno. Sve dok ti ne budeš zadovoljna i sretna.

Žena si, MOŽEŠ SVE! Pa kome krivo, kome pravo ;)

Sretan Dan žena - ženo, kraljice! :)))))