Odmiruj

Odmiruj umorne te svoje oči,
suzne kapke osjenčane mjesečinom.
Svaki pogled usmjeren ka nebu, odmiruj.

Pa i ptica ozlijedi krilo, prekinuti mora put.
Odmori, zacijeli rane, ponovno se visoko digne,
leti još jače, dalje, otkrivajući neistražene kutke.

Odmiruj, mila, teška svoja ramena,
iscrpljena leđa pod težinom kamena života.
Svaki korak u beznađe, odmiruj.

Uzmi predah. Ne razmišljaj previše. Ne drami.
Voli sebe. Poštuj sebe. Potrebni smo sebi sami!

Odmiruj, u druženju s dobrom knjigom.
Odmiruj, u satu tišine.
Odmiruj, s praznim komadom papira i olovkom u ruci.
Tad najtužnije i najljepše napišu se rime.

Sutra ne postoji. Tek ovaj trenutak, ovaj dan.
Uljepšaj si ga dragom pjesmom.
Prošetaj ponovno puteljcima djetinjstva.
Iskušaj novi recept za omiljeno jelo.
Popij čašu crnog vina.
Doista, samo nebo ti je granica!

Odmiruj, nepotrebnu tugu i jad,
crne misli, nedovoljnu žeđ za boljim.
Ti to možeš, moraš i znaš.

Odmiruj, i kreni svježa u novu eru.
Ovo ti nije zadnja stanica.