Kao feniks

U predvečerje tiho
teškim korakom prelazeći put,
satkan od bolnog, najsitnijeg trnja
što posade ga nekad najmilije ruke.
Izgubih ravnotežu!
Pod suznim pogledom nevjerice
sapletoh se u nanizane zamke, u trenu!
Licem padoh strelovito u blatne muke.
I podignem pogled ispred sebe,
tražeći pomoć, izvinjenje,
nadajući se milosti i ljudskosti,
pitajući "zašto", ali bez puno riječi.
No, ugledah prikazu crnu
ispijenu, nepoznatu, strašnu
i nemilu stranputicu pred sobom
kako mi prolaz ka sreći spriječi.
Zažmirih. Udahnuh.
Shvatih važnost samoljublja,
samopouzdanja, oslanjanja na sebe samu.
Ustadoh k'o feniks iz pepela -
dahom ljubavi otpirujući svu zlobu i tamu!

***

Sutra planiramo iskoristiti sunce i ovo toplo vrijeme, pa posjetiti 1. Našički jesenski sajam s kinderima. Nadamo se dobrom provodu i zanimljivim sadržajima. Tako da sam danas morala ispuniti želje za slatkim.
Najmlađi su poželjeli krašotice s puuunoooo čokolade :) uz kavicu i kakao, odlični!