Spremila sam naramak

U naramku nosim
vino crveno poput krvi,
opija ljubavlju i žarom,
i šaku šarenih bombona,
kiselo-gorkih
što peckaju nepce.

Svježe pečenu gibanicu od oraha,
s kojim prstohvatom soli više,
previše slatkog zna pokvarit' tek
- tako kažu.

Par starih fotografija u boji
sjetnih osmijeha i zagrljaja,
i puno novijih, najdražih,
što bude strast u srcu,
radost u duši.

Spremila sam sadašnjost,
čvrsto ju držim,
ne puštam ju iz ruku,
neka postoji uvijek i sada
- u ovom trenutku.

Ruku prošlosti grčevito
otkidam s ramena,
iako uporno grabi
ne bih li se okrenula još koji put.

Neću. I ne želim.

Gledam ravnicu ispred sebe,
nebo prošarano upitnicima,
oblake spremne da puste nove kiše
- pozdravljam buduće borbe i sreće!

A ovaj moj naramak...?
Nitko mi nikad uzeti neće.