Kad stane sve

Kad se poklope kazaljke
i sat prestane da kuca,
kad život prođe u jednom dahu,
prije zadnjeg otkucaja srca.

Kad vlakovi prestanu da voze,
a tračnice postanu nijeme,
kad ne dočekam izlazak novog sunca,
s leđa otpustim svo teško breme.

Kad posljednja suza niz obraz klizne,
ona što nosi sva sjećanja, sreće i boli,
kad oceani potope svo kopno,
u morima nestane ijedno zrno soli.

Kad život napiše završne memoare,
gitara zasvira zadnji ikad napisan stih,
kad riječ iz usta više ne bude izgovorena,
voljet ću te i tad, svom dušom, bićem, najviše od svih.