Snaga (ne)izgovorenoga

Poletjele bi riječi.
Raširile se poput
ove maglovite noći
našim malim gradom.
Al' posustanu.
Prije nego i bivaju rečene.
Osuše grlo.
Oznoje dlanove.
Ma!
Prosule bi se one
kao sitne šarene perlice
po tepihu užarene sobe.
Ipak zastanu.
Na vrhu usana.
Bivaju progutane.
Ne zaboravljene.
Tek potisnute.

Odložene.
Stavljene na vagu.
Dobro probirane
prije nego krenu k uhu.

Umjesto manje lijepih riječi
poželim ti samo mirnu i laku noć.